Odnos broja računara i učenika u crnogorskim školama trenutno je u prosjeku 1: 15, a Nacrtom strategije za digitalizaciju obrazovnog sistema predviđeno je da se taj broj do 2027. godine postepeno smanji na 1: 11.

Da bi se u naredne dvije godine došlo do cilja da na jedan računar bude 13 đaka, u opremanje obrazovno-vaspitnih ustanova trebalo bi da bude uloženo pet miliona eura. Od tog iznosa, u prvoj godini biće obezbijeđena četiri miliona iz sredstava Evropske investicione banke, a milion eura u drugoj godini realizacije plana iz budžeta. Lokalna računarska mreža za sada postoji u 65 odsto školskih objekata, a nacrtom Strategije je predviđeno da ta pokrivenost bude stoprocentna do kraja 2027. godine, kao i zastupljenost interneta u područnim jedinicama škola, koja trenutno postoji samo u 47 odsto.

Digitalizovati sve usluge

Iz Ministarstva prosvjete najavljeno je, prilikom predstavljanja Nacrta Startegije, da će sve usluge koje se u crnogorskom obrazovnom sistemu nude za građane i ustanove biti digitalizovane u narednih pet godina. Drugi strateški cilj Strategije je razvoj i unapređenje digitalnog ekosistema, odnosno obezbjeđivanje opreme, nivoa znanja i interneta kako bi se elektronske evidencije i usluge vodile na adekvatan način,  a za to je potreban razvoj i unapređenje digitalnih vještina i kompetencija, kao treći strateški cilj ove Strategije.

Računari stari deceniju

Kako se navodi u Nacrtu Strategije za digitalizaciju obrazovnog sistema 2022-2027, u svim obrazovno-vaspitnim ustanovama do nivoa fakulteta, Ministarstvo prosvjete je do sada obezbijedilo minimalni broj računarske opreme. Oprema koja se koristi u školama nabavljena je u periodu od pet godina, u zavisnosti od toga kako su ustanove ulazile u reformu obrazovnog sistema. Broj računara u svakoj ustanovi nije isti i zavisi od broja učenika u školama, ali je zajednička odlika starost opreme, koja iznosi čak 10 do 15 godina. Svu noviju opremu, koja je obezbijeđena posljednjih nekoliko godina, škole su nabavljale iz sopstvenih sredstava ili putem donacija.

Oprema novijeg datuma ne postoji ni u Data centru Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Starost tog složenog sistema, koji obuhvata 25 servera i zadužen je za kompletan Informacioni sistem obrazovanja, je 12 godina.

Područna odjeljenja uglavnom bez interneta

Tokom 2020/2021. godine u svim objektima osnovnih škola urađena je lokalna WiFi mreža i stvoreni su preduslovi za dovođenje internet signala do svih učionica.

„Ostale obrazovno- vaspitne ustanove (predškolske ustanove i srednje škole) nijesu kompletno pokrivene lokalnom WiFi mrežom, već samo računarske učionice i kancelarije uprave. Sve matične ustanove obrazovno-vaspitnih ustanova do nivoa fakulteta imaju internet konekciju. U 190 ustanova internet konekcija se ostvaruje putem ADSL-a, dok se u 61 ustanova realizuje satelitskom vezom4. U 40 ustanova pored ADSL-a doveden je internet i putem optike. U malom broju područnih ustanova dostupan je internet signal, svega 21 ustanova.

Potrebno usavršavanje

Dosadašnji nalazi Zavoda za školstvo ukazuju, kako stoji u Nacrtu Strategije, da dio nastavnika informatike posjeduje još uvijek skroman nivo poznavanja informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT), pa je, kako se ocjenjuje, potrebno njihovo kontinuirano stručno usavršavanje, budući da su u ovoj oblasti promjene stalne i brze.

U Ministarstvu prosvjete ocjenjuju da učiti o IKT -u (kroz obavezne i izborne informatičke predmete/module i učiti kroz IKT jesu komplementarni procesi učenja u školi, a dijelom i kod kuće.

„Ipak, uočljivo je dominantno korišćenje IKT u predmetima/modulima iz oblasti informatike (i to sa relativno malim brojem časova) i u informatičkim kabinetima. Korišćenje IKT-a mnogo manje prožima nastavu i ciljeve svih drugih predmeta/modula u školi“, ocjena je Minsitarstva prosvjete.

Izazov u obezbjeđivanju boljeg kvaliteta predstavlja, kako dodaju, i činjenica da se stručni profili nastavnika informatičkih predmeta kreće u veoma širokom opsegu kvalifikacija.

„U najvećem broju su to nastavnici tehničkog obrazovanja, a pored njih i inženjeri elektro-struke, matematičari, kao i profesori biologije, fizičkog vaspitanja, hemije, istorije… Ovaj problem ukazuje na visok nivo nestručno zastupljene nastave i neophodnost standardizacije u ovoj oblasti“, piše u Nacrtu Strategije.

Digitalni jaz između đaka i nastavnika

Kako se dodaje, digitalno okruženje je postalo prirodno okruženje djece i mladih, ali škola još uvijek nije, u skladu sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja, postala okruženje koje snažno podržava razvoj digitalnih i ostalih, sa njima povezanih, kompetencija.

„Naši učenici su dio globalne digitalne generacije koja u našim uslovima već dostiže stopu od 95 % upotrebe kompjutera i skoro 96 % interneta. Međutim, dominantna je upotreba kompjutera za učešće u društvenim mrežama. Između nastavnika i učenika je evidentan tzv. digitalni jaz, tj. neravnoteža u digitalnoj pismenosti. Ipak, nedostaju istraživanja nivoa digitalne pismenosti nastavnika, kao i faktora koji utiču na to (dostupnost opreme i obuke, motivisanost, stavovi prema upotrebi IKT, iskustva, prepreke)”, navodi se, između ostalog, u Nacrtu Strategije za digitalizaciju obrazovnog sistema.