A A A

Please consider Registruj seing
guest

sp_LogInOut Loguj se sp_Registration Registruj se

Registruj se | Lost Lozinka?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

No permission to create posts
sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
Kad je mama sama...
Topic Rating: 5 Topic Rating: 5 Topic Rating: 5 Topic Rating: 5 Topic Rating: 5 Topic Rating: 5 (1 votes) 
22/03/2012
1:29 pm
Taša
Guest
Guests

Poštovane mame,

vi koje nemate mušku ruku pored sebe, nego same podižete djecu, eto, vama se obraćam. Vidim da ovdje još nije započeta nijedna tema o samohranim roditeljima.  Nisam ja nikakav stručnjak iz te oblasti, ali eto, život mi je nalupao šamare, sad se snalazim kako znam i umijem, nije lako. 

Ostala sam udovica sa svoje 33 godine, starija ćerka je imala 6, mlađa još nije bila napunila 3. Uskoro će biti punih sedam godina od tada. 

Ne bih da pišem autobiografiju, ali sam raspoložena da saslušam, pomognem drugim mamama koje nemaju priliku ni mogućnosti da sa nekim popričaju. Možete me pitati šta god vas interesuje. 

Pozdrav,

Taša

03/04/2012
9:54 am
NemAna
Guest
Guests

Uh, iako ja nisam samohrani roditelj, naježila sam se kad sam pročitala. Kako život zna da bude okrutan. Ali, imaš andjelčiće pored sebe! Divne ste! Uključuj se na ostale teme, sigurno imaš savjete za nas mame početnike, a i za iskusne 🙂

p.s. Dobrodošla

03/04/2012
10:20 am
Taša
Guest
Guests

Hvala 🙂

03/04/2012
10:43 am
macence
Guest
Guests

Taso, dobrodosla.

Ni ja nisam samohrani roditelj, ali hocu da ti kazem da nisi sama. Tvoje djevojcice su ti tu, a sad imas i nasSmile.

Davno sam se druzila sa prijateljicom koja ima sina, razvedena je i sin joj je tada bio bas mali i prisustvovala sam njihovom mazenju i tako sam joj zavidjela i jedino sto sam pomislila je da ona nikad vise nece biti sama. Za mene je tada bila misaona imenica da imam dijete (ni tata nije bio ni na vidiku), pa mi se eto ispunilo…

03/04/2012
10:47 am
Taša
Guest
Guests

Milo mi je što sad imam i vas 🙂

hvala na dobro došlici još jednom. Mislim da je potrebno da samohrani roditelji imaju mjesto gdje istresaju svoje probleme – stres koji se godinama nakuplja zbog takvih stvari izađe na svašta naopako. Meni samoj je to potrebno mnogo više nego što sam sama svjesna, izgleda…

03/04/2012
10:53 am
mirjana
Guest
Guests

Tašo, dobrodošla i od mene…. Mislim da se već osjećaš ljepše s namaSmile

 

Ovdje ćeš uvijek naći utjehu, plus znamo da budemo i zabavni….

03/04/2012
10:56 am
Taša
Guest
Guests

More, nije ni Taša za bacanje 😛

Cool

03/04/2012
10:59 am
mirjana
Guest
Guests

Laugh

03/04/2012
11:58 am
Tajchi
Guest
Guests

Taso moje dvije izuzetne drugarice su same podigle svoje cerkice. Razvedene su bile. Jednoj je cerka vec velika, student i to fenomenalan, izuzetno obrazovana djevojka, pametna, prica nekolika jezika. Drugoj je srednjoskolka, a ona se opet udala i ima jos jednu cerku, godinu starija od moje malene. U kakvim uslovima su ih podigle, koliko brige, stresa (a opet pored zivog drugog roditelja) to je nepojmljivo drugim porodicama sa oba roditelja. Uvijek smo bile zajedno, izlazile zajedno, vodile ih na more zajedno, ucila sam ih da plicaju… Njihove cerkice sam voljela kao svoju djecu jer, kao sto rece Macence, kod mene na vidiku nije bilo nista. Ali, to su zene kojima ja skidam kapu za mnogo stvari.

Isto je i kod tebe, vjerujem. Zato smo sad mi tu da se opustis, nasalis, uzivas… Ako treba, istresi se… Sve je za ljude.

Dobro dosla i veliki pozdrav!

21/05/2012
2:20 pm
Tajchi
Guest
Guests
10sp_Permalink sp_Print
0

Tašo – svaka cast!!!! Pa ti kuvas kao Zmaj Wink. Nego si zauzeta, pa ne stizes da pises! Inace, u kraju kojem zivis, zivjela sam od svoje ’79 –  te do 2002 – ge godine.

Ljubi djecu i udji po nekad na forum, da nam napises kako se snalazis i das nam podstrek.

21/05/2012
9:03 pm
marijank
Guest
Guests
11sp_Permalink sp_Print
0

dobro dosla i od mene.

divim ti se i mislim da si vrlo hrabra.kao profesor se cesto srecem sa djecom koja nemaju jednog roditelja i uvijek pokusavam da ih na neki nacin zastitim i pomognem im, jer im je zivot vec dosta priredio da ne moramo i mi.

01/08/2012
12:23 am
mau
Guest
Guests
12sp_Permalink sp_Print
0

Pozdrav za sve vas koji doprinosite razvoju jednog ovakvog portala. Slucajno naidjoh na ovaj forum, trazeci prasak za ves, haha. Nego,

moja je majka moj stub. ona je zena zmaj. kao dijete iz porodice koju je podigla Zena, uz veliku i nesebicnu podrsku i ljubav svojih prijatelja i rodbine, kazem da ne pravite gresku i zapostavite djecu, sto je, znam, izuzetno tesko. To se moze jedino uz bliskost roditelja i djece, koje nama nije falilo. Najstarije i najmladje dijete jednako pate, pogotovo ako su bili vezani za preminulog roditelja i ako ga se dobro sjecaju. Ja mog Oca jos uvijek nisam sahranila, i vjerovatno nikad necu. Ali sto znace moji vapaji? Sto znace kad cemo svi tamo jednom, i kad se ne smiju cuti zbog onih koji ostaju poslije nas. Svako dobro, i volite svoju djecu. Budite dobri prema njima jer ce vam oni birati staracki dom ;)

06/12/2012
11:01 am
Tijana P
Forumaš(ica)
Guests

Members
Forum Posts: 112
Member Since:
02/01/2012
sp_UserOfflineSmall Offline
13sp_Permalink sp_Print
0

Prosto mi je nešto žao da se ova tema “ugasi” :)

Očigledno na forumu ima malo samohranih roditelja… Možda nedostatak vremena čini svoje…

Bila sam samohrani roditelj 6 godina + 2 godine prije toga koje bi se pod isto mogle podvesti. Dvoje djece, od kojih se mlađe uopšte ni ne sjeća da smo ikad živjeli zajedno.

Danas sam u drugom braku, imamo bebu od 9 mjeseci i svi činimo jednu svakodnevno ludu i srećnu porodicu.

Nekako sam stizala sve i smatrala sam da mi muškarac nije potreban. I zaista nije bio. Radila sam kao konj, često imala osjećaj krivice da strašno malo vremena provodim sa djecom, a onda bih se tješila stavom moje pedrijatice (izuzetno visprena bakica): đeci je u tom periodu potrebno da su sita, presvučena i da ih volimo, a sve ostalo će im trebati kasnije.

Ne mogu približiti osjećanja koja sam imala kada sam sama odvela dijete na operaciju, doduše samo krajnika, ali opet za roditelja… kada sam sama u hodniku čekala da je izvedu iz sale… Svo breme koje jedan roditelj nosi mi se u tom trenutku stuštilo na ramena. Valjda kad je sve OK samo ideš dalje i dalje, boriš se, a onda kad se dese takve stvari, na trenutak zastaneš i osjetiš tu težinu…

Vrtići: srećom je samo 13 mjeseci razlike među curicama, pa su nekako uvijek bile u istim smjenama. Ali, ponekad su bili potrebni nadčovječni napori da stigneš na vrijeme da ih uzmeš. Obući ih i obuti od jedne plate, platiti vrtić, režije, kiriju za stan… Objašnjenje socijalne radnice: preko 95% alimentacija se ne isplaćuje u CG, ne znam koja je procedura u tim slučajevima!?!

Škola: knjige, garderoba, obuća, balet (mišljenja sam da đecu na vrijeme treba skloniti sa ulice, pa makoliko pucalo po našim leđima). Onda dolazi trenutak kada su iz ne znam kojih razloga u različitim smjenama u nižim razredima… Mijenjamo razred jednoj ćerkici da uskladimo smjene.

Posao: zahtjevan, puno se putuje van CG, ali opet vrlo prijateljski nastrojen prema mojim obavezama.

Pečat koji nose samohrane majke je, nije pečat već jedan ogromni krst na koji te okolina svakodnevno razapinje. Nažalost, društvo u kojem živimo je toliko primitivno, da bi svima bilo milije da ti je nikako, da nemaš hljeba da jedeš, primaš pomoć od države, samo da bi mogli da te žale, jer ako si uspješan onda nikako ne valjaš, ili si previše posvećen karijeri (oni ti hrane i oblače đecu, pa se čude što će ti uopšte posao), ili pobogu jednom mjesečno izađeš sa društvom (jedva se odvojiš od đece da pođu kod drugog roditelja, kad ono: zamisli, majka dvoje đece, pa je izašla u grad!!!-  inače majka dvoje đece od punih 28 godina, koja 6 godina od razvoda nije imala vezu, jer je osjećala krivicu ako bi dio svog vremena posvetila sebi) i tako redom…

Danas mogu da kažem da sam uspješan samohrani roditelj i da sam imala prilično upješnu jednoroditeljsku porodicu. Naravno, imala sam sreću sa zapošljenjem, a i podrškom prijatelja. Kada je najstarija ćerkica krenula u prvi razred osnovne škole, ja sam krenula na fakultet, koji sam prekinula 6 godina ranije. I opet osjećaji krivice, pa spremanje ispita tokom noći, da one dvije ne bi bile uskraćene i za to vrijeme koje bi trebalo da bude njihovo. Prosjek na faksu koji je zaista bio prosječan, jer ne stižem da obradim cijelu materiju, već samo onoliko koliko je zaista potrebano za prolaz…

Već godinu dana smo u sopstvenom stanu, koji ću otplaćivati još 19 godina, ali je naš :) (projekat 1000+). Rekoh da sam danas u braku, iako nijesam imala potrebu za ovim vidom emotivnog zadovoljenja. Varala sam se. Nije to samo lična potreba, već je ta druga ruka mnogo, poslije toliko godine samo moje ruke. Dan kada sam u dječijoj bolnici bila sa bebom kod ORL, i srednjom ćerkicom kod oftamologa, a nijesam bila sama, dan kad je beba primala vakcinu, dan kad imam vremena da ispržim palačinke, jer je kuća već prilično spremljena, a jednom đetetu pomaže oko učenja on, drugom ja…

 

Prosto bih svim samohranim majkama dodijelila nacionalnu penziju (kako to daleko zvuči), ali i nešto u čemu treba posebno istrajati: ponosno dići glavu (nos još više) :D i nastaviti sa svojim životom kako god nam najviše odgovara- da li sami, ili sa nekim drugim, stvar lične odluke. Skoro mi je suprug rekao da ga je strah da neće biti uspješan roditelj- Rekoh mu onu staru: ne postoje uspješni roditelji, već samo oni koji se nogo trude, niko se od nas nije rodio sa znanjem, već se svi učimo roditeljstvu, i oni sami i oni u paru.

"budi promjena koju želiš da vidiš u svijetu"

06/12/2012
11:34 am
Budimka G
Forumaš(ica) ipo
Guests

Members

NVO Clanstvo
Forum Posts: 386
Member Since:
01/03/2012
sp_UserOfflineSmall Offline
14sp_Permalink sp_Print
0

Tijana, sad bih ti rekla jednu ruznu rijec, ali bi me moj sincic opomenuoEmbarassed… RASPLAKA ME, ZENO!

06/12/2012
11:53 am
Cekalica N
Forumaš(ica) ipo
Guests

Members
Forum Posts: 333
Member Since:
05/04/2011
sp_UserOfflineSmall Offline
15sp_Permalink sp_Print
0

Tijana, mislim da u CG nema puno samohranih roditelja jer bi ljudi radije trpili svasta nego sebi priznali da nesto ne funkcionise. Tu je i privid da je lakse s bilo kim nego sam (valjda tako uvijek mogu nekog drugog da okrive kad se sami ne trude da nesto postignu, uvijek mogu da izigravaju zrtve, ostaje u brakovima zarad “komsiluka i djece” a u stvari zbog sopstvene nesposobnosti da ucine da im bude bolje)… Sve u svemu cesto se razocaram kad vidim kako neki ljudi “zive” – zato, svaka cast zbog dovoljno odgovornosti prema sebi i svojoj djeci i cinjenice da si jedna od (nazalost) malobrojnih osoba oba pola u CG koja se bori da joj bude bolje. Samo tako nastavi! :-)

"Anyone who lives within their means suffers from a lack of imagination."

06/12/2012
1:21 pm
lara92
Forumaš(ica) ipo
Guests

Members
Forum Posts: 415
Member Since:
27/08/2012
sp_UserOfflineSmall Offline
16sp_Permalink sp_Print
0

Tijana, i mene rasplaka… Žao mi je što si kroz sve to morala da prođeš, da daš sebe hiljadu % da bi odgajila svoju djecu i izvela ih na pravi put, ali mi je jako drago, i divim ti se, što si imala snage da se sama boriš sa svim problemima koje roditeljstvo nosi, i koji su, iako neizmjerno lijepi, teški i kad si u paru, a tek kada si sam. I jako mi je drago što sada imaš nekoga uz sebe ko će ti i fizički pomoći, i pružiti ti ljubav i podršku…

Danas su mnogo češći primjeri gdje roditelji posle razvoda zapostavljaju djecu, tutnu ih svojim roditeljima, non stop su u gradu dokazujući nešto, služe im kao sredstvo da povrijede drugu stranu… i slično. Zaborave da su prije svega roditelji, pa sve ostalo. Svaka ti čast što si bila i otac i majka svojoj djeci, što te nije ponijela mladost da zaboraviš što je najvažnije. A sigurna sam i da si sada ispunjena i srećna, jer se ne bi upustila u još jedan brak da nisi sigurna da je prava osoba uz tebe. Uživajte sa ćerkama i bebicom…

06/12/2012
2:09 pm
mamika m
Member
Guests

Members

NVO Clanstvo
Forum Posts: 1304
Member Since:
23/10/2010
sp_UserOfflineSmall Offline
17sp_Permalink sp_Print
0

Tijana, sjecam se tebe i tvoje price, divim ti se! I zelim vam svako dobro u zivotu!  Mislim da si u pravu kad kazes da samohranih roditelja ima, ali nemaju vremena za forum, bas od tih silnih obaveza oko djece jer je sve na jednim ledjima …

14.4.99/12.6.10/10.6.12 ja presretna :)

06/12/2012
3:31 pm
Tajchi K
Forumaš(ica) ipo
Guests

Members

NVO Clanstvo
Forum Posts: 215
Member Since:
10/01/2011
sp_UserOfflineSmall Offline
18sp_Permalink sp_Print
0

Tijana, znam o čemu pričaš, jer su 2 moje drugarice prošle kroz to. Jedna se udala ponovo, i ima i drugu ćerkicu, a jedna je i dalje sama, bez ikakve emotivne veze, ali je zato izvukla ćerku da danas bude magistar (a mislim da ima svega 23 g) a možda nastavi i dalje. Izuzetno pametna, vaspitana i fina cura (njena ćerka). Drugarica mi se udala sa 17 (mladost – ludost), sa 18 dobila bebu, a razvela se posle 4 – 5 godina. I to u vrijeme one najveće inflacije a bez posla!

A ti, sa dvoje djece (one su imale po jedno), kako si izdržala, pa divim ti se! Tuga me uhvati kad pročitam sve što si napisala. A još je teže udovicama, uf, ne mogu ni da pomislim. Koliko samo organizacije, rada, nespavanja, snage treba za sve to?! Donekle razumijem ono što Cekalica napisa: pretrpila bih sve, samo ne bih dijete ostavila bez oca (osim droge, pijanstva i da me tuče). Ranije nisam mislila tako, ma bila sam tvrda. Ako bilo šta nedostaje, ja bih to po kratkom postupku. Danas… Danas mi je teško ako se nekad posvađamo, imamo krizu, pa ja nešto dramim i prijetim. Kad vidim kako mu se malena raduje, voli ga, i on nju, šta sve oni rade zajedno, kažem, ma daj, nije jedna kriza kraj svijeta, valjda svi to prođu, ali se ne priča, pa ček da i ja nađem način. Nije zbog komšija, nije zbog djeteta, nego ZBOG NAS. Takođe, nije bilo s kim bolje nego sama: opet razmišljam JA izabrah tog muža, meni se dopao zbog nekih stvari, pa zar sad mane da anuliraju ono dobro što ima a što i dalje volim? To ne dam! I da, užasno se plašim reakcije djeteta kasnije u životu, da li bi me ikad okrivila za to što nije u kompletnoj porodici. Hoću da kažem – strašno sam trpeljiva, iako nikad nisam bila takva a nisam takve ni prirode. Zato sve prijateljice ubjeđujem, da treba podjednako mnogo (mentalne ) snage živjeti sa nekim, kao i živjeti sam. Ako me razumijete. Što se tiče fizičke snage, kažem opet, divim se svakom samohranom roditelju!

06/12/2012
6:23 pm
Melita B
Novajlij(k)a
Guests

Members
Forum Posts: 13
Member Since:
09/02/2012
sp_UserOfflineSmall Offline
19sp_Permalink sp_Print
0

Po meni je bolje da samohrana majka ili otac odgajaju dijete, nego da dijete odrasta u porodici u kojoj nema uzajamne ljubavi.
Tijana, tebi i ostalim samohranim roditeljima zelim ljubavi, strpljenja i upornosti za daljni zivot, te da uzivate u vasoj djeci!!!Smile

06/12/2012
6:35 pm
Cekalica N
Forumaš(ica) ipo
Guests

Members
Forum Posts: 333
Member Since:
05/04/2011
sp_UserOfflineSmall Offline
20sp_Permalink sp_Print
0

[email protected] said

Po meni je bolje da samohrana majka ili otac odgajaju dijete, nego da dijete odrasta u porodici u kojoj nema uzajamne ljubavi.
Smile

Slazem se, to zaboravih :-)

"Anyone who lives within their means suffers from a lack of imagination."

No permission to create posts
Forum Timezone: Europe/Podgorica

Most Users Ever Online: 146

Currently Online:
7 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

mamika m: 1304

Ana P: 543

lara92: 415

Budimka G: 386

svetlana22: 335

Cekalica N: 333

Member Stats:

Guest Posters: 232

Members: 3374

Moderators: 0

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 7

Forums: 33

Topics: 1044

Posts: 23481

Newest Members:

_271, Dusko Mihailovic, testuser, _270, _269, _268

Administrators:

SOS linija baner

Procedure i Izazovi Samohranog…