Naučiti da razlikujemo stvarni svijet od onog koji proizvode mediji

Djeca koja se rađaju u digitalnoj eri imaju veliki rizik da ne razlikuju stvarni svijet od onog koji su proizveli mediji, zbog čega je medijska pismenost vještina koja im je potrebnija danas više nego ikad ranije, ali i njihovim roditeljima, smatra profesor kreativnih industrija i komunikacija Nenad Vujadinović.

Šta je medijska pismenost i zašto je važna i odraslima i djeci, između ostalo je govorio u nedavno održanom Surfuj sigurno Roditeljskom kutku uživo.

Ni odrasli često ne razumiju šta tačno znači pojam medijske pismenosti, a nerijetko se dešava da pod tim podrazumijevaju pismenost zaposlenih u medijima. Biti medijski pismen znači, kako objašnjava Vujadinović, shvatanje na koji način treba koristiti medije i imati kontrolu nad njima, a ne dozvoliti im da imaju kontrolu nad nama.

„Možda najjednostavnije objašnjenje je da medijsko opismenjavanje omogućava jasniji pogled na granicu između stvarnog svijeta i svijeta koji su proizveli mediji. Ono što djeca čuju u medijima oni ne razlikuju od onoga što se dešava u stvarnosti, a medijska pismenost je upravo ta vještina koja nam je potrebnija danas više nego ikad ranije“, ističe Vujadinović.

Prema njegovim riječima, danas je posebno teško biti medijski pismen upravo zbog toga što sadržaje može proizvesti bilo ko, ali važno je biti svjestan problema i suočiti se sa njim.

„Biti medijski pismen znači imati jasniju granicu, neku malo bolju predstavu o granici između stvarnog svijeta i onog koji su proizveli mediji. Možete da zamislite koliki je uticaj koji su proizveli mediji kada možemo govoriti samo o jasnijoj granici, a ne o jasnoj. U tom kontekstu treba tražiti mape koje će nam pomoći kako da se krećemo kroz medijski svijet, a da mi imamo kontrolu, a ne mediji nad nama. Utopija je razmišljati o tome da mi tu kontrolu možemo imati u svakom trenutku. Da li treba razgovarati o tome da je uspostavimo kad god možemo – da. Svaka borba, svaka bitka dobijena podrazumijeva da smo otišli korak naprijed i mi i naša djeca“, ističe Vujadinović.

Na koji način roditelji mogu da utiču na dijete i pomognu mu da uspostavi kontrolu nad medijskim sadržajem zavisi od toga koliko su oni upoznati sa tim i koliko to primjenjuju. Zato je medijska pismenost, smatra Vujadinović, važnija i neophodnija roditeljima. To je uslov medijske pismenosti djece.

„Hitno nam treba medijska pismenost u školama, ali i medijsko opismenjavanje roditelja u elementarnom smislu. Treba da znaju što da rade, a što ne i zbog sebe i zbog svoje djece“, naglašava Vujadinović, podsjećajući da ima mnogo ljudi koji uopšte ne razmišljaju o ovome kao o problemu.

Profesor kaže da ako ljudi nijesu svjesni ovog problema, medijski sadržaji im nijesu mnogo važni. Ne pomaže im mnogo to da razlikuju virtuelni svijest od sadašnjeg, jer toga nijesu ni svjesni. Onda ne mogu da vide težinu problema.

“Problem je ono što su mediji servirali kao problem, a ne ono što je stvarno problem u životu. Jasno je da je prostor za manipulaciju tu ogroman i sve veći, imajući u vidu sve veće prisustvo medija i veću izloženost nego ikada. Jedini način je naša komunikacija i pokušaj razgovora, prije svega, sa roditeljima na ovu temu. Ako se mi medijski ne opismenimo i ne naučimo na koji način treba da koristimo medije i biramo sadržaj koji gledamo naravno da će se to prenijeti na našu djecu“, smatra Vujadinović.

U slučaju da biramo sadržaje na televiziji koji su bizarni, a djeca sjede u istoj prostoriji i to gledaju, možemo očekivati da će i njima biti to potpuno prihvatljivo. Prema riječima Vujadinovića, sporne poruke stižu do naše djece i iz reality programa, koji kao i svuda u svijetu danas služe samo za povećanje rejtinga i uopšte ne biraju sredstva kako će privući pažnju.

Poručuje roditeljima da je lični primjer izuzetno važan i zajedničko praćenje bilo čega.

„Danas i slikovnice i Diznijeve filmove treba da gledate zajedno sa djecom, s obzirom na rodne uloge na primjer. Da znaju da djevojčice ne treba da budu samo princeze i nose roze i da dječaci ne treba da nose plavo, budu mišićavi i da spašavaju princeze. Čak i to treba da gledate zajedno sa djecom i da kritički posmatrate stvari koje se postavljaju kao stereotipi, a da ne pričamo o tome da treba zajedno pratiti program“, kaže Vujadinović.

Kako navodi, u svijetu postoje samo dvije velike industrije koje koriste termin users, odnosno korisnici za ljude koji imaju neku zavisnost, a to su mediji i svijet narkomanije. To, kako ističe on, dovoljno govori samo po sebi koliko je teško i opasno.

„Onda hajde zajedno da budemo ti korisnici. Ako smo zajedno sa djecom, sa njima razgovaramo i zajedno pratimo sadržaje… Na ulici su izloženi svakog dana opasnostima i nije nemoguće da im neko ponudi drogu. Učite ih da jednostavno kaži ne, hvala. I medijskim sadržajima se može reći ne, hvala. Samo je mnogo teže odrediti koji je medijski sadržaj toksičan“, smatra Vujadinović.

Kako je istakao, od presudnog je značaja razgovarati stalno o medijskoj pismenosti i uspostavljanju kontrole.  

“Ne mogu vam reći nemojte biti na društvenim mrežama i nemojte koristiti medije ali mogu vam reći pazite ima opasnosti tamo i koje su. Od izuzetne važnosti je konstantan razgovor i pokušaj uspostavljanja kontrole nad medijima i učenje djece da oni treba da kontrolišu medijski sadržaj”, poručuje on.

Vujadinoć navodi da je zabluda da mi biramo sadržaj koji pratimo, iako mislimo da biramo. To je, kako dodaje, nešto sa čim treba da se suočimo kao i sa svakim drugim opasnostima.

On je upozorio i na način komunikacije na društvenim mrežama i zabludu da kada izbrišete neku objavu mislite da ste to zaista učinili.

„Ne smijemo se zanositi, moramo da znamo da ono što postavimo na mrežama jednom ono tamo ostaje zauvijek. Ako to znamo drugačije ćemo razmišljati. Društvene mreže imaju opciju like i to je fenomenalna stvar, ali to je postala obična stvar. Nije problem da li si dobio 25 ili 25 hiljada lajkova, ali je problem kad ih nemaš i što neko može da manipuliše tobom zbog toga. Ako se sve svodi na to da li je nešto lajkovano ili nije onda nemamo samopouzdanje, a današnja djeca strahovito gube samopouzdanje. Depresija je sve češća među njima i to uopšte nije slučajno“, rekao je Vujadinović.

Surfuj sigurno Roditeljski kutak uživo dio je saradnje udruženja Roditelji sa Fakultetom političkih nauka – Podgorica i Agencijom za elektronske medije Crne Gore, u okviru projekta „Dijalog za budućnost: Unapređenje dijaloga i društvene kohezije unutar i između Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije“, koji u pomenutim zemljama sprovode UNESCO, UNICEF i United Nations Development Programme – UNDP, a finansira Fond za izgradnju mira (UN PBF).

Procedure i Izazovi Samohranog…

SOS linija baner

Leave a Reply