Na području Podgorice trenutno postoje 162 hraniteljske porodice, od kojih su 134 srodničke. Taj broj mogao bi, kako smatraju u podgoričkom Centru za socijalni rad, biti i veći, jer bi u tom slučaju bio bolji i odgovor društva na potrebu djeteta za bezbjednim okruženjem u situaciji kada ostane bez adekvatnog roditeljskog staranja. Smještaj u Dom za nezbrinutu djecu bio bi dodatno sveden na minimum, što je i cilj promocije hraniteljstva, jer nijedna institucija ne može zamijeniti ono što djetetu pruža život u porodici.

Osim Podgorice, veći broj hranitelja živi na sjeveru Crne Gore, a najmanje ih je na primorju. Pravo da se prijave za hraniteljstvo imaju porodice, parovi i pojedinci, a da bi se ostvarili u toj ulozi prvi korak je da se zahtjevom obrate nadležnom centru za socijalni rad.

Institucije ne mogu zamijeniti porodice

Prema riječima socijalne radnice Mirjane Mugoše iz podgoričkog Centra, hraniteljstvo se promoviše sa ciljem deinstitucionalizacije, odnosno smanjenja broja djece u ustanovama socijalne i dječije zaštite.

„Osnovna prednost hraniteljstva u odnosu na smještaj u institucijama ogleda se u bliskoj interakciji koja se stvara između hranitelja i djece, što je neophodno za pravilan psihofizički razvoj djece.  Često se dešava kod djece koja su smještena u ustanovama i lišena su bliskog i neposrednog kontakta, onakvog kakav može roditelj u okviru porodice da pruži, da se kod te djece često javlja kašnjenje u emotivnom, fizičkom i psihičkom razvoju u odnosu na vršnjake. Jedini način da se to nadomjesti je omogućiti djetetu smještaj u toplo, sigurno okruženje kakvo je porodica“, ističe Mugoša.

Ona smatra da koliko god da je institucija savremena i koliko god da ima dobar i obučen kadar to ne može da zamijeni ono što daje porodica, a to je osjećaj pripadnosti, bliskosti, intenzivnog kontakta, interakcije koja se ostvaruje…

„Brojna istraživanja koja su rađena na tu temu pokazuju da su djeca koja su rasla u hraniteljskim porodicama, u odnosu na one koji su bili u institucijama, postizala bolji uspjeh u obrazovanju, lakše su sklapali prijateljstva sa vršnjacima, stupali u neku interakciju i dobijali su bolju podršku. Takođe, djeca u hraniteljskim porodicama imaju iskustvo obavljanja svakodnevnih aktivnosti u domaćinstvu koje na primjer izostaje u institucijama. To je od značaja da bi se djeca kasnije pripremila za samostalan i nezavisan život“, pojašnjava Mugoša.

Uslovi i procedure

Osim želje da postanu hranitelji, zainteresovani za to moraju ispuniti i niz zakonom predviđenih uslova.

Nakon što pribave svu neophodnu dokumentaciju, nadležni Centar za socijalni rad radi procjenu njihove podobnosti da budu hranitelji, a tek potom slijedi obuka.

Od dokumentacije je neophodno podnijeti kopiju lične karte, izvod iz matičnog registra rođenih, izvod iz matičnog registra vjenčanih ako je riječ o bračnom paru, ljekarsko uvjerenje svih članova porodice, dokaz o radnom odnosu i mjesečnim prihodima i uvjerenje o posjedu imovine. Potreban je i dokaz da podnosilac zahtjeva i članovi nejgove porodice nijesu lišeni roditeljskog prava i poslovne sposobnosti, kao i dokaz da se protiv njih ne vodi istraga, odnosno da nije podignuta optužnica ili nijesu pravosnažno osuđivani za pojedina krivična djela. Takođe, podnosilac zahtjeva dokazuje i da nije na evidenciji lica protiv kojih je izrečena mjera zaštite od nasilja u porodici.

Sva ta dokumentacije prilaže se Centru za socijalni rad, a nakon toga slijedi procjena sposobnosti i obuka. Prema riječima socijalne radnice Nikolete Dajković iz podgoričkog Centra za socijalni rad, sve to, od podnošenja zahtjeva pa do procjene i okončanja obuke traje najduže pola godine. Tako je predviđeno zakonom, ali se procedura okonča često i u kraćem roku. Dok je procedura u toku, dijete može biti na adaptacionom periodu kod budućih hranitelja.

Obaveze hranitelja i biološke porodice

Ona ističe da je obaveza hranitelja da na odgovarajući način sa svim svojim kapacitetima koje posjeduju pruža djeci odgovarajuću njegu, brigu, da vodi računa o njihovom obrazovanju i zdravstvenom stanju.

„Obaveza je takođe da vodi računa i o tome da dok su kod njih na hraniteljstvu djeca, ukoliko je moguće, ostvaruju kontakt sa biološkom porodicom. Takođe su u obavezi da sarađuju sa Centrom za socijalni rad. Osim obaveza koje imamu hranitelji, koji po obuci dobijaju licencu, određene obaveze imaju i biološke porodice“, kazala je Dajković.

Biološki roditelji, kako dodaje Mugoša, u obavezi su da sarađuju sa institucijama i da imaju proaktivan stav koji će im omogućiti da se brže popravi situacija zbog koje je došlo do toga da se djeca izmjeste iz okruženja. 

„Važno je da roditelji pokažu interesovanje za svoju djecu, da ostvaruju redovnu i smislenu komunikaciju sa njima, uvažavajući njihove dnevne navike i rutine. Sa druge strane hranitelji takođe treba da motivišu dijete da ostvaruje kontakt sa biološkom porodicom. Jako je važno da roditelji rade na otklanjanju svih onih faktora koji su uticali na to da dođe do izmiještanja djeteta iz porodice kako bi u perspektivi mogli govoriti o povratku djece u biološku porodicu“, rekla je Mugoša.

Ona ističe da je jako važno napraviti razliku između hraniteljstva i usvojenja kao dva oblika socijalne i dječije zaštite.

„Osnovna razlika je to što hraniteljstvo predstavlja privremeni oblik socijalne zaštite djeteta bez adekvatnog roditeljskog staranja. Ovim vidom staranja se pokušava postići sve ono što je u najboljem interesu djeteta dok se njegova biološka porodica ne rehabilituje ili dok se možda ne pronađe neki drugi oblik zaštite. Kada je riječ o usvojenju onda se između usvojitelja i njegovih srodnika sa jedne strane i usvojenika odnosno djeteta i njegovih potomaka sa druge strane stvara jedna neraskidiva veza jednaka krvnom srodstvu. Tako  se nakon zasnivanja usvojenja u matičnu knjigu rođenih usvojitelji upisuju kao roditelji djeteta. Još jedna razlika je i to što Centar za socijalni rad sa hraniteljskom porodicom zaključuje ugovor o porodičnom smještaju i hraniteljstvu, koji povlači za sobom određene obaveze, a prvenstveno se odnose na naknadu troškova za rad hranitelja i naknadu troškova hraniteljstva“, rekla je Mugoša.

Obuka hranitelja, koja slijedi nakon podnošenja dokumentacije i procjene, a sprovodi se pod nazivom Sigurnim korakom do hraniteljstva traje 30 sati. Realizuju je predstavnici Centra koji su za to posebno obučeni i imaju licencu za obavljanje specijalizovnaih poslova.

Od 162 hraniteljske porodice u Podgorici, srodničkih je 134, a nesrodničkih 28. Socijalne radnice su saglasne da što bude više hranitelja biće i bolji odgovor društva na potrebu djeteta za bezbjednim okruženjem u situaciji kada ostane bez adekvatnog roditeljskog staranja.

„Bilo bi bolje da je taj broj veći, za sada je tako. Ipak, uvijek se trudimo da odgovorimo na potrebe, ukoliko mi nemamo hraniteljsku porodicu koja bi bila adekvatna za neko dijete kontaktiraju se i ostali centri, pa se nastoji obezbijediti hraniteljska porodica na teritoriji čitave Crne Gore“, navodi Mugoša.

Naknade nijesu motiv

Dajković kaže da je po zakonu maksimalan broj djece koja mogu biti kod jednog hranitelja troje. Prave se izuzeci kada su u pitanju djeca sa smetnjama u razvoju i tada ih može biti najviše dvoje, a kada su u pitanju braća, sestre i blizanci tada je dozvoljeno da ih bude do petoro. Mjesečna naknada za troškove smještaja koju hranitelji dobijaju je 250 eura, dok naknada za njihov rad iznosi oko 75 eura. Djeca koja su na hraniteljstvu, ostvaruju i pravo na dječiji dodatak u iznosu od oko 60 eura mjesečno. Osim što djeca imaju i pravo na odmor i besplatne udžbenike i za srednjoškolski uzrast, hranitelji posredstvom Centra imaju pravo i na subvenciju na račune za utrošenu struju.

Sve to, kako smatraju socijalne radnice, može biti jedan od motiva za buduće hranitelje, ali sigurno nije i glavni.

„To je ipak human posao koji traje 24 časa i svaki pojedinac koji se zainteresuje za to mora biti voljeti djecu. Ne može se govoriti o tome da su naknada i neke povoljnosti razlgo da se neko odluči da postane hranitelj, jer je riječ o izuzetno zahtjevnoj i odgovornoj ulozi“, kaže Dajković, dodajući da u Centru smatraju da bi set benefita za hranitelje trebalo proširiti.

U podgoričkom Centru navode da redovno kontrolišu rad hranitelja i rade provjere najmanje jednom u pola godine, kada se sačinjavaju i novi planovi usluga, sa ciljevima koje treba sa djetetom postići u narednom periodu.

Predstavljanje socijalnih servisa koji su dostupni u Crnoj Gori dio je projekta Programi podrške porodicama u krizi, koje udruženje Roditelji sprovodi uz podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja.