Nema etiketiranja učenika ali ima problema u razradi i primjeni

Ove školske godine počelo je bilježenje karakternih osobina učenika i učenica, koje nije baš obradovalo dio roditelje zbog straha od etiketiranja djece, koje negiraju prosvjetni radnici ali vide neke druge nedostatke, koji se tiču razrade zamišljenog.

Da bilježenje karakternih osobina učenika i učenica ne predstavlja etiketiranje djece saglasni su Radoje Novović iz Zavoda za školstvo i Olivera Leković iz Prosvjetne zajednice Crne Gore.

Bilježenje karakternih osobina učenika i učenica definisano je Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o vrstama ocjena i načinu ocjenjivanju učenika u osnovnoj školi. Ono se radi na kraju prvog polugodišta i na kraju školske godine.

Načelnik Odsjeka za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema Zavoda za školstvo Radoje Novoivć, kazao je za portal Roditelji.me da se ovakva zapažanja, osim u dnevnik i elektronski dnevnik, upisuju u izvještaje za roditelje za sve razrede, od prvog do devetog razreda.

„Odustalo se od ideje da se zapisuju u svjedočanstvima u druga dva ciklusa (od 4. do 9. razreda). Bilježi se dakle u svjedočanstvima samo u prvom ciklusu (prva tri razreda) iz prostog razloga što su to razvojne, opšte i prije svega potpuno afirmativne konstatacije, a koje su važne kao opšta smjernica za razvoj djeteta. Dakle, nema nikakvog razloga da to izaziva posebnu pažnju javnosti niti roditelja, osim što im je to još jedan potpuno benigni mehanizam da isprate talente, usmjerenja i interesovanja svog djeteta“, kazao je Novović.

Prema njegovim riječima, upisivanje karakternih osobina nije etiketiranje djece, a kako je kazao postoji okvir u kome se nastavnici kreću kada daju ovakvu vrstu ocjene.

„Podrazumijeva se da nikad neće davati djetetu etikete ili ih kvalifikovati na bilo koji način mogao da bude u negativnom kontekstu, već je čitava svrha bilježenja karakteristika da se prije svega daju smjernice u vezi sa talentima i daljim razvojem djeteta“, pojasnio je Novović.

Kako kaže, nekorektno bi bilo ovakvu vrstu bilježenja posmatrati kao bilo šta osim kao ono što ona jeste: – pomoć učeniku, nastavniku i roditelju formulisanu tako da bude podstrek i važan izvor informacija.

„Pa sami roditelji bi, cijenimo, upravo trebalo da se zalažu sa ovakav vid praćenja djeteta, jer im daje potpun i formalan uvid u dešavanja u školi, formulisan potpuno afirmativno“, dodaje on.

Prema riječima Novovića sugestije su isključivo pozitivne jer se sve daju na afirmativan način, bilo kroz prepoznavanje talenata, bilo kroz jačanje zajedničke posvećenosti na nekoj posebnoj oblasti ili temi.

Takve su instrukcije dobili direktori, stručni saradnici i nastavnici na savjetovanjima koje su održane na lokalnom nivou u cijeloj Crnoj Gori. Savjetovanja su bila izuzetno posjećena i bili su prisutni predstavnici svih osnovnih škola u Crnoj Gori.

Novović je kazao da su neke od fraza koje učitelji/nastavnici mogu koristiti: zainteresovan za…, podsticati ga/je da… ima inicijativu za… treba mu/joj dati podršku za… treba razgovarati u vezi sa …

Potpresjednica Prosvjetne zajednice Crne Gore i učiteljica Olivera Leković smatra da tzv. karakterno ocjenjivanje odnosno opažanja o vladanju, nije dobro razrađeno i da nije jasno objašnjeno na koji način se treba opisati mišljenje o učeniku.

“Opet smo imali problem jer smo mi nastavnici, a i roditelji, o svemu prvo saznali iz medija kad je radna grupa ispred Zavoda za školstvo već odlučila da ta vrsta pračenja učenika ubrzo postaje dio naše prakse, mada i sami nisu sve dobro i jasno isplanirali”, kaže Leković.

Prema njenim riječima, veliki problem bilo je i to što Zavod za školstvo nastavlja sa praksom da novitete odjednom uvodi u sve škole iako i sami ne mogu unaprijed znati kako će se sve to pokazati u praksi.

“Naravno, desili su se i ne mali problemi u realizaciji koji su pri ovakvom haotičnom radu neminovni. Uočeni su problemi  informisanja  i obuke nekoliko hiljada nastavnika u kratkom roku, kasnilo se sa usklađivanjem administrativnih formularima sa izmjenama, imali smo neinformisane učenike i njihove roditelje, neusklađene stavove članova radne grupe koji su odlučili o implementiranju ove zamisli … i sve to u kratkom roku. Sam termin “karakterno ocjenjivanje” mislim da nije baš najsrećnije izabran i da je i on prouzrokovao negodovanja roditelja i nastavnika jer pomenuti termin podrazumijeva detaljnu analizu, procjenu i evidentiranje karakternih osobina svakog učenika što ovdje ipak nije u pitanju, i što ni nije u opisu posla nastavnika već stručnih saradnika“, kazala je Leković.

Navodi da je nakon završetka prvog polugodišta, i na osnovu reakcije roditelja i kolega zaključila da je taj dio posla odrađen u skladu sa onim kako se ko snašao.

“Neko je bio više, neko manje vješt da se adekvatno izrazi i okarakteriše učenika u 2-3 rečenice, neko je pribjegao “sigurnoj zoni” pa u opis stavio samo pohvale i istakao vrline iako su sami znali da to nije realan prikaz vladanja učenika“, kaže Leković.

Prema njenom mišljenju, učitelj i donekle može da se posveti svakom učeniku i da uoči osnovne osobine svakog djeteta za razliku od predmetnih nastavnika, jer ne provode toliko vremena sa djecom i jedan nastavnik uglavnom predaje velikom broju učenika.

Da bi se usklađivanje zapažanja nastavnika o svakom učeniku na sjednicama aktiva u praksi adekvatno realizovalo, Leković smatra da to iziskuje mnogo vremena.

Kako je pojasnila, prilikom opisa vladanja učenika ne bi smjeli da se koriste negativnim komentarima, ali da to ne znači da u komentarima treba da pišu isključivo pohvale.

Kaže da prosvjetnim radnicima nije cilj da kritikom povrijede nekoga, već da daju smjernice roditelju i učeniku kako prevazići postojeći problem ili kako postaći učenika da razvije svoje potencijale koje je nastavnik prepoznao.

“Na primjer, ako postoji problem u socijalizaciji treba da piše – ‘Potrebno je u narednom periodu da se više radi na socijalizaciji djeteta… da se ne ide negativno npr .’on se loše ponaša, ne umije da sarađuje…’“, kaže  ona.

Navodi primjer svog odjeljenja, gdje su joj se nakon polugodišta i prvih izvještaja sa zapisom, javile dvije majke koje su joj rekle, da su one, iako im je i prije skretala pažnju na to, tek nakon što su opis vidjele u izveštaju, sve mnogo ozbiljnije shvatile. Ove mame kada su pročitale, shvatile su da treba nešto da preduzmu i da više sarađuju. Dodaje da su neki roditelji potpuno ignorisali napisane savjete i preporuke.

Za učenike koji imaju problem u ponašanju, remete nastavu, ometaju ili čak ugrožavaju drugu djecu, Leković smatra da je dobro da ovako nešto postoji.

“Međutim, problem je što ne postoje mehanizmi koji bi obavezali roditelja djeteta sa problemom u ponašanju da mora da sarađuje sa školom i drugim institucijama koje bi pomogle u rješavanju problema. Tako da opet imamo novi dodatni administrativni zahtjev za nastavnike koji će uglavnom ostati samo proforme napisan, a ostaće i nerješen sve veći problemi vršnjačkog nasilja u školi”, kaže ona.

Leković kaže da je za talentovane učenike lijepo je i korisno da piše na papiru vještina u kojoj se ističe.

“Takođe, dobro je da postoji evidentiran talenat u nižim razredima zbog kasnijeg prelaska učenika u predmetnu nastavu da bi predmetni nastavnici već unaprijed znali koje kapacitete i afinitete ima neki učenik kom će predavati u narednom periodu“, kaže ona.

Ona navodi da je značajan problem i taj što nastavnici nemaju nikakav instrument kojim bi tokom polugodišta na adekvatan način pratili ponašanje i razvoj svakog učenika.

“Nego samo konstatujemo da je došao kraj polugođa i tada uglavnom na brzinu okarekterišemo svakog učenika… Je li neko pratio ili nije tokom polugodišta ne znamo, a ako jeste ne znamo na koji način. Tako se teško da nastavnik zauzme stav po pitanju napisanog, a roditelju se daje prostora da reaguje i vrši pritisak. Da bi to izbjegao neko će pisati “hvalospjeve” samo da ga niko ne proziva i da ne reaguju roditelji, a problem će ostati neriješen. Opet dolazimo do toga da je sve urađeno besmisleno i proforme“, kazala je Leković.

Tvrdi da je u nekoliko navrata nudila nadležnima iz Zavoda instrument, tj. skalu za procjenu učenika odjeljenja koju je koristila u praksi i kojom bi se u toku polugođa pratio intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj svakog učenika jednog odjeljenja.

„Međutim, nije prepoznata važnost kontinuiranog praćenja razvoja svakog učenika istim instrumentom”, kazala je Leković.

Prosvjetna zajednica Crne Gore, koju Lekovi’ predstavlja, apeluje na nadležne institucije da prilikom uvođenja bilo kakvih promjena u školama uključi u rad što više renomiranih nastavnika iz prakse, te da se inovacije uvode tek kad se prethodno dobro isplaniraju i da to bude postepeno u manjem broju škola.

“Neophodno je, da se tek nakon  određenog vremena od primjene inovacija, čuju i uvaže povratne informacije i sugestije ljudi iz prakse. Pošto se uklone uočene manjkavosti  u prvom period primjene na manjem uzorku, onda može da se krene sa implementacijom na većem broju škola. Apelijumo i da nadležne institucije napokon ljude iz prakse počnu da uvažavaju i doživljavaju kao saradnike, a ne samo kao izvršioce njihovih zahtjeva koje o svemu uglavnom informišu preko medija”, zaključila je Leković.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Ocjenjivanje karakternih osobina, socijalizacija, rješavanje konflikata su benigni mehanizam da se isprate “talenti i interesovanja” učenika? Teško našim talentima, pravim.

  2. Dobre,radne,vaspitane učenike nije teško okarakterisati, ali kako okarakterisati učenika koji ometa čas,koji se raspravlja sa ostalim učenicima,koji nastavniku upadaju u riječ.Kako takvim učenicima napisati da ne poštuje školska pravila,da nisu odgovorni za svoje postupke ,a da njihovi roditelji odmah ne dođe u upravu sa izvještajem da ste njegovo djete etiketirali i da imate loše mišljenje o njegovom djetetu. Nastavnici treba da trpe psihičko nasilje od strane učenika i njihovih roditelja,a da u izvještajima pišu kako je sve super,sve je zadovoljeno kako bi roditelji i njihova djeca bili srećni i zadovoljni.

    • A za to vrijeme dobra djeca i koja se trude, trpe psihičko nasilje tih istih nastavnika…. Zasto taj nastavnik mora da piše djeci koja nezaslužuju, zato što su im mame i tate nasilne iz nekog kompleksaškog razloga, ili ima neko radno mjesto, ili vozi džipa i daje đetetu po 20e za užinu itd…. Tako da uvijek nastradaju normalne porodice i djeca vaspitana mirna iz takvih porodica…. Tako da nećemo braniti nastavnike….

Leave a Reply