Kada porastem biću vlogger

Ilustracija: Srđan Pečeničić

PIŠE: Zoran Milivojević, psihoterapeut

Vlogger! Za one koji ne znaju, ova engleska riječ je nastala spajanjem riječi blogger, koja se odnosi na onoga ko piše komentare o različitim pojavama i to objavljuje na internetu u obliku autorskog bloga, i riječi video. Vlogger je osoba koja postavlja svoje video-snimke u kojima komentariše određene pojave na različitim platformama od kojih je najpoznatija YouTube.

Cilj svakog vloggera jeste da sadržajima koje nudi, ali i svojim šarmom, duhovitošću i političkom pozicijom privuče što više pratilaca. Kada broj pratilaca postane veoma veliki, tada dati vlogger postaje interesantan onim kompanijama koje žele nešto da reklamiraju njegovoj publici i koje su spremne da to plate. Što je veći broj pratilaca, to je veća količina novca koji se sliva u džepove tog vloggera.

Popularnost kao životni cilj

Na prvi pogled biti uspješan vlogger jeste zanimanje iz snova: sjedite u svojoj sobi, nemate ni šefa ni radno vrijeme, svakodnevno snimite neki video-blog i godišnje zarađujete stotine hiljada eura. Istovremeno ste postali i poznata ličnost i bogat čovjek. Zato nije ni čudno da se od mladih u različitim državama može čuti da će oni, kada porastu, postati vloggeri.

Kada je početkom prošle godine nekoliko hiljada djece i mladih nagrnulo u jedan trgovački centar u Novom Sadu da bi uživo vidjeli vloggera Baku Praseta, nastao je takav metež da je policija morala da zavodi red. Još ranije hiljade mladih su na Beogradskom sajmu knjiga opsijedali štand na kojem je poznata modna vloggerka Zorannah promovisala svoju knjigu, na opšte zaprepašćenje starijih generacija kojima je bio nepoznat ovaj aspekt življenja mladih. Nedavno kada se Baka Prase pohvalio svojim pratiocima da je sebi poklonio drugog poršea, on nije samo poslao poruku koliko je on uprkos svojoj mladosti uspješan i bogat, već i da treba da se ugledaju na njega jer se zanimanje vloggera zaista isplati.

Jedno skorije istraživanje u SAD-u je pokazalo da 80 odsto mladih za životni cilj ima da se obogati, a polovina njih želi da pri tom postane i planetarno poznata. S obzirom na to da mladi iz različitih država i kultura upijaju iste medijske sadržaje, tako da dolazi do „globalizacije” generacije mladih, možemo pretpostaviti da i naši mladi imaju slične životne aspiracije. Znanje o tome ka čemu streme mlade generacije je dobar pokazatelj njihovih životnih vrijednosti. Biti bogat i poznat zvuči dobro, ali istovremeno i egocentrično i nerealno.

Istraživanja životnih ciljeva mladih koja su sprovođena prije tridesetak godina ukazivala su da mladi žele da biraju takva zanimanja koja su korisna drugim ljudima i koja su upravo zbog toga cijenjena u društvu. Na primjer, biti pilot, ljekar, inženjer, advokat i slično. A onda se nešto promijenilo, tako da je jedno istraživanje prije desetak godina pokazalo da djevojke na prvo mjesto stavljaju zanimanje TV voditeljke. Prije desetak godina mladi su mnogo više gledali TV nego što to čine danas i shvatili su da je glavna zvijezda nekog programa upravo voditeljka, a ne gosti koje ona dovodi i koje intervjuiše. To je bilo bitno različito od ranije prakse prema kojoj je uloga voditelja da iz jedne diskretne pozicije pomogne svom gostu da pokaže svoje talente i dostignuća. Popularnost je postala životni cilj.

Fantazija o privlačnosti

Iako svako ima pravo da pokuša da ostvari svoje profesionalne i druge snove, uloga popularnog vloggera će mnogima ostati nedostižna. Zapravo se radi o jednoj fantaziji koja nije toliko različita od stvarne pozicije mlade osobe. Umjesto da odraste i krene u svijet u kojem će ostvariti nekakav uspjeh, osoba će ostati u svojoj sobi, vjerovatno u roditeljskom domu, ispred svog kompjutera i video-kamere, odakle će svojim šarmom „porobiti” svijet. Nedostatak socijalnih vještina i društvene proaktivnosti, mladi pokušavaju da kompenzuju „privlačnošću” svoje ličnosti. Umjesto da oni priđu drugima i uključe se u društveni život, oni ostaju pasivni pokušavajući da „privuku” druge. Upravo fantazija o stotinama hiljada i milionima pratilaca nije ništa drugo do nastavak ove fantazije o privlačnosti.

Dijete ili mlada osoba koja jeste u centru roditeljske i porodične pažnje, ali ne i u centru pažnje vršnjaka, fantazirajući o „lajkovima” i planetarnoj pažnji zapravo pokušava da zadrži osjećanje lične vrijednosti i da od toga dobro zaradi. To je trka u kojoj učestvuju milioni mladih, ali u kojoj samo mali broj može da pobedi.

Izvor: Politika.rs

Leave a Reply