Veće kazne za seksualne prestupnike nad djecom, žrtvama pružiti podršku

Foto: Ilustracija

Roditelj čiju je maloljetnu kćerku prije par godina neprimjereno dodirivao poznanik koji je osuđen na 10 mjeseci zatvora, nije zadovoljan kaznama za ovakva krivična djela u Crnoj Gori i smatra da bi trebalo da budu veće, ali i da bi država trebalo da obezbijedi psihološku podršku žrtvama jer teško da traumu mogu prevazići sami.

„Smatram da su kazne male jer uraditi tako nešto i dobiti 10 mjeseci zatvora…“, komentariše on ogorčeno.

Čovjek koji je napao njegovu ćerku nije bio kućni prijatelj, ali je živio u komšiluku i porodica ga je poznavala. Osim toga, angažovali su ga bili i za određene majstorske poslove.

Otac objašnjava da nikome ne bi na kraj pameti palo da bi mogao nešto tako da uradi. Kako tvrdi, iskoristio je momenat, i osim što je djevojčicu neprimjereno dodirivao, pratio je do njene sobe do koje je otišla da bi se sakrila, ali on nije odustajao.

Djevojčica je sve odmah prijavila majci, nakon čega je slučaj prijavljen policiji. Djevojčica je o tome što joj se desilo izjavu dala dva puta, u policiji i u Osnovnom državnom tužilaštvu, uz prisustvo psihologa.

Otac kaže da, s jedne strane razumije zašto su je dva puta ispitivali, jer vjerovatno ima i lažnih prijava. Preporuke Crnoj Gori od Komiteta Ujedinjenih nacija koje se odnose na postupak ispitivanja i davanja izjava su da se on ne ponavlja kako dijete ne bi više puta prolazilo kroz mučne situacije, i da treba obezbijediti uslove za to – poput prostorija, opreme za snimanje i sl.

„Ako gledam kao da nije moje dijete u pitanju, vjerovatno bih rekao da je to okej, da je to neko sve predvidio jer vjerovatno ima i lažnih prijava. Ali ako ću subjektivno procjenjivati, jeste rigorozno jer se radi o djetetu“, kaže on.

Iako postupak nije trajao predugo, porodica je jedva čekala da se završi. Otac djevojčice je ispričao da su svi ljudi iz komšiluka znali šta se desilo i da je bilo osuda čak i na njen račun, a i komentara od vršnjaka u školi.

Djevojčica je, kako navodi njen otac, strahovala od ishoda suđenja.

„Strahovala je da ne bude oslobođen, šta će biti ako on bude oslobođen. Kako će to djelovati, da li će onda ona u očima svih da postane kriva, ako ga sud oslobodi ona je onda sve izmislila“, pojašnjava on.

Ovaj čovjek je presudom Osnovnog suda kažnjen sa 10 mjeseci zatvora, što je prema mišljenju oca djevojčice mala kazna. Da je kaznena politika blaga i neadekvatna smatraju i u udruženju Roditelji, koje sa nekoliko nevladinih organizacija zagovara unaprjeđenje ambijenta zaštite djece od svih vidova djela protiv polne slobode maloljetnika.

Usaglašene preporuke za unapređenje zaštite djece od seksualnih prestupnika

Iz Ministarstva pravde objašnjavaju za portal Roditelji.me da su izmjene i dopune Krivičnog zakonika planirane za narednu godinu.

„Angažovan je ekspert koji je radio izradu Analize Krivičnog zakonika Crne Gore u dijelu koji se odnosi na raspon kazni i nezastarivosti krivičnog gonjenja. Nakon ocjene stanja iz predmetne Analize, Ministarstvo pravde će sagledati i razmotriti preporuke. Izmjene i dopune Krivičnog zakonika planirane su za 2020. godinu“, kazali su iz tog Vladinog resora.

Osim visine kazne, otac smatra da bi trebalo država da nađe način da pruži terapeutsku podršku žrtvi, makar određeni period.

Njegova porodica i ćerka, nakon završetka suđenja, nije imala nikakvu podršku institucija već je sve bilo na njima, a psihologa su sami angažovali.

„Suđenje je završeno. To je to. I sve nakon toga je bilo na nama bilo“, kaže on.

Smatra da je njegova kćerka nevjerovatno jaka, ali da nije siguran da je do kraja prevazišla to što joj se dogodilo.

„Pola godine ako ne i više nije smjela sa ugašenim svijetlom da spava“, prisjeća se on.

Psihološkinja udruženja Roditelji Milica Pušonjić ukazala je da je psihoterapeutski rad sa porodicom u ovakvim situacijama više neophodan kako bi se pomoglo djetetu i njegovim roditeljima/starateljima da vrate u prethodni nivo funkcionisanja – na zdravi razvojni put, i da se obezbijedi osnova za nastavak daljeg razvoja, sa najmanjim mogućim posljedicama.

Ona objašnjava da psihološka podrška podrazumijeva sa jedne strane procjenu traumatskog uticaja na žrtvu, mentalni status staratelja, kvalitet porodičnog funkcionisanja i napredak tokom tretmana. S druge strane, potrebno je obezbijediti individualnu, partnersku, grupnu ili porodičnu terapiju za žrtve zlostavljanja i druge relevantne osobe u njihovom životu.

Prema njenim riječima, u tretmanu zlostavljanog djeteta upravo je taj odnos djeteta i terapeuta, kroz koji ono uči da može biti blisko bez opasnosti i kroz koji uči da ponovo vjeruje drugoj osobi ono što je ‘ljekovito’.

“Značaj psihološke podrške i tretmana je u tome što dijete u sigurnom okruženju prorađuje sopstvena bolna traumatska iskustva, a vremenom se intenzitet bola, straha, izbjegavanja i traumatskih reakcija smanjuje, pa dijete stiče osjećaj povjerenja i razvija mehanizme savladavanja i izlaženja na kraj sa ovim teškim iskustvima”, dodala je Pušonjić.

Otac djevojčice se pita da li su svi roditelji dobro informisani i imaju li mogućnosti da plate odlazak kod psihologa.

Iz Ministarstva zdravlja su kazali da je predviđen i napravljen plan razvijanja psiho-socijalnih tretmana u zdravstvenim ustanovama, a planirano je da se psihološka podrška djeci žrtvama različitih oblika nasilja realizuje tokom ove godine u okviru primarne zdravstvene zaštite – centara za mentalno zdravlja i odjeljenja za psihijatriju u opštim bolnicama.

„Ministarstvo zdravlja je u saradnji sa UNICEF-om izradilo Smjernice za postupanje zdravstvenog sektora u cilju zaštite djece od nasilja, zlostavljanja, iz čega proizilazi formiranje stručnih timova u okviru svih domova zdravlja, koji će biti podrška kako za djecu, tako i za zdravstveni sektor“, kazali su iz ovog resora.

UNICEF je obezbijedio i poseban program za edukaciju o pružanju kvalitetne podrške maloljetnim licima, kada se nađu u sukobu ili kontaktu sa zakonom, u kojem su učestvovali i predstavnici stručnih službi Vrhovnog suda.

U narednom periodu, navode oni, stručna lica će nastaviti sa učestvovanjem u edukacijama u cilju obezbjeđenja podrške maloljetnim licima, kako bi se njihov boravak u sudu učinio što manje traumatičnim i bolnim.

I programom Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu za kontinuiranu obuku za sudije i državne tužioce je predviđeno održavanje seminara na temu Lanzarot konvencija u četvrtom kvartalu tekuće godine. Lanzarot konvencija, između ostalog, sugeriše zemljama da pooštre kaznenu politiku za krivična djela protiv polnih sloboda maloljetnika, ali i da u slučajevima kada su roditelji ili staratelji uključeni u  seksualno iskorištavanje ili seksualno zlostavljanje, budu preduzeti postuci udaljavanja navodnog počinioca/udaljavanje žrtve od njenog porodinog okruženja.

*Ovaj tekst je pisan uz podršku predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori i Rojters-a, a nakon Rojtersovog treninga za novinare o etičkom izvještavanju o djeci koji su organizovali UNICEF i Agencija za elektronske medije.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Udruzenje roditelja maloljetne djece u BiH traže donošenje zakona u kojem bi bila zaprijećena kazna doživotne robije za lica koja ugrožavaju život djece i drugih nemoćnih lica

Leave a Reply