Zlim maćehama je mjesto u bajkama

Ilustracija: Srđan Pečeničić

Piše: Zoran Milivojević, psihoterapeut

Jedna od glavnih funkcija bajki jeste da malu djecu pripreme za spoljašnji svijet – svijet izvan porodičnog gnijezda. Djeca su u porodicama od rođenja okružena ljudima koji im nude ljubav i prihvatanje. Zbog toga malo dijete stvara sliku o ljudima kao skupu osoba koje su uvijek dobre prema njemu, koje ga vole i štite. Ovakva početna predstava o ljudima prema kojoj su svi ljudi dobri čini da mala djeca pokazuju neku vrstu primarne naivnosti. U njihovom pogledu na svijet postoji samo ideja dobrote i ljubavi. Bajke su prve priče u kojima dijete saznaje da u spoljašnjem svijetu postoji zlo kao suprotnost dobra.

Struktura bajki je takva da nakon uvoda u priču dolazi dio u kojem neka zla sila ili čovjek ugrožava nekoga ko je dobar, ali nemoćan. Upravo ovaj zaplet kod djeteta budi razne emocije, najčešće strah za sudbinu junaka bajke sa kojim se dijete po pravilu poistovjećuje. Ovu napetost razrješava srećni kraj u kojem junak bajke uz pomoć “čarobnog pomoćnika” ili spasioca čini da dobrota, ljubav i pravda pobjeđuju. Upravo zaplet u kojem se čini da će zla sila prevladati stvara napetost i uzbuđenje kod djeteta, zbog čega ono traži da mu se ista bajka čita ili priča iznova i iznova.

Zastrašujuća ideja zla

Ovakva struktura bajke prvo u djetetovu psihu uvodi zastrašujuću ideju zla, a zatim mu pomaže da prevlada taj strah i doživi katarzu kroz konačnu pobjedu dobra nad zlim.

Jedan od često zastupljenih zlih likova u bajkama je lik maćehe, to jest tatine druge žene koju je tata doveo u kuću nakon smrti djetetove majke. Lik maćehe obiljležava snažno neprijateljstvo prema djetetu. Ona ili zlostavlja dijete ili nagovara nekoga da ga odvede u šumu i ostavi ili ponižava dijete dajući prednost vlastitoj djeci. Umjesto da prihvati dijete, ona ga mrzi samo zbog toga što postoji. U tom smislu maćeha se postavlja kao potpuna suprotnost majci: dok jedna mrzi dijete, druga ga je voljela. Zato je priča o zloj maćehi zapravo priča o dobroj majci.

Poruka priče o maćehi je da dijete shvati koliko je majka važna, da treba da je voli i poštuje, da je ne sjekira i bude poslušno, jer u suprotnom može da prođe kao junak iz bajke.

Motiv smrti majke kao događaj koji prethodi pojavi maćehe budi kod malog djeteta snažan strah od odvajanja od majke. Mala djeca, do treće ili četvrte godine, u snažnoj su emotivnoj povezanosti sa majkom – u emotivnoj simbiozi – što znači da majka i dijete do tog doba funkcionišu kao da su jedna ličnost. Djetetova potreba je da zna da je majka stalno prisutna, da ga neće ostaviti, da će se uvijek vratiti, da će ga uvijek voljeti i štititi. Ideja da majka može umrijeti kod djeteta stvara nesigurnost da će majka uvijek biti prisutna, što čini da se dijete još čvršće emotivno vezuje za nju. Prema tome, zastrašivanje maćehom je zapravo glorifikacija i veličanje majke.

Bajke su priče koje do nas dopiru iz davnina. Od tada pa do ne tako davno, razvodi braka praktično nisu postojali. Tada je dijete moglo ostati bez majke njenom smrću. Danas su se stvari značajno promijenile. Iako se u slučaju razvoda djeca po pravilu dodjeljuju majkama kao starateljima, postoje i slučajevi kada majka ostavlja muža i djecu da bi sreću potražila sa nekim drugim muškarcem.

Novi termin i za očuha

Šta je djetetu iz razvedenog braka, koje živi s majkom, tatina nova žena? Sve dok je djetetova majka živa, ono ne može imati maćehu. Ako iz nekog razloga djetetu umre majka, a prihvati ga i pruži mu ljubav “tatina nova žena”, da li je primjereno tu ženu koja je ušla u ulogu majke zvati maćehom, kada je taj izraz opterećen brojnim negativnim značenjima, odjecima iz bajki koje je dijete slušalo dok je bilo malo? Čini se da je u ovom slučaju etiketa “maćeha” nezgrapna i nepravedna.

Nova vremena su donijela brojne promjene u odnosima koje još uvijek nisu prepoznate u ravni jezika i postale opšteprihvaćene. Zato je na stručnjacima za riječi i jezik da daju neke predloge koji bi zamijenili riječ “maćeha” i analogno tome riječ “očuh”. Problem s označavanjem odnosa će tek nastati kada kod nas bude više “kompozitnih porodica” u kojima se može čuti: Reci tvom djetetu iz prvog braka i mojoj kćerci iz drugog braka da ne začikuju naše zajedničko dijete.

Izvor: Politika

Leave a Reply