I ja sam pobornik dojenja i ubijedjena sam da svaka zena moze da doji, samo ako to zeli! Dojila sam oboje djece. Sina devet mjeseci, a cerku do prije par dana (sad ima godinu i 2 mjeseca). Sina sam citavo vrijeme dojila pomocu pumpice, jer sam imala velikih problema sa ragadama. Drugi put me spasila mast Purelan, tako da sam oumpicu koristila samo par puta, a ragade se nisu ni stvorile.

Ako nekome treba bilo kakav savjet u vezi dojenja, bice mi drago da pomognem!

Vidis, nisam znala za taj Sanosan.Odlicno!
U principu, sto je jaci brend i cijena je jaca. Ako je sadrzaj isti, sigurno podjednako dobro radi posao. Ja sam se mazala prva tri-cetiri mjeseca. Poslije nije bilo potrebe.
Ja sam bila odlucila da Jovanu dojim sve dok to bude zeljela. Prije cetiri noci je prvi put odbila da doji poslije vecere, tako da smo zajedno donijele odluku da je bilo dosta. Nije mi za ova tri dana uopste trazila, tako da je to-to.

Tereeeza!!!! Evo nama i najboljeg strucnjaka za ovu temu! Bas mi je drago da si se pridruzila!

Maki, dobro nam dosla! Drago mi je da si se pridruzila.

Danchy said:

Tereeeza!!!! Evo nama i najboljeg strucnjaka za ovu temu! Bas mi je drago da si se pridruzila!

Hvala na komplimentu. Vrlo rado cu dati sve od sebe da pomognem.

Starijeg sina sam dojila 22, mladjeg 26 mjeseci. Iskljucivo dojeni do sestog mladji,a stariji zbog odbijanja dohrane do devetog mjeseca. Neopisiv osjecaj bliskosti.

dabo stvarno svaka cast! citam kristinine redove, zao mi je sto nisi uspela duze da dojis i pored zelje, pa se setih kako su i meni sa starijom cerkom komentarisali kako ne dajem vodu, zasto joj jos nisam nista dala a vec ima 5 meseci i sl… mladja je pocela da doji na prvom podoju svega 4 sata posle rodjenja. starija je dojila do 11 meseci mladja nesto preko 12, obe su same prestale, zapravo mislim da im je puzanje tj hodanje postalo zaniljivije
je li neko pominjao tj saznao gde se i kako moze postati savetnica dojenja? drago mi je da nas je sve vise za dojenje i to srecom postaje “trend” ako tako mogu da kazem za nesto sasvim prirodno

S dojenjem prvog djeteta sam imala velikih problema na pocetku. Uvucene bradavice,ragade, onda njegovo danonocno sisanje, moja iscrpljenost – sve su to problemi koji su bili uz nas prva dva mjeseca. Tada se uspostavila ponuda i potraznja i sve je bilo mnogo lakse. Uz, naravno, skokove u razvoju koji su periodicno dolazili i krace trajali. Imala sam kriza za to vrijeme i htjela da odustanem, ali sam znala da sto bude vise sisao vise ce se mlijeka stvarati. To prvo vrijeme je presudno za dojenje, jer nerijetko zene zbog straha da je dijete gladno i uticaja okoline posezu za dohranom.

Vrlo cesto, na zalost, posustanu. Tu je izuzetno vazna podrska, ukucana ali i strucnih lica. A mislim da je ovdje tesko to naci. POsebno u doktorima. Oni su, na zalost, ti koji uvijek posavjetuju da se predje na adaptirano, osim pojedini izuzeci. Isti problem sam i ja imala drugi put. To je stvarno bilo mucenje. Djevojcica mi nije napredovala, a stalno je bila na dojci, i stalno plakala… Imala sam zive rane, ragade, uzasne bolove, sad mi je tesko kad se sjetim. Svi su me savjetovali da predjem na dohranu, osim jedna doktorica :))) A i bila sam se zainatila, i na kraju uspjela. POslije mjese, mjesec i po, sve je krenulo odlicno. Zato mislim da bi grupa za podrsku bila sjajna ideja, da zene porazgovaraju sa nekim ko im moze pomoci u trenucima kada im je strasno tesko.