Vršnjačkog nasilja ima čak i u prvom razredu osnovne škole

Foto: Ilustracija

Vršnjačko nasilje ne dešava se samo u starijim razredima, i može početi već od prvih školskih dana, kao što je bio slučaj sa dječak kojeg je skoro svakodnevno udaralo nekoliko drugara. Kroz slično je prolazio i dječak u šestom razredu, koji je trpio maltretiranje grupe dječaka, zbog kojeg ga je bilo strah da izlazi na odmor.

Svakodnevno udaranje malog prvaka

Milica je majka dječaka koji je bio prvak kada je počeo da trpi vršnjačko nasilje u jednoj od većih gradskih škola.

To da mu nije dobro u školi i da ga nešto muči prepoznala je po njegovom ponašanju. Jako je bio povučen i pun straha. U početku nije razgovarao sa majkom o tome, krio je šta proživljava, zbog čega su roditelji morali da ga navedu brojnim i stalnim pitanjima da opiše šta se dešava, a uz objašnjenje da njima treba i mora sve da kaže.

“Osjećanja su mu bila nikakva, bio je tužan, osjećao se krivim za to što ga tako udaraju iako nikad nije bio kriv. Za to imam čvrste dokaze. Ja sam se u to vrijeme osjećala bijesno, bila sam ljuta zbog takvog vaspitanja djece, koje se, naravno, donosi iz kuće”, ispričala Marija za poseban dodatak dnevnog lista Vijesti posvećenom vršnjačkom nasilju.

Poslije prvog saznanja da se tako nešto dešava odmah se obratila učiteljici i roditeljima dječaka. Nekoliko dana nakon toga je bila bolja situacija ali ne predugo.

Marija je znala da mora nešto da preduzme. Slikala je mjesta gdje su djetetu bile modrice i priložila roditeljima, uz prijetnju da će pokrenuti krivičnu prijavu. Nakon toga situacija se smiruje.

Od tada dolazi, s vremena na vrijeme na odmor da prati i čuva svoje dijete. Razgovarala je sa djecom koja maltretiraju njenog sina i od njih saznaje da oni ne započinju svađe, da njih uvijek neko prvi dira. Ta djeca su odlazila i kod pedagoga i psihologa na razgovore, ali Marija nije primjećivala napredak.

“Još smo u strahu da će se opet desiti. Zasad je situacija mirna, ali ne 100%. Sve je uzalud, jer i sami roditelji ne priznaju da su im djeca takva”, tvrdi Milica.

Foto: Ilustracija

Svi smo pomalo zakazali

U školu u koju ide Svetlanin sin, učenik šestog razreda, nastava se organizuje kao i u većini drugih, tako što djeca od šestog do devetog razreda idu u prvu smjenu. Ona kaže da po nekom nepisanom pravilu, stariji maltretiraju mlađe. Na početku školske godine sin joj se požalio na grupu starije djece da mu govore ružne riječi, da je jedan stariji dječak nasrnuo na njega, i njegovu glavu jako prislonio uz zid školskog hodnika, samo zbog toga jer je mislio da mu je on bacio torbu.

“Priznajem, pogriješila sam, jer tada nisam reagovala na način da se obratim razrednom starješini, ili direktoru, tačnije direktorici škole. Savjetovala sam ga da izbjegava susrete sa tom djecom, da se obrati nastavnici, razrednoj…”, kaže Svetalana.

Poslije nekoliko mjeseci sin joj se požalio konkretno na jednog dječaka, koji ide u osmi razred, da je došao na čas, dok nije bilo nastavnika, tražeći da pozajmi stolicu, prišao mu sinu i pred cijelim odeljenjem ga počupao za uši. Tu priču su potvrdila i djeca iz odeljenja. Svetlanog sina je počelo da bude strah da izađe na odmor. Kada mu je davala novac za užinu, nije htio da uzme, jer taj dječak i još neki, uzimaju djeci novac ispred škole.

“Možete zamisliti kako sam se osjećala tada… Razočarana, uplašena za bezbjednost svog djeteta…. Bijesna. Sjutradan sam pošla kod direktorice, koja je upoznata sa raznim problemima koje taj dječak pravi. Da potiče iz porodice gdje je majka teško bolesna, a otac stalno na poslu… Da se škola obraćala Centru za socijalni rad, da se ispiše iz te škole i prepiše u drugu, međutim nijedna škola neće da primi takvo dijete… Da ne postoji način da se udalji iz škole”, priča majka.

Nakon toga obratila se Udruženju Roditelji, koje je uputilo na Ministarstvo prosvjete. Obratila im se dopisom u kojem im je opisala problem. Poslije oko mjesec su joj odgovorili i obrazložili da su kontaktirali školu, da škola kontinuirano prati tog dječaka, da postoji tim koji se bavi njim jer zaista imaju velikih problema sa njim, i da će biti u kontaktu sa školom i pratiti dešavanja.

“Na sreću mog sina, da li zbog intervencije škole, stručnog tima ili zbog toga što taj dječak vrlo često odsustvuje iz škole, moj sin nadalje nije imao nekih većih neprijatnosti. Šta da očekujem da će se dešavati u budućnosti i kao majka djevojčice koja je u četvrtom razredu?”, pita se ona.

Misli da smo svi pomalo zakazali, roditelji koji su dali previše slobode svojoj djeci, škole koje su prema njenom mišljenju premalo zainteresovane za sprovođenje discipline, a u globalu, svemu je doprinio savremeni način života, kada roditelji nemaju ni malo vremena za svoju djecu.

Izvor: Vijesti (dodatak Zdravlje)

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Vršnjačko nasilje postoji i u predškolskom uzrastu. Samo što smo tada uz svoju djecu više nego kasnije, pa pokušavamo spriječiti.
    Nažalost, neka djeca se rode takva i teško da će se promijeniti. Posmatram ih svakodnevno oko zgrade.🙁

    • Шта значи “роде се таква”? Васпитање полази из породице и одмалена, тако да су деца “наш производ”. Ако смо ми “кретени” наравно да ће нас деца копирати.

    • Dijana Rakocevic Ivanovic kako se rode takva?? Na osnovu cega bi ste rekli za neku bebu da je dobra ili nije? Dijete je onakvo kakvim ga mi kao roditelji naucimo, napravimo, usmjerimo, vaspitamo… “On je takav” je recenica koju uglavnom koriste roditelji koji se djetetom nisu bavili na pravi nacin onda kad je trebalo, ili su bili suvise popustljivi, ili nemaju autoritet, ili isli linijom manjeg otpora. Pravo da vam kazem, ne vole ga nista vise ili manje nego ja ove moje.

    • A čekajteee
      Pa rekoste li vi djeci da se braneee???
      Da pokažu zubee
      Da roditelji NE MOGU da biju bitke svoje djece??
      Mene su tuukliii…ama i ja njihhh…
      Požalih se majki jednom, zapamtila sam taj šamar.
      Ljudi moji, pjene se prave od djece….
      Ču, ušao i počupao mu uši? Po sred odjeljenja?
      Pa je li imao olovku da ga u ruku ubode ili pernicu da ga gađe? dA SEBE ODBRANI!! Samopouzdanje????
      Nema veliki, mali, žensko…BORBAA!!
      I na poslu ima maltretiranja, pa se borimo!!MORAM!! Ja nemam vise roditelje…ko da me brani?
      E,da, ne mogu zaposleni u školi DA VAM ČUVAJU ĐECU!!!!!! Tu su DA IH UČE…Aoooo

  2. Nije ovo nikakva novost. Toga je bilo oduvek. Samo što su ranije učitelji smeli uši da izvuku, a sad gledaju da se izmaknu i da ne primećuju, jer su im vezane ruke.

Leave a Reply