Epidemija koronavirusa nije razlog za odlaganje trudnoće, ukoliko se svemu pristupi odgovorno i oprezno, smatra načelnik Ginekologije u Domu zdravlja Podgorica, dr Milovan Jovanović.

Iako nije preporuka da žene odustaju od trudnoće u trenutnoj epidemiloškoj situaciji, iz Doma zdravlja poručuju da je najrizičniji period, kao i za ostale bakterijske i virusne infekcije, u toku prva tri mjeseca, pa je baš tada potreban poseban oprez.  

„Ne volimo da trudnica prehladi ako je deset dana pred porođaj, ali ni u prva tri mjeseca. To isto važi i za koronu. Ne možemo nikom da kažemo nemojte sad da ostajete trudni zbog koronavirusa. Mi smo spremni na to. Svakodnevno radimo, moramo da živimo i funkcionišemo sa koronom. Moramo da razmišljamo o tome i da se štitimo, ali ne da se plašimo“, ističe Jovanović.

Gostujući na info danu Stiže nam beba, on je govorio o značaju preventive, prednostima prenatalnih testova, kao i pretragama koje su od važnosti tokom trudnoće.  

Da li trudnice treba da se pripremaju za trudnoću i ponašaju isto, bez obzira na godine?

Jovanović: Razlike među trudnicama, zbog godina starosti, svedene su na minimum, gotovo da ih nema. Trudnoća je jako ozbiljna priča, a istovremeno pokušavamo da je relaksiramo. Treba da bude što više pravih stručnih savjeta, a najbolji vid podrške je vršnjačka edukacija. Prije nego što se uđe u trudnoću, žene treba da su zdrave, da dođu da se posavjetuju, da se popravi što se popraviti može i ako je nešto rizično da ga propratimo tokom trudnoće, kako bismo na kraju izašli kao apsolutni pobjednici. Trudimo se da se što manje rađa djece sa anomalijama i raznim bolestima. U našoj Školi za trudnice skoro 99 odsto žena je jako zadovoljno vršnjačkom ranom pričom. U kombinaciji sa stručnim savjetima ginekologa pravimo dobar miks i postižemo da trudnoća bude lijepo iskustvo, što i jeste. Tako će trudnice izbjeći i babske priče.

Žene koje nijesu planirale trudnoću uplaše se kada se sjete nekog rizičnog ponašanja, na primjer pile su neke lijekove prije saznanja da su u drugom stanju. Da li to treba da ih brine?

Jovanović: Svakodnevno imamo slučajeve da su žene uplašene baš zbog stvari koje su im se dešavale prije nego što su saznale da su trudne. Svim zdravstvenim radnicima je obaveza, bilo na kojem punktu, pa i tamo gdje je rendgen, da pitaju ženu kada je imala posljednju menstruaciju, da nije možda trudna i da je na taj način zaštite. Često nam se dešava da su uplašene zbog snimanja ili ako popiju neki lijek. Treba mnogo toga da se desi i da se utvrdi da bi došlo do prekida trudnoće. Toga je na svu sreću sve manje, a izabrani ginekolog je odgovoran za takvu odluku. On je tu za svaku dilemu u vezi bilo čega što se dešava tokom trudnoće.

Prenatalni testovi se koriste sve više i prepoznati su među trudnicama. Koliko su oni dobro rješenje za otkrivanje anomalija i jesu li zamjena za amniocentezu?

Jovanović: Broj amniocenteza je u zadnje vrijeme opao zbog prenatalnih testova. To su načini da spriječimo sve ono što se može u startu spriječiti, do 12. nedjelje je optimum, onda se radi ekspertski UZV i na osnovu svih tih analiza može ocijeniti da li trudnoća ide dalje dobrim tokom. Korišćenjem tih mogućnosti možemo mnogo toga da otkrijemo, naravno ne 100 posto. Bio bih jako srećan da se prenatalni testovi refundiraju bar 30 ili 40 posto, pa da to ne bude stvar privilegovanih. Smatram da bi to trebalo da bude rutinska procedura, koja će nam pomoći. Ključna u tome je procjena izabranog ginekologa. Prenatalni testovi su jako skupi, ali se nadam da će neko pomoći da se ženama u Crnoj Gori to na neki način subvencioniše.

Koliko je pregleda i pretraga u trudnoći potrebno i dovoljno?

Jovanović: Nikad ih nije dovoljno, niti previše, naravno ako nije riječ o invazivnim metodama koje mogu škoditi trudnoći. Ovo je vijek neinvazivne medicine, mi smo protiv bolesti i operacija, jer se sve može spriječiti. Iz tog razloga smo ostavili domove zdravlja i pojačali preventivu? Vodeći ljudi u preventivi kažu da se svaki euro koji se uloži u taj nivo zdravstvene zaštite vraća hiljadu puta više. Treba svi to da shvatimo, jer što se više novca uloži u opremanje domova zdravlja to je bolje. I naravno treba da motivišemo buduće i sadašnje trudnice da posjećuju izabrane ljekare.

Koji su ključni pregledi za koje smatrate da ne bi smjeli da se izostave i da su obavezni?

Jovanović: Prvi trimestar je najvažniji i u njemu završimo skoro 100 odsto stvari. Pratimo trudnoću kroz drugi trimestar, a treći je opet zahtjevan zbog CTG-a. U trećem trimestru pojačamo preglede da bismo ih uveli u porođaj. Tada ih pripremamo za neku drugu priču, počinje i pohađanje škole za trudnice ili mogu dobiti savjete kao u trenutnoj situaciji tokom epidemije. Svaki trimestar ima svoju težinu, ali je prvi najvažniji. Možda budemo i malo dosadni, ali je tada najvažnije da se sve ispita i da budemo sigurni da je sve kako treba. Ako svako da svoj doprinos tome onda imamo bezbjedno potomstvo.

Da li je bezbjedno da se u toku trudnoće pije aspirin? Mišljenja su podijeljena, mislite li da je to sigurno?

Jovanović: Multidisplinarni pristup je nešto što je svakim danom sve više prisutno u medicini. Često se konsultujemo sa kolegama iz drugih oblasti medicine. U konkretnom slučaju izabrani ginekolog bi trebalo da konsultuje hematologa. Imamo dodatne nalaze kod žena koje su na primjer imale više spontanih pobačaja i iznenadnu smrt bebe i takva ispitivanja se takođe rade kod hematologa. Ništa nije moguće bez te konsultacije, a ako hematolog preporuči uzimanje aspirina onda se uključuje. U medicini je najvažnije ne naškoditi, a sve što može da pomogne je dobrodošlo. Ako je indikovano, te terapije koje se uključuju u dogovoru sa hematologom su se pokazale kao dobre. Sudeći po našim podacima broj sponatih i iznenadnih smrti beba se smanjio.

Ako se u toku trudnoće kod beba uoče ciste na bubregu, kako to pratiti i ponašati se?

Jovanović: Ciste na bubregu treba pratiti kojih su promjera. Takođe je jako važno da se sugeriše na porođaju da problem postoji, kako bi se to  kontrolisalo. Uglavnom to bude dobro, ciste se smanje poslije porođaja i ne mora buduća majka da strahuje. Može se osjećati bezbjedno, jer je problem uočen i prati se. Ako su ciste veće od 12 mm trebalo bi uključiti prije porođaja i neka ispitivanja pedijatra i hirurga. U suprotnom je bezbjedno, to gledamo svakog dana.

Kakve navike trudnice treba da budu – ishrana, vježbanje?

Jovanović: Zdravi stilovi života su nam mnogo pomogli. Više nemamo trudnica sa takozvanom EPH gestozom – povećanim pritiskom. Žene više ne jedu za troje kao ranije. Često starije žene pitaju da li je moguće da je neko peti ili šesti mjesec trudnoće, a ništa se ne vidi. Pobijedili smo način ishrane i to je veliki iskorak. Preporučujemo suplementaciju u trudnoći i naravno zdravu ishranu sa vitaminima. Ne treba uzimati previše soli i jaku hranu, a obroci trebaju da budu manji i češći. To sve trudnice znaju. U trudnoći se dobije 12 do 14,5 kilograma i bitno je da beba dobije sve što je kvalitetno. Mi joj pomažemo i suplementima. To je važno za njen razvoj i precepciju. U trudnoći sve treba da bude umjereno, žena treba da se pazi, ali može i da radi normalno.

U današnje vrijeme trudnicama je na raspolaganju puno informacija putem interneta, što može biti i kontraproduktivno. Savjetovanje sa ljekarom o svim dilemama ne bi smjelo da izostane?

Jovanović: To je ključna stvar, o ostalima možemo i da informišemo našeg ljekara da vidimo šta on misli o tome. U dogovoru sa suprugom i ljudima koji su u toj priči, donosimo neke zaključke, ali nikako mimo toga. Ne možete da izađete od vašeg izabranog ginekologa, uradite nešto što ne treba i prijavite mu to za tri mjeseca. Porodica je osnov svega, sve se mijenja, ali to ostaje isto. Porodica mora da bude jaka, a uz stručne informacije ljekara, bez konsultacija okolo, dolazimo do onog što je ključno, a to je zdravo potomstvo.

Šta se smije koristiti od lijekova tokom trudnoće?

Jovanović: Tu su pisana razna pravila i mijenjano je to hiljadu puta. Osnovna stvar je da u prva tri mjeseca trudnoće izbjegavamo sve što ne moramo da uzimamo. Najvažnija je vitalnost žene, ključni interes nam je da se ne poremeti njen status, a onda mi procjenjujemo u svakodnevnoj praksi ako je nešto uzimala koliko može da to ima uticaja. Ako se uzmu doza dvije antibiotika ništa ne može biti. U svemu tome nekad konsultujemo i genetičara. Malo je onih trudnoća koje moramo da prekinemo, jer sve je više trudnica koje su jako savjesne i koje se svakodnevno konsultuju i prije nego što uđu u tu priču. Ako imaju neku hroničnu bolest onda nam govore šta uzimaju od terapije i mi se sa njima dogovaramo kako ne bismo došli u situaciju onoga što je najgore, a to je da prekidamo trudnoću, posebno ako je to trudnoća koja je jako željena i dobro praćena. O svemu moramo dobro da razmislimo jer svaka kiretaža može da ima posljedice.

Da li trudnica može da očekuje da će druga trudnoća biti kao prva ili je svaka svoja priča?

Jovanović: Opuštenije je u drugoj trudnoći i svaka je priča za sebe. Nikada se ne smijemo vezati za prethodnu, nego je najvažnija dobra anamneza i praćenje. Moramo razmišljati o tome kako su prethodne trudnoće prošle, ali ne smijemo nekog da prepadnemo. Dobra anamneza nam pomaže i da ispravimo nešto ako smo preskočili u prethodnoj trudnići i da to u ovoj ne napravimo.

Za odlazak u porodilište potreban je uput izabranog ljekara. Da li trudnica može da se porodi ako ne uzme uput na vrijeme?

Jovanović: Ako dobije bolove ona će se poroditi i bez uputa, neće je niko vratiti. Ali to nam govori o jednoj drugoj stvari da trudnica nije dobro i kvalitetno pratila trudnoću. To se dešava kod žena koje, ne znam iz kojeg tazloga, ne prate trudnoću kod izabranih ginekologa. Moraju doći po taj uput iako se nikada prije nismo vidjeli. To je stvar šire društvene zajednice, to nije stvar doma zdravlja. Mi smo tu gdje jesmo, trudimo se da budemo što bolji, a neka one žene koje to ne dolaze u dom zdravlja sav procijene zašto je to tako, kao i oni koji ih aktivno ne podržavaju u tome da koriste svoja prava.