Govor djeteta je siromašan, a razumijevanje selektivno… O čemu se radi?

Foto: Ilustracija

PIŠE: dr sci Nataša D. Čabarkapa, logoped

Kada govorno–jezički razvoj kasni ili se sporije razvija to nije stvar slučajnosti. Veoma je važno da roditelji na vrijeme uoče to kašnjenje i obrate se stručnjaku, logopedu. Logoped će nakon svoje procjene prepoznati uzroke govorno-jezičkog odstupanja, dijagnostikovati, a onda i osmisliti plan tretmana koji će odgovarati potrebama djeteta.

Dobra dijagnostika i rani početak tretmana u slučaju da postoji kašnjenje govora, su među presudnim faktorima za pravilan razvoj govora kod djeteta. Razlozi za kašnjenje govora mogu biti brojni (na primjer, mogu biti biološke ili psihološke prirode, ali i posljedica neadekvatne stimulacije i nedovoljno bogatog iskustva djeteta). Nekada, međutim, neki razlozi nijesu dovoljno vidljivi i otkriju se tek kasnije tokom tretmana. Iz tog razloga, važno je da dijete prati budno oko stručnjaka koji će znati da roditeljima skrene pažnju.

Dešava se da u toku govorno-jezičkog razvoja u jednom trenutku dođe do stagnacije, a onda da se razvoj nesmetano nastavi i da dijete bez ikakve teškoće dostigne onaj nivo na kojem su vršnjaci sa urednim govorno-jezičkim razvojem. Međutim, takvih fenomena je rijetko. Najčešće se ispostavi da roditelji koji misle da će se problem spontano riješiti, zakasne da dođu i time naprave još veći problem.

Kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju često uzrokuje i druge nepravilnosti u govoru. U takve probleme spadaju agramatizam, odnosno nepravilna upotreba gramatičkih kategorija („Eno ga Marija. Jesi li vidjela njega?“), zatim slabo pamćenje verbalnog sadržaja (tj.riječi i rečenica), loša auditivna pažnja i diskriminacija, dislalija, odnosno nepravilno izgovaranja velikog broja glasova, i mnoge druge.

Roditelji obično počinju da traže mišljenje stručnjaka onda kada primijete i to najčešće oko druge, a nekada treće i četvrte godine. Tada logopedima roditelji govore da dijete nije još progovorilo, da sa tri godine ima tek nekoliko riječi ili potpuno nerazumljiv govor.

U praksi logopeda, jedan od najčešćih problema zbog kojeg roditelji dolaze sa djecom jeste razvojna disfazija. Ona predstavlja, dakle, poremećaj sposobnosti da se razumije, strukturira i izrazi misao kroz govor. Tada je sposobnost djeteta da govori ispod očekivanog nivoa za njegov mentalni i kalendarski uzrast.

Kako da roditelj prepozna razvojnu disfaziju? Način na koji dijete govori djeluje siromašnije u odnosu na ono što pokazuju njegovi vršnjaci. Teže nego ostala djeca razumije značenje riječi, višesložne riječi izgovara samo sa početnim ili završnim slogom, skraćuje riječi tako što zamjenjuje glasove i slogove, teško formira rečenicu.

Šta roditelji treba da urade?

Različiti nivoi razvoja sluha, govora i jezika vezuju se za određeni period, tzv. kritični period. Iz tog razloga, od presudne važnosti je savjesno pratiti razvoj djeteta. Ma koliko nam bilo teško da priznamo da dijete u nečemu zaostaje u odnosu na svoju braću ili sestre, ili pak vršnjake, od ključnog je značaja na vrijeme se obratiti za pomoć. Naime, ukoliko se ti kritični periodi propuste, imajte na umu da su teško nadoknadivi. Iz tog razloga, roditelji trba da budu savjesni u praćenju normi razvoja predviđenih za uzrast, a u isto vrijeme, obratite pažnju na načine na koje treba stimulisati dijete.

Što ranija dijagnostika i što ranije uključivanje u logopedski tretman su od izuzetne važnosti. U radu sa djecom sa razvojnom disfazijom treba pristupiti pažljivo. Potrebno je izgraditi odnos sa djetetom i voditi ga kroz težak proces vraćanja na pravu govorno-jezičku “trasu”.

U samoj osnovi govora su dvije sposobnosti: sposobnost da se govor razumije i da se govor produkuje (receptivni i ekspresivni). Iz tog razloga, razumijevanje govora i produkovanje, odnosno pričanje, se ne smiju odvajati. Mora se raditi paralelno na obje sposobnosti. Logopedski tretman podrazumijeva intenzivnu stimulaciju govorom uz pomoć različitih vrsta aktivnosti.

U rad sa djetetom, neizostavno su uključeni roditelji. Od velike važnosti je da oni budu svjesni da se tretman ne završava kada dovedu dijete kući (od logopeda) već da u kućnim uslovima/svakodnevnim situacijama prate rad logopeda sa djetetom, da pažljivo slušaju sugestije i budu spremni da i sami unesu promjene u svoje ponašanje, funkcionisanje, odnose. Nekada je teško prihvatiti svoju grešku i pomisliti na to da dio naše krivice stoji u osnovi problema djeteta. Iz tog razloga, često je u rad uključen i psiholog koji vodi roditelje kroz taj proces promjene. Vrlo je važno da roditelj preuzme odgovornost koja mu pripada i da bude koterapeuti u procesu rada sa djetetom.

Od spremnosti roditelja da traži pomoć zavisi da li će je dijete na vrijeme dobiti, a onda i da li će se pravilno razvijati. Nemojte vjerovati kada vam kažu da ste došli prerano. Dođite što ranije.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply