Organizovanje online nastave u školama, iako je doprinijelo održavanju nastavnog procesa, izazvalo je i negativne efekte, ocijenio je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore. To su najviše osjetila djeca iz ruralnih sredina i marginalizovanih grupa, kao i djeca sa smetnjama u razvoju. Nastava na daljinu je dovela do neplaniranih finansijskih izdataka porodica, a zbog online nastave roditelji su, smatraju u instituciji Ombudsmana, bili mnogo više angažovani da pomognu svojoj djeci u savladavanju gradiva.
U Izvještaju o radu ove institucije za prošlu godinu konstatovano je da je pandemija izazvana COVID-om 19 uticala na ostvarenje prava djeteta.
Kako se navodi, pandemija se reflektovala na ostvarivanje prava na obrazovanje i doprinijela produbljivanju razlika dostupnosti obrazovanja različitih kategorija djece.
„Organizovanje online nastave, iako je doprinijelo održavanju nastavnog procesa, izazvalo je i negativne efekte. Ovaj oblik nastave nije definisan važećim propisima, a takođe ni nastavni program nije prilagođen ovom obrazovnom procesu“, ocijenio je Ombudsman.
Organizovanje nastave na ovaj način, kako je ukazano, iziskivalo je obezbjeđivanje informaciono – tehničkih uslova (računara, interneta) koja kao takva zahtijeva dodatna finansijska sredstva, a samim tim usložnjavaju finansijsku situaciju porodica.
U izvještaju se ističe da su naročito bila pogođena djeca iz ruralnih sredina, iz marginalizovanih grupa, kao i djeca sa smetnjama u razvoju.
Osim neplaniranih finansijskih izdataka, online nastavu okarakterisalo je, smatraju u instituciji Zaštitnika, veće angažovanje roditelja/staratelja u savladavanju nastavnog gradiva, a organizacija praćenja nastave je poremetila ustaljenu porodičnu dinamiku i nerijetko izazvala probleme u funkcionisanju porodica.
„Učestalo smjenjivanje mjera koje se odnosilo na organizaciju nastave proizvodila je neizvjesnost kako kod djece i roditelja, tako i kod nastavnika, koji su takođe bili suočeni sa nizom izazova u realizovanju nastavnog procesa. Ostaje upitan stepen stečenog znanja u ovom periodu“, navodi se u izvještaju.
Kako se dodaje, izazovi u dostupnosti obrazovanja – đački prevoz, na koji je i u prethodnim izvještajima Zaštitnik ukazivao, usložnili su se dodatno u uslovima pandemije.
Zaštitnik je konstatovao da su djeca sa smetnjama u razvoju veći dio godine ostala uskraćena za ustaljeni inkluzivni model nastave, kao i za usluge dnevnih centara, koji su redukovali svoj rad – veći dio godine uopšte nijesu primali korisnike.
„Djeca koja iz bilo kojeg razloga ne žive sa drugim roditeljem su imala probleme u održavanju ličnih kontakata uzrokovanih mjerama donijetim u cilju očuvanja javnog zdravlja“, piše u dokumentu.
Navodi se da, u toku pandemije, organi starateljstva u dovoljnoj mjeri ne koriste sva svoja ovlašćenja u slučajevima zanemarivanja i grube zloupotrebe roditeljskog prava, kao i manipulativnog ponašanja roditelja.
Zaštitnik smatra da je pandemija doprinijela produbljivanju problema djece i porodica koja su se nalazila u zoni siromaštva, kao i povećanju socijalno ugroženih porodica usljed ostanka bez zaposlenja.
„Siromaštvo najviše pogađa djecu, jednoroditeljske porodice, porodice romskih zajednica. Politike države koje su usmjerene na smanjenje siromaštva trebale bi biti revidirane kako bi njihovi ishodi po djecu i porodice bili djelotvorniji“, poručio je Zaštitnik.
Zapažen je rast broja prijavljenih slučajeva nasilja u porodici, a Zaštitnik je ocijenio da je neophodno nastaviti kontinuirane aktivnosti na podizanju svijesti o prepoznavanju i obaveznosti prijave nasilja, naročito zaposlenih u sistemu zdravstvene i socijalne zaštite.
Izvor: Portal Analitika
