Da bi djeca postigla što bolje rezultate i bila zainteresovana za onlajn učenje, neophodno je uvesti nove metode. Zanimljiviji pristup, više interakcije i aktivnosti koje podsjećaju na igru dovele bi, smatra dr Ranko Rajović, do boljih rezultata. Roditelji bi, pri tom, trebalo da se suzdrže i da što manje pomažu svojoj djeci, jer dugoročno gledano to nije dobro.  

“Uvijek je bolje raditi sa djecom u učionici, ali ako već moramo da mislimo o onlajn nastavi, moramo znati da i ona može da bude dobra. Tada je potrebno uvoditi nove metode, koje su djeci interesantne, jer tako osiguravamo unutrašnju motivaciju, koja je najvažnija za uspješan proces učenja”, ocijenio je za Pobjedu dr Ranko Rajović, autor NTC programa, dugogodišnji član i predsjednik Komiteta svjetske Mense za darovitu djecu i saradnik UNICEF-a za ranu edukaciju.

Prema njegovim riječima, onlajn način učenja može da bude dobro rješenje  ukoliko je predavanje dobro osmišljeno i interesantno, ako su djeca aktivno uključena i metode liče na igru.

“Posebno je važno nadoknaditi nedostatak kontakta i druženja, a to može da se uradi interaktivnim metodama, te je potrebno osmišljavati onlajn radionice koje će imati upravo ovakve metode”, smatra on.

Rajović ističe da je riječ o iznuđenoj alternativi, ali da učenje na daljinu može da donese pozitivne promjene.

“Sigurno će se pojaviti nove platforme, ideje, pomagala koje će olakšavati učenicima da lakše savladaju neke lekcije i da ih nauče. Problem je što u obrazovanju već kasnimo za prosjekom Evrope, a Evropa kao regija kasni za Istočnom Azijom, tako da moramo da shvatimo da nema vremena za čekanje, tj. da obrazovanje mora da bude prioritet ako hoćemo da obezbijedimo budućnost za našu djecu”, navodi dr Rajović.

Na pitanje kako nastavnici mogu učiniti uspješnijim i zabavnijim učenje putem digitalnih tehnologija, a koja je uloga roditelja u tom procesu, Rajović odgovara da je ta vrsta učenja jednako izazov za nastavnike i za roditelje.

“Nastavnici će imati plan i program koga se moraju pridržavati, ali neki roditelji će vjerovatno biti prinuđeni da uzimaju odmor ili da rade skraćeno radno vrijeme. Moguće da će neki roditelji obavljati redovni posao od kuće, tako da će moći da se uključe u školovanje djece, ali na to se ne treba oslanjati. Čak i kad ima vremena, roditelj ne smije puno da pomaže djetetu u savladavanju školskog gradiva, jer mu time čini protivuslugu. Prezaštićivanje djece i sve što roditelji urade umjesto njih, dugoročno gledano nije dobro već treba pomoći djetetu da bude samostalno”, rekao je Rajović.

Inovacije u onlajn nastavi umnogome bi, smatra on, pomogle da djeca sama savladaju gradivo uz minimalno angažovanje roditelja.

Tokom izolacije, NTC je u martu osmislio niz aktivnosti koje smo svakodnevno objavljivali na FB i instagram stranici, tu su razni savjeti i zadaci koji pomažu u razvoju važnih sposobnosti djece (razmišljanje, povezivanje informacija, motoričke aktivnosti, kreativnost, divergentno mišljenje), a koje su nastavnici, ali i roditelji rado radili sa djecom. Stigla su nam brojna pisma zahvalnosti i veoma nam je drago da smo pomogli da korisnije i zabavnije provedu dane kućne izolacije. Ti savjeti i zadaci dostupni su na sajtu: https://ntcucenje.com/vreme-za-ntc/zadaci-i-saveti-prvog-ciklusa/

Osim obrade nastavnih sadržaja kod kuće, sistem rada ,,na daljinu“ prouzrokovao je i odsustvo direktnih kontakata učenika međusobno i učenika sa nastavnicima. Dr Rajović smatra da je bolje naučiti djecu da su se sada životne okolnosti malo promijenile i da treba da se prilagodimo novonastaloj situaciji, umjesto da uopšte ne idu u školu.

“Važno je sa djetetom lijepo popričati i objasniti mu da nije uvijek sve onako kako bismo željeli da bude. Potrebno je da prihvatimo životne okolnosti koje su nas zadesile i da naučimo da živimo sa njima. To je lekcija koja je bitna, ne samo kada su virus i epidemija u pitanju, nego i mnoge druge situacije na koje nailazimo tokom odrastanja. Pošto ne znamo koliko će trajati ova situacija, bolje je da svi malo pripazimo i da se potrudimo da budemo disciplinovani, kako bismo brže i bezbolnije prošli”, kazao je Rajović.

Prema njegovim riječima, bilo bi  dobro da osmislimo i uvedemo aktivnosti koje će djeci biti zanimljive i podsticajne, a da ne uključuju toliko direktan fizički kontakt. Na taj način, djeca će moći da obavljaju svoj osnovni posao, a to je igra.

“Pokrenuti su projekti EU čiji je cilj da naprave metode koje će biti interesantne. Uključen sam u dva takva projekta gdje pokušavamo da, sistemom formiranja nekoliko timova u okviru odjeljenja, napravimo dodatnu motivaciju, jer se tada učenici zalažu za svoj tim, aktivniji su, pomažu jedni drugima, razmišljaju, povezuju, otkrivaju, improvizuju, pokreću kreativnost, razvijaju empatiju i tako se pripremaju za izazove koji ih čekaju u budućnosti”, rekao je Rajović.

Prema istraživanjima koje je, kako kaže, sproveo ovog ljeta među učenicima uzrasta od devet do 11 godina iz Srbije, Crne Gore i BiH više od 90 odsto njih smatra da je kriterujum za ocjenjivanje bio niži tokom onlajn nastave.

“U istom istraživanju dobio sam podatke da su nastavu slušali neredovno, da su često za vrijeme onlajn nastave radili nešto drugo, što im je interesantnije (uglavnom video igrice). Tako da moramo da shvatimo da je ovakav način rada imao nedostatke, ali bar imamo rezultate koji nas usmjeravaju ka traženju boljih rješenja. To je, prije svega, upotreba novih saznanja iz neurofiziologije učenja, osmišljavanje novih metoda, koje će djeci biti interesantne i izazovne, a to znači da moraju da liče na igru. Predajem na Pedagoškom fakultetu u Kopru iz oblasti neuroedukativnih nauka i sa NTC timom smo osmislili više od 20 metoda za različite predmete, pa čak i za najteže (fizika, hemija, gramatika, matematika) gdje učenici kroz igru i takmičenja, sa puno posvećenosti i koncentracije nauče lekcije koje su inače teške ukoliko ih učimo na klasičan, reprodukcijski način” kazao je Rajović, koji je inače specijalista interne medicine, magistar neurofiziologije i doktor sportskih nauka.

Osnivač je Mense Srbije, a inicijator je i jedan od osnivača Mense Crne Gore, Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Izvor: Pobjeda