Struktura dana kod djeteta stvara osjećaj sigurnosti

Foto: Ilustracija

U periodu kućne izolacije bitno je napraviti adekvatnu strukturu dana i raspored dnevnih aktivnosti jer je djetetu važno da zna kad i kako će određene stvari da se odvijaju što mu stvara osjećaj sigurnosti, smatra master integrativni art psihoterapeut i specijalista predškolskog vaspitanja, Marija Adžić.

Smjernice su, kaže ona, i inače važne u roditeljstvu ne samo u periodu kućne izolacije.

Adžić navodi da je struktura dana veoma važna i da je to nešto što se praktikuje i u vrtićima – djeca imaju period kad doručkuju, ručaju, kad imaju  slobodne aktivnosti ili se igraju, edukativne sadržaje…

Prema njenim riječima, dan kod kuće treba da bude strukturisan na adekvatan način, da djetetu bude predvidivo kad ustaje, koje su mu obaveze oko lične higijene, kad su mu obroci, koje se aktivnosti od njega očekuju, a to zavisi od njegovog uzrasta.

Važno je, kaže Adžić. da djetetu bude jasno kad će određene stvari da se dešavaju i da ta struktura dana bude što predvidivija kako bi moglo što bolje da se snađe.

“Ako je dijete zatvoreno u kući cijeli dan onda je važno da na neki način zna koji je to redosljed aktivnosti koje ga čekaju u toku dana, šta će da radi, kad će da se igra sa roditeljima…”, pojašnjava Adžić.

Osim edukativnih aktivnosti dijete treba da ima i period u kojem će samostalno da se igra i samo razvija svoju igru.

Roditelji se ne moraju roditelji striktno držati strukture, ali djeca treba da znaju kad nešto mogu da očekuju od roditelja jer na taj način stiču sigurnost. Roditelji mogu biti fleksibilni i dogovarati se sa djetetom ali je važno da ono svoje obaveze završi u toku jednog dana.

“Kao što kad beba plače onda dođemo da je nahranimo, tako i kad poraste treba da ima povjerenja u roditelje da će da dođe i na adekvatan način odgovori na njegove potrebe”, dodaje ona.

Adžić je u toku webinara za roditelje na temu Izazovi roditeljstva u periodu kućne izolacije savjetovala roditeljima da razgovaraju sa djecom i konsultuju se sa njima šta ih zanima. Kada biraju šta će da rade, posebno ako je edukativnog karaktera, važno je da preko 90 odsto te aktivnosti bude doprinos djeteta. Te akitvnosti tako osmišljene i realizovane su važne i zbog toga jer dijete stiče uvid u svoje sposobnosti.

Prema riječima Adžić, nije rijetkost da se djeca oslone na roditelje i da traže da nešto urade umjesto njih.

Dijete od 3, 4, 5 godina uči, i upravo im na tim ranim uzrastima valja dokazati da je potpuno u redu da nešto ne znaju i da će polako, učeći, da stvaraju, dodaje ona.

Roditeljima savjetuje da budu dosljedni i da ispoštuju potrebe djeteta, kao i da uspostave granice. Normalnim smatra to da roditelj priskoči da uradi nešto umjesto djeteta jer ne želi da ono pati i želi da djetetu bude prijatno ali ne misli da je to uvijek dobro.

Adžić ne smatra da postoji univerzalni recept za svako dijete, ali da treba biti univerzalno to da je roditelj autentičan, iskren i da ispuni ono što kaže.

Tekst je napisan na osnovu online predavanja koje je organizovano u sklopu projekta Programi podrške roditeljstvu u zajednici, koji je podržan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD, koji finansira Evropska unija (EU), a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). U Crnoj Gori, ReLOaD program sprovodi se u partnerstvu sa opštinama Podgorica, Tivat, Kotor, Nikšić, i Pljevlja.

Leave a Reply