Pismenost u Crnoj Gori je, prema onome što kaže statistika, na zavidnom nivou, jer je samo oko 8.000 osoba nepismeno, odnosno 1,5 odsto. Međutim, kako je kazala profesorica književnosti Mirjana Radulović gostujuću povodom Međunarodnog dana pismenosti u Jutarnjem programu TVCG, procenti nemaju značaja, jer treba obratiti pažnju na funkcionalnost pismenosti, odnosno na ono što se dešava u učionici, a tamo je situacija alarmantna.
Kako je kazala, djeca sve manje čitaju, miješaju pisma, ne poznaju gramatička i pravopisna pravila, leksiku, i u tom dijelu je, što se nastavnika jezika i književnosti tiče, crveni alarm.
„Možemo reći, da kao društvo, ipak, nijesmo dovoljno pismeni, ako imamo đake koji ne znaju oba pisma, miješaju ćirilicu i latinicu. To je za nas u učionici alarmantno, posebno ne znaju ćirilicu, a objašnjenje đaka je da su u stalnom kontaktu sa tehnologijama, koje su na stranim jezicima, sa stranom muzikom. To nije opravdanje, jer kad čovjek ne zna da piše prvo pismo koje je naučio u prvom i drugom razredu osnovne, onda je to zabrinjavajuće”, kaže Radulović.
Napominje da je veliko nepoznavanje pravopisa, jezika, gramatike, leksike, te da je razlika nekada i sada među generacijama ogromna.
“Generacije su se jako promijenile, nemaju sličnosti. Đaci su nekada nosili udžbenike, sveske, zapisivali šta se kaže na času i čitali. Moram reći i da je korona doprinijela da se problemi prodube”, kaže Radulović.
Činjenica je da učenici i kada nešto pročitaju ne razumiju pročitano, često koriste prepričane lektire, skraćene verzije ili audio knjige, što im sve šteti.
“Ne čita se i to je najveći problem”, ističe ona.
Kako dodaje djeca su uvela skraćenice u porukama jedni drugima i nemaju rečenicu, odnosno čitave rečenice su u skraćenicama.
“To nije dobro, tako se siromaši jezik, to su sve mala slova, nema znakova interpunkcije, padeža, pravopisa nema i na greške niko ne ukazuje”, objašnjava Radulović.
Smatra da rješenje problema može biti u povećanju fonda časova jezika i književnosti koji su sada prilično skatraćeni.
“Pismenost počinje u vrtiću, pa nastavlja se u osnovnoj školi i treba povećati fond časova jezika i književnosti”, smatra Radulović.
Izvor: RTCG
