Roditeljstvo je u posljednjih nekoliko decenija doživjelo ogromne promjene- od strogih pravila i hijerarhijskih odnosa u porodici do današnjih modela u kojima se njeguje bliskost, emocionalna povezanost i fleksibilnost u vaspitanju. Ali gdje je prava mjera? Da li su roditelji danas previše popustljivi? Da li strah od greške i prevelika količina informacija čine roditeljstvo nesigurnijim nego ikada?

O ovim temama razgovaramo sa Dušankom Kosanović, psihološkinjom i porodičnom terapeutkinjom sa dugogodišnjim iskustvom rada sa porodicama. Dušanka je osnivačica i voditeljka Familylab Hrvatska, organizacije zasnovane na učenjima Jespera Jula, jednog od najuticajnijih evropskih porodičnih terapeuta. Familylab promoviše principe poštovanja, autentičnosti i ravnopravnosti u porodičnim odnosima, a kroz brojne edukacije i radionice pomaže roditeljima da pronađu svoj put u roditeljstvu, bez slijepog praćenja trendova i starih obrazaca.

Dušanka Kosanović će biti jedna od predavačica na Profi mama konferenciji 2025 u subotu 22. marta u Beogradu, gdje će govoriti o tome kako pronaći balans između tradicionalnog i modernog roditeljstva, kako postaviti granice bez krivice i šta zaista doprinosi zdravom odnosu između roditelja i djeteta.

U ovom intervjuu otkriva šta vidi kao najveći izazov današnjih roditelja, koje vrijednosti iz prošlosti ne smijemo zaboraviti i kako možemo odgajati djecu sa više sigurnosti i manje nesigurnosti.

Kako biste opisali glavnu dilemu savremenog roditeljstva? U čemu se najviše razlikuje roditeljstvo nekad i danas?

„Puno je razlika, ali ono što najviše primjećujem u zemljama u kojima radim jeste izrazito popustljiv pristup roditelja prema djeci. To je najčešće odgovor na roditeljski stil kojem su ti roditelji bili izloženi- mnogi od njih odrasli su uz stroge roditelje, emocionalno i psihički nedostupne figure, fizičko kažnjavanje i rigidna pravila. Međutim, nije samo to u pitanju.

S jedne strane, preopterećenost roditelja, umor i iscrpljenost (često i zbog pretjeranog bavljenja djecom, koje uopšte nije neophodno), a s druge strane strah od konflikta i dječije frustracije vode roditelje u još veću popustljivost. Roditelji izbjegavaju ono što je njihov ključni zadatak- postavljanje granica, jasno „ne“, prihvatanje dječije frustracije i ostajanje pri svojoj odluci.

Često, dugotrajni „cirkusi“ u porodičnim odnosima dovedu roditelje do toga da im „pukne film“, pa reaguju potpuno suprotno svojim vrijednostima- postaju grubi, distanciraju se od djeteta, kažnjavaju ga ili ignorišu. Na kraju, svi se osjećaju loše, a roditelji se suočavaju s osećajem krivice.

U roditeljstvu prethodnih generacija nije bilo toliko popustljivosti, ali se roditelji nisu ni preispitivali- nisu sumnjali u svoje roditeljske odluke. Ono što im je pomagalo bila je činjenica da su porodice uglavnom djelovale po sličnim obrascima- postojao je opšti konsenzus o vaspitanju. Danas to nije slučaj- svaka porodica funkcioniše drugačije, neki roditelji slijede tradicionalne metode, neki su skroz moderni, a neki kombinuju oba pristupa.

Ranije generacije nisu bile svjesne potencijalno povređujućih obrazaca, niti važnosti ranog razvoja. Možemo reći da je djetinjstvo kao ključan razvojni period tek nedavno prepoznato kao presudno za budući život djeteta.”

Mnogi roditelji žele da budu bolji nego njihovi roditelji, ali osjećaju pritisak modernih savjeta i trendova. Kako pronaći balans?

„Mislim da nije stvar u tome da se pronađe balans, već da se pronađe sopstveni put. Kada govorimo o balansu, to zvuči kao da pomalo uzimate iz jednog pristupa, pomalo iz drugog… Ali kada tražite svoj put, vi ste osoba sa jedinstvenim iskustvima, sa svojom djecom- baš onakvom kakva jesu, sa svojim partnerom/partnerkom (ili bez njih).

Duboko vjerujem, i na tome se zasniva moj rad sa roditeljima, da je najbolje što možete učiniti za sebe i svoju djecu da kroz svoje roditeljstvo gradite dobar i smislen odnos s njima.

Dobar odnos nije uvijek miran, stabilan i harmoničan- mada je prelijepo kada jeste i takvih trenutaka treba biti što više! Ali, dobar odnos je onaj u kojem postoji prostor da se kaže „ne“, da svi članovi porodice imaju sopstvene granice i da se one poštuju.

Dobar odnos se ne boji frustracije i intenzivnih emocija- mnogi promovišu autentičnost, ali ne mogu da izraze, niti da izdrže ljutnju- ni svoju, ni dječiju. U dobrom odnosu ne ispunjavaju se sve želje, a i dalje ostaju bliskost i toplina. U njemu se uči otpornost.

Dobar odnos je onaj koji prihvata i može izdržati sukobe, a da niko u tim sukobima nije ponižen ili gubitnik.

Navešću primjer: po meni, pokazatelj dobrog odnosa je situacija u kojoj vaš tinejdžer, koji je tek na početku istraživanja svijeta izvan porodičnih okvira, može bez straha (od vas ili drugih odraslih) da vas pozove kada on/ona i njegova ekipa upadnu u problem.

Vidimo previše situacija u kojima se djeca i mladi ne obraćaju roditeljima čak ni kada bi im takva intervencija mogla doslovno spasiti život- kada konzumiraju alkohol i druge supstance do mjere koja ugrožava zdravlje, ili kada su izloženi tolikoj količini online nasilja da se psihički osjećaju jako loše i postaju samodestruktivni.

Koja djeca tada zovu roditelje u pomoć?”

Koje su najveće prednosti tradicionalnog roditeljstva koje bismo trebali sačuvati? A koje greške iz prošlosti danas nikako ne bismo smjeli ponavljati?

„Apsolutno bih izdvojila osjećaj zajedništva i pripadnosti zajednici kao jednu od najvećih vrijednosti tradicionalnog roditeljstva. Takođe, važan aspekt bila je i neopterećenost djetinjstva materijalnim statusom i brendovima, kao i odsustvo ekrana, što je omogućavalo djeci da više vremena provode u realnim, međuljudskim odnosima.

Danas imamo sasvim drugačiji trend – ideja „posebnosti“ djeteta, koja se često manifestuje kroz materijalnu opremljenost djece: od skupih pernica i organizacije luksuznih rođendana, do odlaska na turističke destinacije koje roditelji ističu na društvenim mrežama.

To postaje problem kada ta „posebnost“ služi za isticanje djeteta u odnosu na drugu djecu, za njegovo izdvajanje ili označavanje određene statusne grupe kojoj roditelji žele da pripada.

Ali ovo nema nikakve veze sa zdravim razvojem djeteta, njegovim socijalnim i emocionalnim kapacitetima, niti sa empatijom. Ljudska dobrobit i ispunjenost u životu ne dolaze iz statusnih simbola, već iz kvaliteta odnosa koje gradimo.

Nažalost, vidimo kako roditelji često projektuju svoje sopstvene nesigurnosti, neostvarene ambicije ili egzistencijalne strahove kroz svoju djecu, čime im zapravo čine medveđu uslugu – odvajanjem od vršnjaka i stvaranjem vještačke slike o sopstvenoj vrijednosti. Djeci je neophodno iskustvo bezuslovne pripadnosti – to je jedna od ključnih razvojnih potreba svakog djeteta.

Vaše dijete jeste posebno, ali upravo onoliko koliko i svako drugo dijete. Njegova posebnost se ne mjeri materijalnim stvarima, već se može razvijati kroz njegovu ličnost, kroz odnose koje gradi, kroz projekte i aktivnosti koje doprinose zajednici.

Nažalost, kada se posebnost djeteta gradi isključivo kroz spoljašnje simbole – kroz skupe stvari, ekskluzivne događaje i materijalna obilježja – djeca ostaju prazna iznutra. Kasnije, u odraslom dobu, često prolaze kroz ozbiljne egzistencijalne krize jer su njihovu vrijednost gradili pogrešnim putem – umjesto kroz odnose, empatiju i razumijevanje sebe i drugih ljudi, vrijednost je bila definisana pernicom, patikama ili zimovanjem na određenoj destinaciji.

Naravno, nemam apsolutno ništa protiv pernica, igraonica, patika, putovanja i skijanja– aliproblem nastaje kada te stvari postanu primarni način kroz koji dijete gradi svoju vrijednost i identitet.”

Šta biste poručili roditeljima koji razmišljaju da dođu na Profi mama konferenciju, ali nisu sigurni da li je to za njih?

„Mislim da je sasvim u redu odlučiti ne doći na konferenciju. Ako dođete, možda ćete potvrditi svoje mišljenje da to nije za vas- a možda će vam neka tema otvoriti novu perspektivu.

Nemamo garancije ni za šta u životu, i važna je vještina naučiti živjeti sa određenom količinom neizvjesnosti. Još važnije je učiti decu da se nose sa tim – da ne moraju unapred znati sve odgovore, da je u redu isprobati nešto novo i vidjeti da li im to odgovara.

Svakako će mi biti drago da se sretnem sa svima koji odluče da dođu i pronađu teme koje su za njih smislene i važne.

Veselim se našem susretu!”

---

Ne propustite Profi mama konferenciju – prodaja karata završava danas!

Profi mama konferencija 2025 održaće se 22. marta u Madlenianumu u Beogradu, uz mogućnost online praćenja. Okuplja vodeće stručnjake iz oblasti roditeljstva, psihologije i pedagogije, koji će govoriti o tome kako pronaći balans između tradicionalnog i modernog roditeljstva, kako postaviti granice uz ljubav i razumevanje, i kako izgraditi siguran i stabilan odnos sa decom.

Još samo danas možete rezervisati svoje mjesto na https://profimama.rs/ i pridružite se u najvažnijem razgovoru o roditeljstvu danas!