Učiteljice, naše dijete je drukčije

Foto: Ilustracija

PIŠE: Zoran Milivojević, pshoterapeut

Koliko je tačno da roditelji najbolje poznaju svoje dijete? Teško je reći, jer odgovor zavisi od uzrasta djeteta i izloženosti neroditeljskim uticajima. Tako na primjer, kada dijete krene u vrtić ili u školu, ono se može ponašati sasvim drukčije u grupi vršnjaka i pred vaspitačicom ili učiteljicom od toga kako se inače ponaša u roditeljskom domu. Kada se dijete različito ponaša, roditelj sa jedne i vaspitačica ili učiteljica sa druge strane mogu imati različite predstave o istom djetetu. Da bi se poznavalo dijete potrebno je uporediti kako se dijete ponaša u jednim situacijama sa tim kako se ponaša u drugim.

Da bi se ove dvije „slike” o djetetu sastavile u cjelinu potrebno je da roditelj razmijeni informacije s vaspitačicom ili učiteljicom. Problem nastaje s onim roditeljima koji „najbolje poznaju svoju djecu” jer jednostavno ne vjeruju nijednoj informaciji koja se ne uklapa u njihovu postojeću sliku o svojoj djeci.

Kritika kao napad

Ako je inteligencija sposobnost sagledavanja iste stvari s različitih tački gledišta, onda bi inteligentni roditelj trebalo da sagledava svoje dijete s različitih strana, da ga „vidi” i na način na koji ga drugi vide, bilo djeca, bilo odrasli.

Često roditelji vide svoje dijete kao veoma posebno, drukčije od druge djece. Smatrajući da najbolje poznaju dijete koje su rodili, kao i njegovu posebnost, često dolaze u vrtić ili školu da bi obavijestili vaspitače i učitelje o specifičnosti svog djeteta. U tom razgovoru ne samo da obavještavaju, nego zahtijevaju i daju instrukcije, da bi u periodu nakon toga nadzirali da li učitelj radi s djetetom u skladu s uputstvima koje su mu dali. Na taj način vaspitačima i učiteljima nameću „uslužni model” odnosa, zastupajući ideju su oni tu kako bi zadovoljili roditeljske zahtjeve.

Dok ovaj „uslužni model” funkcioniše u vrtićima, najviše privatnim, kada dijete dođe u školu, može nastati konflikt s učiteljicom koja ima sasvim različitu ideju od roditeljeve o svom poslu i ulozi u razredu.

Najteži konflikti su s roditeljima koji imaju iskrivljenu predstavu o tome šta znači biti „na strani djeteta”. Roditelj koji ne razlikuje vlastito dijete od djetetovih postupaka smatra da je svaka kritika djetetovih postupaka zapravo „napad” na dijete. Zato svoju „bezuslovnu” ljubav pokazuje tako što „brani” dijete i onda kada i sam zna da je ono loše postupilo. Još je gore ako ne razlikuje sebe od djeteta, zato što onda svaku kritiku djetetovog ponašanja doživljava kao napad na sebe i na način na koji je vaspitao dijete.

Ovaj problem se može prevazići uvođenjem partnerskog modela odnosa učitelj-roditelj, a koji polazi od toga da su i roditelji i učitelji jednakovredne strane, koje su podjednako zainteresovane za ostvarenje pedagoških ciljeva. Prva saglasnost je oko podrazumijevanja dobrih namjera jedne i druge strane. Drugu saglasnost treba postići kroz otvoren razgovor učitelja i roditelja, a tiče se ciljeva koje dijete treba da ostvari tokom školske godine. Saglasnost oko ciljeva ne znači i saglasnost oko načina na koji će jedna i druga strana voditi dijete ka ovim ciljevima. Oni treba da se dogovore šta će jedni raditi u školi, a šta će drugi raditi kod kuće kako bi dijete napredovalo.

Problematično ponašanje

U ovom procesu veoma je važno da učitelji pokažu da prave razliku između djeteta i njegovog ponašanja, da prihvataju dijete, ali ne i njegova negativna ponašanja, kao i da pokažu da prave razliku između roditelja i njegovog načina vaspitanja i djeteta. Treba da istaknu da se i djeca veoma dobrih roditelja, iz dobrih porodica, povremeno problematično ponašaju. Važna poruka za roditelje koji „najbolje poznaju svoje dijete” jeste da se djeca ponašaju različito kod kuće i kada su u grupi djece izvan roditeljskog nadzora.

Individualni pedagoški ugovor daje šanse da obje strane budu zadovoljne: roditelji uviđaju da učitelj vidi njihovo dijete kao pojedinca, a ne kao dio mase učenika u razredu, a učitelji zato što imaju saradnju roditelja u obrazovnom i vaspitnom procesu. A kada roditelji i učitelji sarađuju, rezultati moraju biti dobri.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply