Ljubav prema Crnoj Gori

PIŠE: Darija Petović Bambur

Ljubav, po definiciji, osjećamo prema nekome koga doživljavamo kao nama jako vrijednog i zasnovana je na poznavanju stvarnosti i potreba druge osobe.

S obzirom na to da je ljubav prema Crnoj Gori valuta kojom se ovih dana najviše trguje, vrijedi pogledati na koji nam način ti koji nas jako vole, pokazuju ljubav.

Jedan od zgodnih primjera je način na koji još aktuelna Vlada tretira najveći broj svojih građana – roditelje i djecu.

Sedmicama unazad svjedoci smo niza nedovoljno promišljenih odluka nadležnih organa. Neki od primjera su zatvaranje vrtića bez obraćanja pažnje na roditeljie koji nemaju kome ostaviti djecu na čuvanje, tj. bez donošenja odluke o plaćenom odsustvu i odlaganje početka školske godine bez unaprijed razmotrenih mogućnosti i rješenja za dalje (nije da nisu imali cijelo ljeto o tome da razmišljaju).

U oba slučaja su pod intenzivnim pritiscima udruženja Roditelji, slanjem dopisa svim članovima NKT-a i ministru prosvjete, ove odluke kako – tako naknadno donešene.

Poslednjih dana, međutim, svi zamislivi pokušaji da aktuelna Vlada čuje da mnogim roditeljima prijeti otkaz, ostaju otvoreno izignorisani. Naime, roditelji djece uzrasta od 6 do 11 godina još nisu dobili pravo na plaćeno odsustvo, iako je to najavljeno kada je i objavljena odluka o odlaganju početka školske godine 18. avgusta (čitaj: prije izbora).

Ogorčeni roditelji svakodnevno pišu i zovu, objašnjavajući da su odmore potrošili još u prvom talasu nepravovremeno donijetih odluka. Mnogi kažu da su iskoristili i pravo na bolovanje i sve ostale mogućnosti.

Dobro, nije da nisu ignorisali i prije izbora. Inicijativa o besplatnim udžbenicima za osnovce takođe je ostala bez odgovora. Na, za roditelje goruća pitanja, nisu dobijeni odgovori ni od premijera, iako je za odgovore na pitanja građana opredijelio vrijeme. Valjda je mislio da ovo može da čeka. Sigurno je mislio da može da čeka, jer ne poznaje realnost u kojoj živi većina građana Crne Gore.

Vratimo se na pitanje ljubavi… Kako to misliš, voliš svoju zemlju, a sistematski ignorišeš potrebe najvećeg dijela njenih građana – roditelja i djece? Kako to misliš, voliš svoju zemlju, a ne brineš o bezbjednosti djece koja treba da ostaju sama kod kuće, da njihovi roditelji ne bi ostali bez posla, jer poslodavci nemaju po kom osnovu da im daju odsustvo? Kako to misliš, voliš svoju zemlju, a… dopunite sami, opcija je mnogo.

Nije, doduše, još koji dan aktuelna vlast jedina koja raspolaže ekskluzivnim pravom da voli Crnu Goru. Iz redova dojučerašnje opozicije su objeručke svi podržali predlog o besplatnim udžbenicima i koristili tu inicijativu u svojim predizbornim kampanjama.

Da li će i novoizabrana vlast voljeti Crnu Goru kao majka koja ignoriše dijete koje plače, čekamo da vidimo.

Leave a Reply