
U Crnoj Gori ne postoji podrška za parove koji prolaze kroz postupke vantjelesne oplodnje, niti se o tome govori kada jednom uđete u taj proces, kazala je za Pobjedu Jelena Obradović, socijalna radnica i sistemska porodična psihoterapeutkinja pod supervizijom, koja je sa suprugom prošla kroz ovaj proces.
Istakla je da je tokom desetogodišnje borbe upoznala mnogo žena koje nikada nijesu potražile pomoć i podršku terapeuta, a razlozi su iscrpljenost od mnogobrojnih procedura oko samog postupka, nedostupnost te podrške, a i finansije.
“Kada smo ušli u postupak prvi put, prošli smo kroz psihološku procjenu koja je bila dio standardne procedure. To je kratki informativni razgovor da biste dobili saglasnost da uđete u postupak, tako da ga ne možemo nazvati podrškom, već još jednim od mnogobrojnih testova koji morate proći da dođete do bebe”, kazala je Obradović.
Poučena ličnim iskustvom kazala je da se žene u tom stanju teško odlučuju da same potraže pomoć i podršku stručnih lica, zbog preokupiranosti rezultatima i procedurama, a nalaze se u stanju strepnje, straha i uznemirenosti od nepoznatog.
“Postupak VTO rijetko uspije iz prvog pokušaja, vrlo često se ne završava u prvom krugu, već je potrebno nekoliko postupaka da biste došli do pozitivnog testa na trudnoću. Moje lično iskustvo potrajalo je dugih deset godina, kada sam poslije prvog postupka shvatila da pozitivan test na trudnoću ne znači pozitivan ishod postupka, a koliko je samo bilo potrebno doći do tog pozitivnog testa”, ispričala je Obradović.
Razočaranje, neuspjeh…
Pojašnjava da postupak VTO nažalost nosi brojna razočaranja, neuspjehe, iscrpljenost, traži strpljenje i vjeru i to je samo dio paketa negativnih osjećanja na ovom putu.
“Neke žene će potražiti podršku psihologa, a mnoge neće, to je ostavljeno kao lična odluka. O tome se na svim klinikama ne govori, VTO je jedna priča vjere, nade i optimizma i par vrlo poletno kreće u priču da je na putu da se ostvari njihova velika želja. Kada se krene sa injekcijama, punkcijama i da se nižu stručni izrazi, vaše godine života i uspješnost postupaka, počinjete da shvatate realnost i ozbiljnost postupka u kom se nalazite. U mnogim zemljama savjetovanje je obavezna stvar jer je opštepoznato koliko stres utiče na kvalitet jajnih ćelija, a kod nas se o tome jako malo govori”, kazala je Obradović.
Pojašnjava da neka istraživanja pokazuju da akumulirani stres tokom postupka može uticati kasnije na brigu o djetetu i dovesti do stvaranja nerealnih očekivanja od sebe kao roditelja.
“Lično sam sa ljekarima i sestrama sa klinike imala veoma lijep odnos i razumijavanje za sve što prolazim, ali bih voljela da sam imala pristup savjetovanju i psihološkoj podršci tokom postupaka i smatram da je to potrebno da bude sastavni dio postupka. Grupni tretmani sa parovima kod nas do sada nijesu realizovani, a takođe smatram da bi mnogim parovima ovakav vid podrške tokom postupaka bio veoma koristan. Sama sam sa mnogim ženama razvila poznanstva i stidljivo smo pružale jedne drugima podršku preko društvenih mreža, a pitam se koliko bi to bilo za sve nas korisno da smo bile okupljene na jednom mjestu i dijelile iskustva i poteškoće”, rekla je Obradović.
Ističe da psihološka podrška ženama koje prolaze kroz postupke treba da bude zasnovana na prihvatanju osjećanja i prevazilaženju trauma i pojačanog stresa. Pristup zavisi od situacije i potrebe, može biti individualni ukoliko jedan partner potraži pomoć ili bračna terapija ili grupni rad sa parovima.
“Postupak VTO, nažalost, često nosi razočarenja od neuspjelih postupaka i trudnoća do mnogih drugih aspekata, medicinskih kontraindikacija i slično. Podrška parovima potrebna je u svim fazama, od onih početnih kada se par nalazi pred nepoznatim pa do onih kada se suočavaju sa neuspjesima i brojnim izazovima. Istraživanja pokazuju da žene u velikom broju žele ovu podršku kada bi im bila lako dostupna, praksa pokazuje da neće učiniti dodatne napore da pomoć potraže same, jer to od njih zahtijeva dodatne angažmane u već zahtjevnom postupku, a posebno jer je potreban dodatni finansijski izdatak”, kazala je Obradović.
Izazovi procesa
Kristina, samohrana majka iz Podgorice, imala je slično iskustvo kada je VTO u pitanju. Na putu da se ostvari u ulozi majke izostala je podrška psihologa ili drugog stručnog lica koje bi joj pomoglo da se na adekvatan način suoči sa svim izazovima koji prate tako zahtjevan proces.
“Pripreme za vantjelesnu oplodnju, barem u Crnoj Gori, ne podrazumijevaju podršku psihologa ili drugog stručnog lica. Činjenica je da ni u inostranstvu to dugo nije bila praksa, ali su uvijek postojale klinike koje strogo vode računa da stručno lice uradi procjenu koliko ste psihički spremni za cijeli proces vantjelesne oplodnje. Posebnu pažnju dobijale su žene koje već imaju neki zdravstveni problem ili su već sprovedene procedure bile neuspješne”, kazala je za Pobjedu Kristina.
Pojašnjava da kada je 2019. godine bila u procesu pripreme za vantjelesnu oplodnju, ni iz javnih zdravstvenih ustanova, a ni iz privatnih klinika nije dobijala preporuke da se posavjetuje- ili barem razgovara sa nekim ko bi mogao da joj pruži psihološku podršku na tako zahtjevnom putu.
“Naprotiv. Istovremeno, insistiralo se na čestim kontrolama i brojnim suplementima koji će na “najbolji mogući način” pripremiti buduću mamu za sve što dolazi, ali moje psihičko stanje je bilo moja isključiva odgovornost, a svako loše raspoloženje i strah bili su predmet Kritika”, ispričala je ona.
Ističe da je odgovore na sva pitanja i nedoumice pokušavala da nađe na brojnim forumima gdje su žene iz zemalja regiona dijelile svoja iskustva o vantjelesnoj oplodnji.
“Ove stranice istovremeno su mi služile kao mjesto gdje sam tražila drugo mišljenje (ono po koje obično odlazite kod drugih ljekara) i kao grupna terapija. Srećom, meni je to bilo sasvim dovoljno”, istakla je Kristina.
Procedura za dobijanje VTO
Iz Fonda za zdravstveno osiguranje pojasnili su uslove kojima se ostvaruje pravo na vantjelesnu oplodnju i koliko puta besplatno pacijent može ostvariti to pravo, preko Fonda za zdravstveno osiguranje.
“Članom 14 stav 1 tačka 19 Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da pravo na liječenje neplodnosti postupcima medicinski potpomognute oplodnje imaju bračni, odnosno vanbračni supružnici, odnosno žena koja ne živi u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, i to – po četiri postupka – bračnim, odnosno vanbračnim supružnicima i ženi koja ne živi u bračnoj, odnosno vanbračnoj zajednici, homologne vantjelesne oplodnje (IVF/ISCI), zamrzavanja kvalitetnih embriona na period od po godinu, do napunjene 45. godine žene, i četiri postupka transfera embriona nakon odmrzavanja iz tih ciklusa, do navršene 50. godine, ako nemaju djece”, kazali su iz FZO.
Par u kome žena ima do 45 godina, imaju jedno zdravo dijete, sleduju tri postupka zamrzavanja kvalitetnih embriona na period od po godinu i tri postupka transfera embriona nakon odmrzavanja.
“Parovi koji imaju dvoje zdrave djece, a žena ima do 45 godina, imaju pravo na dva postupka homologne vantjelesne oplodnje (IVF/ISCI), zamrzavanje kvalitetnih embriona na period od po godinu i dva postupka transfera embriona nakon odmrzavanja. Po dva postupka imaju bračni, odnosno vanbračni supružnici heterologne vantjelesne oplodnje (IVF/ISCI), zamrzavanja kvalitetnih embriona na period od po godinu i dva postupka transfera embriona nakon odmrzavanja, do napunjene 50. godine žene ako nemaju djece, kao i bračni, odnosno vanbračni supružnici koji se nijesu ostvarili kao roditelji kroz homolognu vantjelesnu oplodnju (IVF/ISCI), do napunjene 45. godine”, pojasnili su iz FZO.
Dodaju da osiguranim licima reproduktivne dobi do 37 godina, oboljelim od maligne bolesti ili druge teže bolesti čije liječenje zahtijeva primjenu terapija koje će dovesti do neplodnosti, a nemaju djecu, omogućava se prezervacija fertilnosti nekom od adekvatnih metoda za taj pojedinačni slučaj, po preporuci stručnjaka za reproduktivnu medicinu (infertilitet i sterilitet), na prijedlog konzilijuma onkologa Kliničkog centra Crne Gore, na period od pet do deset godina ili duže.
“U skladu sa medicinskim indikacijama i prijedlogom konzilijuma za prezervaciju fertilnosti Kliničkog centra Crne Gore; pravo na jedan postupak liječenja muške neplodnosti metodom "Micro TESE" za sprovođenje postupka MPO”, kazali su iz Fonda za zdravstveno osiguranje.
Grupne radionice
Sistemska porodična psihoterapeutkinja pod supervizijom Jelena Obradović kazala je da je veoma važno da u narednom periodu žene i parovi koji se nađu u postupcima VTO imaju lakše dostupnu stručnu podršku, dostupne grupne radionice da bi se olakšao iscrpan proces i najdužih 14 dana čekanja ishoda embriotransfera, a i svega što poslije tih 14 dana dolazi.
“Što se tiče porodica parova veoma je važno da podrška bude u smislu razumijevanja i da se bude naročito oprezan kada su osjećanja u pitanju. To ne smije da bude tabu tema u porodici, već se o tome treba otvoreno razgovarati, ali da se parovima ne nude gotova rješenja i mitovi o raznim parovima koji su uspjeli na neke načine koji su mistični i na nivou bajki. Parovi su zatrpani tuđim pričama, ali njihova je jedinstvena i njihov put je dovoljno težak već pri prvom koraku i odabiru klinike gdje će započeti ovo putovanje da nije potrebno da budu dodatno opterećeni tuđim pričama i ishodima. Podrška im je jako potrebna, ali u smislu prihvatanja, otvorenog razgovora i podrške za sve njihove buduće izbore”, rekla je Obradović.
Pravo na VTO prošle godine ostvarilo 715 osiguranika
U 2024. godini 715 osiguranih lica je ostvarilo pravo na vantjelesnu oplodnju (Bolnica “Danilo I” Cetinje i privatne zdravstvene ustanove sa kojima Fond ima zaključen ugovor za vantjelesnu oplodnju).
“Kako budžet Crne Gore, a samim tim i Fonda za zdravstveno osiguranje, još nije usvojen u Skupštini, Fond nije u mogućnosti da se izjasni o planiranim sredstvima za bilo koju aktivnost, pa ni za vantjelesnu oplodnju. Fond će, kao i u 2023. godini, omogućiti vantjelesnu oplodnju svim našim osiguranicima kojima to bude medicinski indikovano u skladu sa Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju, bez obzira koliko to bude koštalo jer se za to moraju obezbijediti sredstva. Kao i do sada, bićemo apsolutno posvećeni stvaranju pretpostavki da se naši osiguranici ostvare kao roditelji jer je povećanje nataliteta jedan od osnovnih ciljeva koji moramo ispuniti kao društvo i država”, kazali su iz FZO.
Izvor: Pobjeda