Motorni razvoj svake bebe je individualan, ali je ipak preporučljivo i važno da se savladaju sve faze u prvoj godini života. Da bi pomogli svojoj bebi roditelji treba da joj dozvole da radi sve ono što može i da je ne sputavaju, ali i da je ne stimulišu za ono za šta nije spremna, poručuje fizijatrica dr Milena Adžić iz Instituta za bolesti djece Crne Gore.

Gostujući na info danu Stiže nam beba, ona je govorila o motornom razvoju djece u prvoj godini života, dilemama sa kojima se suočavaju roditelji i preporukama kako bi trebalo da se ponašaju.

Da li dovoljno obraćamo pažnju na to kako nosimo i uzimamo bebu? Koliko tu kao roditelji griješimo?

Adžić: Kod svake mame kada dobije dijete je prisutan strah, jer je to novo iskustvo. Uglavnom roditelji to rade na neki svoj način. Kada je u pitanju normalan motorni razvoj i beba nema problema, odnosno rizika po mogući motorički, odnosno psiho-motorni razvoj, to neće toliko uticati. Međutim, kada je beba neurorizična, rođena je prije vremena ili je na rođenju bilo nekih problema i primijećena su odstupanja u razvoju prvih mjeseci, onda je veoma važno da se mama edukuje o pravilnom nošenju i cjelodnevnom bavljenju bebom. To je baby handling – cjelodnevno bavljenje djetetom koje podrazumijeva određeni način uzuimanja, nošenja ,oblačenja, svlačenja, držanja prilikom hranjenja. Kada mama to savlada, što je veoma teško u početku i predstavlja stres za nju, ona na taj način u stvari vježba bebu, jer je više puta dnevno i nosi i podigne, spusti u krevetac, presvlači… Mame nisu ni svjesne koliko puta to urade i koliko ustvari na taj način mogu da pomognu svojoj bebi.

Na koji način situacije kao stavljanja bebe u dubak i podsticanje da sjedi ili stoji kada još nije vrijeme, mogu bebi da otežaju zdrav razvoj?

Adžić: Savremeni način života nam je donio neke nove stvari, i nije isti kao nekada kada smo mi ili naši roditelji bili bebe. Danas imamo situacije da djeca kada prohodaju, veoma malo vremena provode u igri vani. Uglavnom su to organizovane sportske aktivnosti ili u igraonicama. To nije dovoljno za njihovu aktivnost i zbog toga je veoma važno da beba prođe sve faze motornog razvoja. Kada se uspostavi kontrola glave, slijedi okretanje sa leđa na stomak. Beba mora ojačati ramena i ruke, što predstavlja veliki problem u periodu od trećeg do šestog mjeseca. Kada ih stave u trbušni položaj djeca plaču jer još nemaju jake mišiće, pa zabrinute mame uzimaju djecu u ruke. To ne treba da rade, nego da se trude da ih zabave i uz igračke da ih na neki način treniraju i podstiču da jačaju te mišiće. Ako stavite bebu u dubak prije vremena njene noge još nijesu spremne, korpa je drži i ona nema oslonac nogama. Sve to nema nikakvog smisla. Sa druge strane, kada je beba bez ikakvih rizika po razvoj to neće uticati da ona ne prohoda ili da ima neke probleme, ali može da se desi da ne razvije zaštitne reakcije. Onda beba pada glavom, ne koristi ruke i zato se danas insistira da se prođu sve faze motornog razvoja – puzanja, posijedanja, vertikalizacija, hod uz stvari i samostalno prohodavanje. Neka beba i ne puzi puno, ali ipak zauzme taj položaj, pa iz njega krene gore. Mnogo je važno da se prođu sve faze motornog razvoja kod djeteta, upravo iz ovog razloga, jer beba će biti tek spremna i da bude u uspravnom položaju, odnosno da stoji uz stvari kada to vježba.

Kada početi sa nošenjem bebe u kenguru? Da li se ne smije koristiti do nekog uzrasta? Kakve su vaše preporuke kada je riječ o korišćenju marama za nošenje beba i kengura?

Adžić: Ne preporučujemo pomoćna sredstva te vrste, osim samo za kratkotrajno nošenje beba. To znači na primjer da se koristi kratko ako mama ima dvoje djece, pa treba da ode u samoposlugu. Ta sredstva ne treba ni pod razno da se koriste za nošenje, bez obzira koliko je to sada osavremenjeno i što proizvođači govore da je pozicija bebe dobra i zaštićen kičmeni stub.  Ipak, to je veliko opterećenje za kičmeni stub bebe. Naša preporuka je ne ili kratkotrajno kada se mora, desetak minuta do pola sata.

Kako tretirati tortikolis?

Adžić: U najranijem uzrastu imamo dileme oko dvije vrste tortikolisa  – miogenog i posturalnog. Kod miogenog tortikolisa skraćen je taj mišić, a dešava se kada je bebi bilo usko u stomaku. U tim situacijama potrebno je da se sprovodi fizioterapija, odnosno da se vrši istezanje skraćenog mišića i poveća obim pokreta. Obično beba, ako je desni tortikolis, naginje glavu na tu stranu i ne može potpuno da okrene glavu na stranu gdje je mišić skraćen. Savjetuje se roditeljima da stimulišu okretanje bebe sa te strane, da se uvijek prilazi sa te strane, a ako beba leži na strani gdje je tortikolis ispod vrata se stavi pelena ili peškir. Ako se beba stavi na drugu stranu onda ne treba ništa od toga. Imamo i poseban način nošenja beba koje imaju miogeni tortikolis. Te savjete obično daju i pedijatri, ali ako je problem jako izražen neophodna je fizikalna terapija. Kod posturalnog tortikolisa je drugačiju situacija, pa roditelji kažu da beba čas krivi glavu na jednu, čas na drugu stranu. To znači da se mišići i jedne i druge polovine tijela još nijesu uravnotežili ili su jači sa jedne strane u odnosu na drugu. Ako je izraženo i traje onda zahtijeva fizioterapiju, a ako se do tri mjeseca riješi samo od sebe nije potrebno ništa preduzimati.

Mogu li roditelji da pomognu bebi da ojača mišiće vrata i leđa? Da li to treba raditi i kada?

Adžić: U prva tri mjeseca beba spava i jede, njoj treba mir. Ono što treba da zabrine roditelje u tom periodu je ako priđu bebi, a ne mogu da uspostave kontakt sa njom ili ako joj daju neku igračku ne prati je. To je znak da treba da se jave ljekaru. Takođe, ako uzimate bebu, a ona bude „tvrda“, kao u grču ili kao da hoće da se izmigolji zabacujući glavu prema nazad, takođe je znak da se roditelji jave fizijatru, jer to zahtijeva određeni tretman. U prva tri mjeseca mama treba da puno priča sa bebom, da već prinosi igračku sa kojom će da je stimuliše, da beba prati na jednu i drugu stranu. Treba bebu okretati i na stomak, u početku se buni, ali uz stimulaciju igračkama vremenom će to da prihvati. Naravno, nije dovoljno po par minuta dnevno, već je bitno da to bude tri do četiri puta dnevno, a vremenom će beba sve više minuta moći to da izdrži. Ako se izvija kada je na stomaku i ne održava se u tom položaju, već  hoće da se okrene opet na leđa to je opet znak da treba da se jave ljekaru. Kada je zainteresovana za igračke mi se ne plašimo, jer to bebu stimuliše i na taj način kroz igru postiže sve faze motornog razvoja. Imamo bebe koje baš ne reaguju na igračke i to takođe treba da bude briga. Neki od razloga da se roditelji jave ljekaru su i ako se beba između četvrtog i šestog mjeseca još ne okreće, ako ne sjedi sa devet mjeseci ili ne puzi sa godinu.

Kada savjetujete da se počne nositi obuća?

Adžić: Prvu obuću savjetujemo kada beba prohoda. Do tada treba da ide bosa uz stvari, jer tako jača mišiće stopala i stabilizuje se. Nikako ne treba držati bebu dok hoda, niti koristili kaiševe i držanje ispod pazuha. To obično rade djedovi i babe. Bebu treba samo pustiti da bude uz stvari, obezbijediti prostor da ne padne i ne povrijedi se na neki ćošak. Neke bebe su oprezne i zato kasnije prohodaju. Prohodavanje se smatra normalnim do 18, čak i do 19 mjeseci, ako vidimo da je beba potpuno stabilna i da je to samo stvar straha. Prve cipele moraju biti od prirodnih materijala, zavisno da li je zima ili ljeto – od kože ili platna. Bitno je da je prednji dio cipele fleksibilan, to obično piše na obući, a treba i da su dovoljno široke i da obuhvate skočni zglob. Kasnije, ako nema nekih deformiteta koji se obično uoče prije i liječe ortopedski i fizijatrijski, nosi se normalna obuća, bez ikakvih uložaka. To više nije preporuka, jer se svod stopala formira sedam godina. Što se tiče ravnih tabana, sedam godina nakon prohodavanja se prati formiranje stopala. Ako je spušten svod to ne znači da su bebi ravna stopala. Naravno za svaku dilemu koju roditelji imaju treba se javiti fizijatru, ali je važno da znaju da se svodovi stopala formiraju godinama nakon što beba prohoda. Kada beba hoda bosa po pijesku, travi i raznim površinama to je sve stimulacija za formiranje svodova i to treba forsirati.

Kakav je vaš stav u vezi širokog povoja? Koliko može pomoći kod iščašenja kukova u prvim mjesecima i do kada se koristi?

Adžić: Apsolutno ne može pomoći kod iščašenja kukova. Sada se i kod nas potpuno prihvata da se, nakon prve UZV kontrole kada je nalaz normalan, široki povoj skida. Nekada je to bilo do pet ili pet i po mjeseci, a sad se više ne čeka druga kontrola, nego se to prekida ako je sve u redu. Na taj način se beba oslobađa da može motorički da se razvija. Ukoliko UZV nalaz kukova nije u redu, to zahtijeva ortopedsko liječenje i tu široki povoj ne može dati nikakvu pomoć.

Da li svaka beba mora da puzi? Da li treba insistirati na tome ili je  pustiti da sama izabere način na koji će doći do prohodavanja? 

Adžić: Insistiramo da se beba dovede do četvoronožnog položaja, a to je priprema za puzanje. Da li će da puzi ili ne to je individualno. Neka beba odmah ide prema vertikalizaciji, a neka dugo puzi. To je individualno i nije neophodno.  

Koliko korišćenje uređaja i modernih tehnologija u ranom uzrastu može loše da utiče na motorni razvoj i zašto to ne bi trebalo da radimo?

Adžić: Posljedice su što na taj način usporavamo motorni razvoj. Često čujete od roditelja kako beba sa tri mjeseca gleda TV. Beba tada ne može ni da vidi dovoljno, već samo zapaža promjene boja i to je zainteresuje. Na taj način beba ostaje pasivna. Za bebe je jako važna igračka, jer će ona da je stimuliše, da ide za njom, kada joj ispadne iz ruke da dođe do nje, da se okreće. Na taj način beba vježba. Savremene tehnologije i mobilne telefone nikako ne preporučujemo, ni televiziju u prvoj godini. Uvijek kažem roditeljima da djeca kada počnu da hodaju nažalost sama dođu i do mobilnog i do daljinskog i znaju ih upaliti. Tada već teže možemo da utičemo na njih, ali zaista u prvoj godini ti uređaji apsolutno treba da budu van dometa djece. Ako je upaljen TV zbog ostalih ukućana, onda kutak za bebe neka bude postavljen tako da ga ona ne vidi.

Kakve igračke treba birati za djecu u prvoj godini?  

Adžić: U prvim mjesecima to su zvečke, najbolje okruglog oblika, jer prvo što beba nauči je hvatanje punim šakama. To je bitno, jer ako uzme glodalicu može da je uhvati sa malim i domalim prstom, ali to nije hvat. Češće preporučujem da su plastične, nego da su od nekih materijala. To je oralna faza kada beba sve prinosi ustima, a platno se može isprljati i moramo ga svakodnevno prati. Od šestog do devetog mjeseca i kasnije već možemo koristiti igračke za učenje pokaznog gesta. Za to mogu koristiti lutke, kasice, igračke sa tipkama…Beba treba da uči i djelove svog tijela, a ta faza je obično između 9. i 12. mjeseca. To može raditi na lutki ili zeki. Prvo uči na primjer gdje je zekino oko, pa onda pokaže to na sebi, a kasnije i na drugima. Kasnije treba koristiti i igračke koje imaju ubadanje, da bi stimulisali pincet hvat, ali je potreban i oprez zbog sitnih djelova koje beba može da stavi u usta.