Sve je lakše uz podršku pedijatara

Dojenje je poseban izazov za mame prijevremeno rođenih beba, jer zbog razdvojenosti nijesu u mogućnosti da na taj način hrane svoju djece. Iako majčino mlijeko baš u tom slučaju može biti od neprocjenjive vrijednosti, uslovi na Odjeljenju za neonatologiju, gdje bebe borave daleko od mama, to ne dozvoljavaju. U međuvremenu, sve dok ne budu dobro i bebe ne dođu kući, porodilje su prinuđene da, često bez stručne podrške, uz mnogo brige i stresa, same održavaju laktaciju. Na tom teškom putu mnoge odustanu, iako svjesne da bi možda bilo drugačije da kroz to nijesu prolazile same. To smatra i mama Dušica, koja upravo iz tih razloga nije dojila svoje prvo dijete. Sada, kada iza sebe ima tri mjeseca dojenačkog staža sa drugom bebom, ističe da je za uspješno dojenje, osim ogromne želje majke, ipak neophodna i pomoć zdravstvenih radnika. To je nažalost izostalo, ističe ona, i ovog puta.

„Dojim svoje drugo dijete tri mjeseca. Od samog početka, još u bolnici, nijesam imala nikakvu podršku. Pošto mi je to drugo dijete smatrali su da mi pomoć nije potrebna, iako sam napomenula da prvo nijesam dojila“, priča Dušica.

Smatra da je mamama koje žele da doje jako potrebna podrška zdravstvenog sistema, ali da to ne smije biti prekinuto nakon obilazaka patronažnih sestara. Ulogu u tome moraju preuzeti pedijati, ali Dušica ističe da to nije iskusila.

„Čak su mi preporučili da bebi treba da dajem adaptiranu formulu jer je slabo napredovala. Govorili su mi da u momentima kada iz nekog razloga beba odbija jednu dojku treba da joj ponudim vodu i čaj, da se zbog upale dojki prekine dojenje, da nemam mlijeka jer loše spava… I onda, pored takvih savjeta, ja kao majka sam na jako teškom zadatku. Ispada da ne želim dobro svom djetetu, da ne slušam pedijatra, koji je stručan i koga bi trebalo svi da slušamo“, kaže Dušica.

I dalje misli da bi trebalo da svi imamo povjerenje u ljekare kod kojih vodimo djecu, ali to često biva poljuljano zbog ovakvih i sličnih savjeta.

„U mom slučaju je izgledalo da, kako su govorili, slušam tamo neke “priučene savjetnice sa interneta i Svjetsku zdravstvenu organizaciju koja mijenja mišljenje svakih pet godina“, prisjeća se Dušica.

Zbog svega toga imala je strašno puno osuda i u porodici, jer, kako kaže, nije slušala pedijatra, nije dodala adaptirano mlijeko, niti dala bebi čaj, vodu i cuclu. Priznaje da i dalje ima izazova, sa kojima se kao i do sada nosi sama.

„Imala sam podrsku savjetnica za dojenje udruženja Roditelji, a mnogo sam naučila i čitajući o dojenju prije porođaja. Da se sve to ne bi dešavalo drugim mamama, mora se promijeniti mnogo toga, a prvenstveno se to odnosi na edukaciju zdravstvenih radnika o dojenju. Ako nema te edukacije, ne možemo imati ni podršku. Ne mogu kriviti svoju majku koja me savjetuje da dam čaj i vodu bebi staroj jedan dan ako mi na kontroli isto to kaže pedijatar. Dakle, podrška je moguća jedino kada se edukujemo kao društvo“, smatra Dušica.

Njeno mišljenje je da tek tada, kada zdravstveni radnici pravilno savjetuju majke, one imaju argumente i mogu reći okolini: „Eto to je preporuka ljekara“.

„Ovako smo mi mame same u toj borbi. Kada nešto pročitamo na internetu , kažu nam – pusti ti internet valjda ja bolje znam podigla sam petoro i sl”.

S obzirom na to da je prvu bebu rodila prije termina, zbog čega je bila u inkubatoru, mama Dušica smatra da bi dosta toga, u cilju podrške dojenju, ali i najboljeg mogućeg početka za djecu, trebalo promijeniti i na Odjeljenju neonatologije, gdje borave prijevrmeno rođene bebe.  

„Moja beba je bila u inkubatoru i nije mi bilo dozvoljeno da nosim svoje mlijeko. Dakle, dozvoljeno je piti formulu, ali mamino mlijeko ne, uz obrazloženje da su flašice iz kojih ih hrane sterilne. Gdje je tu logika“, pita se Dušica.

Udruženje Roditelji objavljuje u toku Svjetske sedmice dojenja 10 priča majki koje su dojile ili su pokušale da doje djecu o tome koja im je podrška bila posebno važna ili ako je nijesu imale kakvu vrstu podrške su najviše priželjkivale. Tema ovogodišnje Sedmice dojenja je Zaštita dojenja: zajednička odgovornost, čija je ključna poruka da je dojenje od presudne važnosti za preživljavanje, zdravlje i dobrobiti svih, zbog čega je neophodno da bude zaštićeno u cijelom svijetu.

SOS linija baner

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply