I pored Centra za autizam, za tretmane u Beogradu potrošeno 1,6 miliona eura

Foto: CDM

Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je za tri godine, od kada je otvoren Centar za autizam “Ognjen Rakočević”, platio više od 1,6 miliona eura za upućivanje u Beograd djece sa smetnjama iz domena koje pokriva ta ustanova.

Iako je najavljeno je da će u Centar biti uloženo 1,5 miliona, otvoren je sa manje od 100.000 eura, uz tadašnje obećanje da je problem odlaska djece na liječenje u Srbiju riješen.

“Za izgradnju Centra za autizam iz budžeta će biti opredijeljeno 1,5 miliona eura”, izjavio je bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović, krajem 2017.

Prvi nacionalni Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju “Ognjen Rakočević” otvoren je 30. marta 2018. Zvanična informacija je glasila da su prostor površine 410 m2 za aktivnosti Centra i medicinsku, didaktičku i drugu opremu u vrijednosti od 64.000 eura ustupili Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje. Za opremanje Centra, od donacija je skupljeno još 10.000 eura, kazao je tada ministar. O milion i po eura više nije bilo pomena. Na pitanja koliko je novca za Centar izdvojeno, što je bilo sa najavljenih 1,5 miliona i ostala, koja smo poslali bivšem ministru Hrapoviću, nijesmo dobili odgovore. Odgovore nam nijesu poslali ni iz Ministarstva zdravlja.

Iz Kliničkog centra Crne Gore, u sastavu kojeg Centar djeluje, dobili smo podatke koliko je od strane Ministarstva i putem donacija do sada uloženo. Ukupno 49.510 eura, od čega je Ministarstvo zdravlja iz budžeta opredijelilo 17.000 eura, a donacije su iznosile skoro duplo, 32.400 eura.

Slični centri u regionu koštali su znatno više. Isto u martu, ali 2019. u Osijeku je otvoren Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju. Investicija je koštala 2,6 miliona eura, a dobijen je savremeni regionalni centar za djecu iz Hrvatske i šire. Zgrada Centra za autizam u Albaniji na internetu se promoviše kao primjer moderne albanske arhitekture. Sadržaji koji se nude djeci i opremljenost ova dva centra su neuporedivi sa skromnim uslovima u podgoričkom centru.

Prostor u kome je Centar za autizam smješten je u stvari donacija Zavoda za zapošljavanje. Gradnja je počela 2006, a prvobitna namjena prostora je bila osnivanje fabrike za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Iz Zavoda su prilikom otvaranja istakli da su u izgradnju i opremanje uložili preko dva miliona eura. Vlada je našla revolucionarno rješenje, pa je u prostoru za fabriku otvorila instituciju za najugroženije.

Ministar Hrapović je obećavao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. A na otvaranju Centra tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio:

“Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

Tri godine nakon ovih obećanja stvari stoje ovako:

“Moja ćerka ide kod logopeda u Centar, ali samo jednom mjesečno. Mnogi roditelji su prinuđeni da idu u Beograd. Fond refundira troškove za tamošnje tretmane, ali roditelji plaćaju sve ostalo smještaj, hranu i to duži period”, kaže majka korisnice Centra.

Otac djeteta sa autizmom kaže da stručnjaci u Centru daju maksimum, ali da nedostaje kadra.

“Prije je bilo sat, sada se smanjilo kod psihologa na 45 minuta, a kod logopeda 30 minuta i to jedanput nedjeljno. Morali smo dva mjeseca da budemo u Beogradu jer su tamo tretmani svakodnevni. Fond je to platio, ali smo mi morali da plaćamo stan i sve ostalo. Nije mi jasno da ne mogu kod nas da se zaposle logopedi, a ne da se ide u Beograd”.

Direktor Centra Ivan Krgović, koji je na toj funkciji od decembra 2019, ne krije da postoji deficit kadra.

“U Centru je zaposleno osam psihologa, tri logopeda i jedan defektogog (oligofrenolog)”.

On ističe stručnost i požrtvovanost kadra i kaže da dnevno imaju preko 100 pregleda.

“Imamo preko 5.000 kartona, upisano je između 5.000 i 6.000 djece ispod 18 godina na nivou cijele Crne Gore”, kaže Krgović.

Objašnjava da djeca u Centru imaju dva do tri tretmana nedjeljno, dok oni koji idu u Beograd imaju tretmane tri sata svakog radnog dana u toku dva mjeseca.

“Puno je problema sa kojima se suočavaju roditelji djece sa smetnjama u razvoju, a odnose se na zdravstvene i usluge stručnih radnika poput defektologa i logopeda. Oni inače imaju problem od momenta kada posumnjaju na razvojni problem jer je i u dijagnostifikovanju sporno to što moraju najčešće ići u drugu zemlju. Da, ti im se troškovi refundiraju, ali se oni moraju i preseliti u drugi grad, tamo živjeti, plaćati troškove, a ne mogu da rade”, kaže za Monitor Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji.

O efektu obećanja dobro govore i brojevi. Fond za zdravstveno osiguranje je od godine kada je Centar otvoren 2018. do kraja protekle za upućivanje u Beograd djece koja imaju autizam ili smetnje u razvoju platio preko 1,6 miliona eura.

Od 1. januara 2018. do kraja 2020. u Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora “Đorđe Kostić”, Fond je uputio ukupno 705 osiguranika.

“Fondu je pristiglo faktura u iznosu 1.567.446 eura za taj period, od čega 22 osiguranika sa dijagnozama Autismus puerilis i Autismus atipicus, za šta je fakturisano 43.702,00 eura”, kaže Amer Ramusović, portparol Fonda.

U istom periodu, u Institut za mentalno zdravlje Beograd upućeno je ukupno 79 osiguranika. Fond je to platio 39.468 eura, od čega 237 eura za jednog upućenog sa dijagnozom autizma. Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju “Prof. dr Cvetko Brajović”, u prethodne tri godine upućeno je 12 osiguranika, a fakturisano sedam hiljada eura, a nije bilo upućenih zbog dijagnoza autizma.

“Roditelji prilikom obraćanja konzilijumu za upućivanje na liječenje van Crne Gore, iskazuju želju za upućivanjem u Institut Đorđe Kostić. Jednočasovni tretman se fakturiše Fondu po cijeni od 24 eura, s tim da su tretmani uglavnom dva puta dnevno, tako da mjesečni troškovi po jednom djetetu iznose oko hiljadu eura”, kaže Ramusović.

U podgoričkom Centru rade samo tri logopeda. Neki od sagovornika Monitora tvrde da se logopedima ne isplati da se zapošljavaju jer drže privatne časove koji koštaju 25 eura. Defektologa je još manje, samo jedan je zaposlen u Centru. Ivan Milović iz Udruženja defektologa kaže da je na Birou već 11 godina, a da je jedna njegova koleginica čekala posao čak 15 godina.

“Ima dosta nezaposlenih defektologa, koji su učili i znaju da rade sa djecom. Mi stojimo na raspolaganju. Predlažemo Ministarstvu zdravlja da naprave sistematizaciju za Centar i domove zdravlja, s ciljem da pomognemo djeci i sistemu. Treba da se otvori ta mogućnost i da se ogromne pare ne odlivaju kada već ovdje imamo kadra koji je stručan i spreman da radi i pomogne”, kaže Milović.

Izvor: Monitor

SOS linija baner

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply