Mnoga se djeca sada, zatvorena danima unutar stanova i kuća, suočavaju sa dosadom, iako postoji mišljenje da su današnja djeca više vezana za kompjutere i kuću, ništa ne može da zamijeni igru napolju, smatra sociolog Andrija Đukanović i dodaje da roditelji moraju biti kreativni, te pomoći djeci da osmisle svoje vrijeme što zanimljivije.

U vrijeme koronavirusa ljudi bi zbog svoje i tuđe bezbjednosti trebali da sjede kod kuće. Najteže je djeci, koja slobodno vrijeme vole da provode vrijeme napolju. Zbog toga roditelji moraju da im pomognu da produktivno iskoriste boravak u zatvorenom prostoru. Nije to, ipak, uobičajena situacija za roditelje, naročito one koji su zaposleni i donedavno su svakodnevno provodili pola dana na poslu. Sada su svi ,,zatočeni” unutar četiri zida…

“To nije nimalo lako, s obzirom na to da su stariji pod određenim stresom zbog posla, vanrednih okolnosti, sa osjećajem nesigurnosti i zebnje. Mnogi moraju da rade od kuće, a to u atmosferi pune kuće nije baš lako. To ih blokira da budu kreativni i da uživaju sa svojom djecom”, navodi sociolog Đukanović.

Kada dođe ljepše vrijeme, još će biti teže izdržati izolaciju.

,,Uz kreativan pristup i aktivnost sa djecom može se učiniti da svima lakše padne ovaj negativni period. Roditelji moraju postati animatori svoje djece. Takođe, u ovim lošim vremenima djecu treba čuvati od negativnih informacija i stvaranja osjećaja panike. Trebalo bi im približiti situaciju na način da razumiju što se dešava, ali tako da ne stvaramo kod njih strah. Moraju znati zbog čega su izolovani, ali im to saopštiti na način da najlakše moguće prihvate”, podvlači sociolog.

Roditelji sa kojima je Portal Analitka razgovarao su istakli da se trude da i sada provedu kvalitetno vrijeme sa svojom djecom.

Aleksandra Gligorović, čiji sin pohađa šesti razred osnovne škole, kaže da roditelji ni sada nemaju mnogo slobodnog vremena, jer tokom dana prate predavanja i odrađuju domaći zadaci.

„Nastavni kadar naše škole kombinuje različite metode i kanale komunikacije sa djecom, kako bi svako dijete moglo da nađe neki koji njemu odgovara, tako da Nika prati predavanja na Ucidoma.me – Youtube kanalu, prati zadatke i obaveze koje su postavljene na Edmodo platformi kao i putem Viber grupa koje su za tu namjenu kreirane. On je jako srećan i kaže da mu je ovaj način učenja mnogo zabavniji od starog i čim se probudi odmah provjerava šta ima novo, kako mu je ocijenjen prošli zadatak i slično“, navodi ona.

Ona kaže da se ni njoj ni suprugu obim posla sada nije smanjio, već se samo prebacio u online prostor.

„Slobodnog vremena skoro da i nemamo, kao ni naše dijete. Jedine trenutke koji nijesu okupirani školom i komunikacijom koja se na to odnosi, naše dijete koristi da odgleda s nama neki prilog vezan za stanje u drugim zemljama, mjerama koje se sprovode i njiihovom uticaju. Jako nam je važno da razumije ozbiljnost situacije ali i efekte koje ona ima na ljude u ekonomskom dijelu. Razgovaramo o tome kako sada žive oni koji moraju da idu na posao, kao oni koji nemaju posao. Pratimo novosti, pozovemo starije članove porodice da vidimo kako su, treba li im šta dostaviti, čujemo se sa prijateljima koji ne žive u Crnoj Gori. Ono što Niki nedostaje puno jesu treninzi karatea i plivanja. Kad se dan završi, zatvaramo sa graničnom naukom koju obožava, i nas dvoje odgledamo jednu epizodu serije Frindž. Suprug nije baš obožavalac“, objašnjava ona.

Vladimir Maraš, otac dvije kćerke i sina, kaže da gleda pozitivne strane trenutne situacije.

,,Dobra stvar je ta što smo mi više pri ruci našoj djeci. Prateći okolnost i školski program preko TV prijemnika se roditelji sjete onoga što su možda zaboravili. Napravi se dinamika života koja je drugačija. Potrebno je imati malo talenta i u trenutku kada se ostaje kući non stop zabaviti djecu i premostiti do tekućih obaveza koja djeca svakako moraju da imaju. To su školske obaveze, moja djeca pohađaju i muzičku školu. Kada sve prođe, ne bi bilo loše da jedan dio predavanja zadržimo na onlajn platformi“, navodi Maraš.

Majka dvogodišnje kćerke, Aleksandra Bakić navodi da sate za koje su se žalili da im fale sada napokon imaju.

„To je i jedina prednost aktuelne situacije. Vrijeme uglavnom koristimo za zabavu, učenje i vježbanje. Mnogo nam je zanimljiivije kad smišljamo neke igre. Svaki dan bude nešto novo i Milici to drži pažnju. Osim toga, obroke uglavnom zajedno pripremamo, i to bude uspješno, ponekad i uz neki slomljeni tanjir ili čašu. Ali obje imamo svoje zadatke. Kupanje lutki, njihovo hranjenje, presvlačenje i spremanje ima takođe svoj tajming”, ističe ona.

Prema istraživanju, koje je UNICEF sproveo prije dvije godine, djeca uzrasta između 12-17 godina provode osam sati dnevno ispred nekog ekrana. S obzirom na to da je zbog epidemije korone i boravka u stanu ili kući taj broj sati i povećan, stručnjaci savjetuju roditelje da trebaju kontrolisati kakav sadržaj gledaju njihova djeca.

,,Roditelji mogu da odigraju ulogu u vaspitavanju djece da ne prate nasilne i loše sadržaje, te da se potrude da ih usmjere na druge stvari. Ali najgora stvar je što upravo roditelji, često i u društvu svoje djece gledaju takve sadržaje”, ističe sociolog Đukanović.

Istraživanja ukazuju na to da je praksa gledanja rijaliti programa u velikoj mjeri izražena u domaćinstvima u Crnoj Gori.

„Takav program, ali i drugi nasilni sadržaji su potencijalno štetni, jer mogu dovesti do fizioloških reakcija kao što su ubrzani puls i disanje, pri čemu se privremeno povećava mogućnost djetetovih agresivnih misli i osjećanja, a time raste i vjerovatnoća da se dijete agresivno ponaša“, ističe Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.

Mihailović kaže i da pretjerana izloženost ovakvim sadržajima razvija neosjetljivost na nasilje kod gledaoca.

„Djeca, odnosno mladi to mogu prihvatiti kao svakodnevno i poželjno ponašanje. Izlaganje djece i adolescenata seksualnim sadržajima koji nijesu primjereni njihovom uzrastu, jer ih ne razumiju, takođe mogu izazvati štetne posljedice, odnosno mogu uticati na zdrav seksualni razvoj. U najgorem slučaju, ovi sadržaji mogu uticati na razvoj neadekvatnih stavova i vrijednosti, rane seksualne aktivnosti, ali i povećanja rizika da se postane žrtva, naročito jer su nejasne granice prihvatljivih i neprihvatljivih seksualnih ponašanja“, zaključuje Mihailović.

Izvor: Portal Analitika