Potrebno više ulaganja i smanjenje broja djece u grupama

PIŠE: Slobodan Backović

Period od rođenja do osme godine života djeteta, karakteriše neobično brz rast i razvoj, a posebno razvoj moždanih struktura. Odrasli oko djeteta tada snažno utiču na njegov razvoj, možda i više nego ikada kasnije u životu. To su i razlozi zbog kojih se posljednih decenija, kroz obrazovne politike i programe, posebna pažnja posvećuje  njezi i obrazovanju u ranom djetinjstvu, kako bi se podržao optimalan razvoj djece – fizički, emocionalni, socijalni, saznajni.

Istraživanja su pokazala da se investicije u rano obrazovanje kasnije višestruko vraćaju jer su ta djeca zdravija, imaju bolji uspjeh u školovanju, bolje se integrišu u društvo, manje su sklona devijantnom ponašanju, lakše nalaze i zadržavaju posao. Ovi efekti su  veći kod djece koja su rođena u porodicama s niskim  socio-ekonomskim statusom. U predškolskim ustanovama ova djeca stiču znanja i razvijaju sposobnosti za koje nemaju podršku u porodičnoj sredini.

U članku objavljenom u medicinskom časopisu Lancet (2007) navodi se da se ulaganja u rano obrazovanje vraćaju kasnije u 17 puta većem iznosu.

Obrazovanje u ranom djetinjstvu u zemljama OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj)  u prosjeku počinje sa 4. godinom života. Djeci od dvije godine rana njega i obrazovanje su dostupni u Irskoj i Norvškoj, od tri godine u Belgiji, Francuskoj, Izraelu, Italiji, Koreji, Španiji i Engleskoj.

Posljednjih godina u zemljama OECD posvećuje se posebna pažnja njezi i obrazovanju u ranom djetinjstvu. U fokusu su djeca mlađa od tri godine. Obuhvat djece mlađe od tri godine se povećao od 2010. do 2016. godine za 5 odsto. U 2016. godini oko jedna trećine ove djece bilo je u predškolskim ustanovama.

U zemljama OECD iz Evrope, 91 odsto četvorogodišnjaka i starijih je obuhvaćeno predškolskim obrazovanjem i kreće se u rasponu od 98 odsto u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Islandu, Izraelu i Ujedinjenom Kraljevstvu, do manje od 50 odsto u Švajcarskoj i Turskoj.

Pravo na mjesto u predškolskim ustanovama najmanje jednu ili dvije godine prije početka obaveznog školovanja imaju sva djeca u većini zemalja OECD.

Godišnji rashodi za njegu i obrazovanje  u ranom djetinjstvu  u zemljama OECD u prosjeku iznosi  0.8 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP). Po djetetu se godišnje u prosjeku izdvaja 8.528 dolara. Od 2005. do 2015. godine rashodi za predškolsko obrazovanje su rasli brže od BDP u 18 zemalja OECD. U istom periodu izdvajanje za predškolsko obrazovanje je u prosjeku povećano za 4 odsto u svim zemljama OECD.

Nastavnik/ica (vaspitač/ica) u predškolskom obrazovanju u zemljama OECD (isključujući pomoćno nenastavno osoblje) radi u prosjeku sa grupom od 14 djece. Broj djece po nastavniku/ici varira od preko 20 u Brazilu, Čileu, Kolumbiji,  Francuskoj, Meksiku i Južnoj Africi do manje od 10-oro djece na Islandu i u Sloveniji. U periodu 2005.-2016. broj djece po nastavniku/ici u predškolskom obrazovanju u 21 zemlji OECD je smanjen, broj upisane djece je u tom periodu povećan za 18 odsto, a broj nastavnika/ica za 29 odsto.

U zemljama OECD dijete u predškolskom obrazovanju prosječno ima 31 čas sedmično u trajanju od 40 sedmica godišnje (6-8 sati dnevno). U ovom prosjeku se krije velika razlika, tako da djeca u Meksiku imaju 15 časova, a u Rusiji 50 časova sedmično, nastavna godina u Rusiji traje 30 sedmica, a u Mađarskoj 52.

U prosjeku polovina djece predškolskog uzrasta u zemljama OECD je u privatnim ustanovama. U Danskoj, Finskoj, Mađarskoj, Islandu, Sloveniji, Švedskoj, Litvaniji i Ruskoj Federaciji 20 odsto ili manje djece je u predškolskim privatnim ustanovama, dok u Belgiji, Indoneziji, Izraelu, Koreji, Novom Zelandu, Portugaliji. Turskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu sva ili većina djece nijesu u privatnim ustanovama.

U Crnoj Gori postoji 47 predškolskih ustanova, od kojih 21 javna i 26 privatnih, sa mrežom od 166 vaspitnih jedinica, u okviru kojih je organizovano 756 vaspitnih grupa.  Ukupan broj upisane djece u predškolskim ustanovama u školskoj 2018/2019. godini iznosio je 21 663. Od ukupnog broja upisane djece djevojčica je 46,9 odsto (10 169), a dječaka 53,1 odsto (11 494). U odnosu na prošlu školsku godinu upisane djece je više za 4,3%. Od ukupnog broja upisane djece u javnim ustanovama upisano je 95,5 odsto. Prosječan broj djece po vaspitnoj grupi u javnim predškolskim ustanovama je 30, a u privatnim 13.

U predškolskom obrazovanju i vaspitanju Crne Gore ukupan broj zaposlenih u 2018/2019. je 2.608 (od čega 1.305 vaspitača/ica ili 49,3 odsto). Prosječan broj djece po jednom vaspitaču/ici je 16,6.

Stopa upisa djece u predškolske ustanove (obuhvat) 2017/18. je bila 46,6 odsto, što znači da je ove 2018/19. iznad 50 odsto.

Predškolske ustanove u primorskim opštinama, Podgorici i Nikšiću pohađa 74 odsto od ukupnog broja djece (u Podgorici 38 odsto).

Sve predškolske ustanove u Crnoj Gori rade 40 sedmica godišnje, sa pet radnih dana u sedmici. U toku zimskog školskog raspusta i u toku jula i avgusta rade dežurne predškolske ustanove. Vaspitač/ica po Zakonu ima najmanje 26 časova neposrednog vaspitno-obrazovnog rada sa djecom“ (5,2 sata dnevno), a medicinska sestra u jaslicama 30 časova.

Po podacima Monstat-a ukupni budžet za predškolsko obrazovanje i vaspitanje u 2017. godini iznosio je 0,43 odsto BDP-a u Crnoj Gori, ne računajući kapitalne investicije u izgradnju novih predškolskih ustanova.

Da bi u Crnoj Gori dostigli prosjeke u zemljama OECD potrebno je: za predškolsko obrazovanje i vaspitanje povećavati iznos finansija do prosjeka OECD (0,8 odsto BDP), što treba da omogući da obuhvat djece ovim obrazovanjem bude na nivou 90 odsto, da vaspitači/ce rade ne sa grupama od 30, nego sa grupama od 14 djece (povećanje broja zaposlenih vaspitača/ica). Naravno treba nastaviti sa izgradnjom potrebnih predškolskih objekata.

Podaci navedeni o predškolskom obrazovanju i vaspitanju preuzeti su: za zemlje OECD iz Education at Glance 2018, OECD, za Crnu Goru od MONSTAT-a.

Izvor: Antena M

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply