Autor: Snežana Milanović, diplomirani fizioterapeut

Roditelji često djetetu koje još  ne hoda kupuju guralicu misleći da će uz nju brže prohodati. Kako je dijete nezrelo za samostalan hod, hodanje uz pomoć nestabilne guralice često se završava padanjem, nekad i povrjeđivanjem, a skoro uvijek strahom zbog iznenadnog pada.

Pravo vrijeme da dijete koristi guralicu tako što se za nju pridržava je kada već samostalno hoda i ona mu tada služi da uvježbava promjenu pravca kretanja, da hoda brže ili sporije i da se zaustavi jer djeca u prvim danima kada prohodaju imaju problem sa usporavanjem i zaustavljanjem.

Ako na guralicu dijete može da sjedne, kasnije će se odgurivati nogama i na taj način će se kretati, a ukoliko ima pedale to će biti prilika da nauči da ih okreće i na taj način se kreće, što je odlična priprema za vožnju bicikla. Kada se dijete prerano stavi na guralicu dok još nije u stanju da okreće pedale i roditelji ga na njoj voze, uglavnom ne želi da ih okreće jer je to dodatni napor a već je naučilo da ga guraju.

Čim se dijete stabilizuje u hodu što se dešava u periodu od 2-3-4 mjeseca od kako se samostalno pustilo, može da gura trotinet i da se jednom nogom odguruje i tako se kreće. Sada se mogu naći trotineti za najmlađi uzrast sa sjedištem tako da u početku može da se koristi kao tricikl, a onda i kao trotinet.

Djeca od dvije godine mogu da koriste tricikl bez pedala ukoliko se osjećaju nesigurno, ali i bicikl bez pedala koji u svakom trenutku mogu da kontrolišu spuštanjem nogu i zaustavljanjem. Njih možete naći pod nazivom guralica (bicikl bez pedala),  dijete kreće tako što se odgurne nogama, podigne ih u vazduh i držeći se za upravljač održava ravnotežu. Pomoćni točkovi na biciklu daju lažnu sigurnost i usporavaju uspostavljanje i održavanje ravnoteže.

Veličina bicikla se određuje prema veličini točkova odnosno prema visini djeteta.

Neka djeca prvo nauče da voze rolere ili da klizaju, neki čak i da skijaju ali većina prvo savlada vožnju bicikla. Svejedno je šta će prvo naučiti važno je da ovladaju ovim vještinama do navršene pete godine jer sva djeca to do tada mogu. Razvoj motorike im to omogućava kao i odsustvo straha, problem je jedino strah roditelja ili njihova nezainteresovanost za ove aktivnosti.

Od šeste godine pa na dalje djeca počinju da se plaše, više nemaju osjećaj da sve mogu i počinju da uočavaju razlike u sposobnostima. Tada mnogo teže uče, naročito ako su roditelji previše zabrinuti pa ih ne ohrabruju da nešto novo probaju.