Ilmina priča pokazuje kako nasilje može da izrodi i žrtvu i počinioca

Ilma Jarović

Ilma Jarović, pobjednica konkursa za najbolju kratku priču na temu vršnjačkog nasilja nevladine organizacije TNT, kazala je da je njena namjera bila da u priči pokaže kako nasilje može da izrodi i žrtvu i počinioca nasilja u jednoj istoj porodici.

Njena priča Kad kroz krv proteče proglašena je najboljom među 68 radova srednjoškolaca iz cijele Crne Gore, pristiglih na konkurs pod nazivom Imaj u vidu.

Ona je za Pobjedu razgovarala o rastućem problemu mladih ljudi u našoj zemlji – fizičkoj i verbalnoj agresiji.

Ilma Jarović, bivša je maturantkinja podgoričke Gimnazije „Slobodan Škerović“, a sada studentkinja Medicinskog fakulteta. Da li zbog ljubomore, zavisti ili ko zna kojih razloga, i sama je bila žrtva vršnjačkog nasilja u osnovnoj školi – ali na tu ulogu nije pristala. Iz napete situacije izašla je kao pobjednik, zahvaljujući vjeri u sebe, čvrstom karakteru i odluci da ne pristaje na podređeni položaj u odnosu na bilo koga.

“Da li ćete biti žrtva nasilja ili ne, to zavisi od vas. Važno je kako se od samog početka odnosite prema situaciji u koju pokušavaju da vas uvuku. Ljudi različito reaguju, zavisno od njihovog emocionalno – mentalnog sklopa. Neko je nježan, a neko je jači… U svakom slučaju, moramo raditi na izgradnji svog karaktera, vjere u sebe, do nivoa da nas zajedljivi komentari ne dodiruju. Onaj koji nas izaziva je uvijek taj koji je u problemu, jer u stvari pokušava da se oslobodi svoje negativne energije ili je i sam žrtva u nekoj drugoj priči. Najgore što možemo učiniti je upustiti se u raspravu sa takvim osobama”, priča Ilma.

Poruka koju prenosi u svojoj kratkoj priči Kad kroz krv proteče je transgeneracijska – nasilje uvijek počinje u porodici i prenosi se kao sudbina sa roditelja na djecu. A vrteška u krugu, objašnjava Ilma, traje sve dok ne odlučimo da izađemo iz njega.

Primjećuje da je nasilje oduvijek prisutno u našem društvu, a sada je došlo vrijeme da se o tome i otvoreno priča. Kaže da je prisutno maltretiranje zasnovano na materijalnim vrijednostima – ko ima više novca i bolju odjeću, telefon i sl. To je posebno deprimira kao i činjenica da puno mladih ljudi svoje slobodno vrijeme provodi po kafićima. Nemaju hobije, niti se bave sportom. Ilma vjeruje da ipak ima nade, jer nijesu svi takvi.

“Pubertet je specifično doba, kada hormoni divljaju, a energija mora da se ispolji. Ako ne postoji neki zdrav način, onda ona nađe svoj put, ali kroz destrukciju. I roditelji koji sputavaju svoju djecu strogim pravilima ponašanja, iz straha da ne postanu ovakvi ili onakvi. Čine veliku grešku. Najveća je odgovornost upravo na majci i ocu, da svojim ponašanjem budu djeci dobar primjer. Djelima, a ne riječima. Kasnije i profesori, ali porodica je ipak najvažnija”, kazala je Ilma.

Kako je pojasnila, njena namjera u priči je bila da pokaže kako nasilje može da izrodi i žrtvu i nasilnika u jednoj istoj porodici.

“Glavni pripovjedač u mojoj priči je otac, koji je bio žrtva grubosti svoga oca. Sada, kao odrastao čovjek, on se plaši da će njegova djeca doživjeti isto, a to se i desi. Svi ispaštaju, ponekad i cijeli život, jer ne znaju kako da se izbore sa traumom”, kaže Ilma.

Ona poručuje da problem vršnjačkog nasilja ipak treba zajednički rješavati, jer pogađa najbliže srodnike obje strane uključene u konflikt. U praksi, kako kaže, zlostavljanje se tretira samo površinski, a rane sporo zarastaju. Ipak, smatra ona, na pojedincu je da osvijesti šta ga to sputava u životu, kakva ponašanja i obrasci usvojeni u najranijim godinama djetinjstva.

“Sjećam se osnovne škole, kada su tuče bile svakodnevna stvar. Incident bi se uvijek nekako zataškao uz kaznu, koja ne donosi dobro ni žrtvi, ni nasilniku. Danas je među mladima sve prusutnije i nasilje na internetu. Svakako, izostaje psihološka podrška, a hronični problem ostaje. Zato je jako važna briga o našem mentalnom zdravlju. Da bismo postali zdrava i produktivna ličnost, potreba nam je pomoć roditelja, škole i zajednice, ali je najveći dio posla na nama. U sebi moramo riješiti taj problem i ne pristajati na status žrtve. Nasilnik uvijek zna i osjeća na koga može, a na koga ne može udariti”, priča Ilma.

Velika odgovornost prosvjetnih radnika 

Profesorica Gimnazije „Slobodan Škerović“ Gordana Vučinić, koja je bila mentorka za Ilminu priču na konkursu, ističe da je u današnjem vremenu ogrubjele ljudske prirode odgovornost prosvjetnih radnika još teža i veća.

“Mi, koji sa učenicima svakodnevno komuniciramo, imamo prednost u prepoznavanju agresivnosti u svim oblicima. Razvijanjem demokratskih kompetencija u školi, prije svega tolerancije i empatije, stvaramo okolnosti u kojima se mlad čovjek može pravilno razvijati i gdje će svako devijantno ponašanje naići na osudu većine. Moramo razvijati ljubav i poštovanje jer se jedino tako možemo oduprijeti nasilništvu”, poručuje profesorka Vučinić.

Scena iz predstave Lutka

Zbirka priča i predstava Lutka

Ilmina priča se našla i u zbirci odabranih priča crnogorskih srednjoškolaca pristiglih na konkurs NVO TNT Imaj u vidu, koja je nedavno predstavljena u KIC-u „Budo Tomović“. Iste večeri, u Dodestu je odigrana i predstava Lutka po motivima priča iz zbirke. Sva prikupljena sredstva od prodaje knjige ići će u fond za igranje predstave Lutka u drugim gradovima Crne Gore i štampanje dodatnog tiraža zbirke.

Projekat je realizovan u okviru većeg projekta Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama koji sprovodi udruženje Roditelji, sa partnerima NVO Juventas, Unijom srednjoškolaca Crne Gore i Centrom za podršku lokalnog i regionalnog razvoja, uz institucionalno partnerstvo sa Ministarstvom prosvjete i uz finansijsku podršku EU i kofinansiranje Ministarstva javne uprave.

Izvor: Pobjeda

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply