Novčane kazne za nasilje u porodici i nad djecom su i dalje niske i neprimjerene, a nadležnosti pojedinih organa uključenih u rješavanje tih slučajeva i dalje su nejasne, smatraju u instituciji Zaštitnik ljudskih prava i sloboda.
Vlada je nedavno objavila izvještaj o sprovođenju Strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja. Prema objavljenim podacima, broj prijava djece žrtava nasilja centrima za socijalni rad između 2016. i 2017. godine povećan je za 20 odsto. Porasto je i broj prijava za zanemarivanje – za 39 odsto.
Na nivou Glavnog grada, tokom 2017. evidentirao jedan slučaj nasilja nad djecom, dok su maloljetnici u dva navrata pričinili nasilje nad starim licima, a imali su i 13 teških krađa.
U izvještaju o realizovanim aktivnostima u sprovođenju Lokalnog programa prevencije neprihvatljivog ponašanja djece i mladih u Glavnom gradu, navodi se da je u 2017. evidentirano i jedno maloljetno lice korisnik psihoaktivnih supstanci.
“Krađu je počinilo 31 maloljetno lice na teritoriji Podgorice. Ometanje javnog reda i mira identifikovano je u 26 slučajeva, nanošenje teških tjelesnih povreda dva puta, nanošenje lakih tjelesnih povreda jednom”, piše u dokumentu lokalnog Centra za socijalni rad. Navodi se i da su se maloljetnici prošle godine nasilnički ponašali 10 puta, ispoljavali devijantno ponašanje u porodici dva puta, a jednom uništili i oštetili tuđe stvari.
Statistika Vlade, ali i podgoričkog Centra za socijalni rad, je posljedica povećane svijesti o značaju prijave nasilnika, ocijenili su iz kancelarije Zaštitnika.
Navode da se danas stvari “mnogo više nazivaju pravim imenom”, te da je to “motiv žrtvama da se bitno lakše odlučuju da prijave nasilje”.
Iako su žrtve svjesnije značaja prijavljivanja i češće prijavljuju nasilnike, iz kancelarije Ombudsmana poručuju da su Crnoj Gori i dalje neophodne promjene u toj oblasti. Prije svega, neophodnom smatraju promjenu u zakonima, koja će razjasniti nadležnosti organa koji se bave nasiljem u porodici.
“Postoje izvjesne nejasnoće u pogledu nadležnosti pojedinih organa, prije svega onih koji su dužni da izvršavaju i prate izvršenje sudskih odluka u koje moramo ubrojiti i odluke o privremenim mjerama, odnosno zaštitnim i mjerama bezbjednosti”, navode oni.
U slučaju privremenih mjera, kako navode, porodični odnosi, odnosno brakorazvodne parnice, često se pretvaraju u konflikt koji se prelama preko djece.
“U takvim okolnostima meritum odluke o privremenoj mjeri se mora zasnivati na objektivnim i mogućim razlozima, kako odluka ne bi sama sebe kompromitovala, a ujedno objektivno stvorila rizičnu situaciju za status djeteta”, kažu oni.
Podgorički Centar za socijalni rad 2017. naredio je pojačan nadzor od strane roditelja i staratelja u 130 slučajeva, 42 ukora, tri upućivanja u Centar „Ljubović“, sedam izrečenih mjera pojačanog nadzora zakonskog zastupnika…
“Izrečeno je deset mjera opomene, osam za društveno korisni rad, jedno upozorenje i usmjerenje, predloženo 19 mjera procjene Suda, pet kazni za maloljetnički zatvor, dvije za vaspitni nalog redovnog pohađanja škole, jedna za medijaciju”, piše u izvještaju.
Iz kancelarije Ombudsmana dodaju i da nije rijedak slučaj manipulacije djecom u okviru konfliktnih brakorazvodnih parnica i da su u tim situacijama “evidentne emotivne ucjene i stvaranje empatije prema drugom roditelju”.
“To uveliko predstavlja psihološko/emocionalno nasilje i iskorišćavanje djeteta u konkretnom odnosu, a nerijetko nauštrb djetetovih najboljih interesa”, pojašnjavaju.
Zaštitnik je i ranije sugerisao izmjenu zakona koji se odnosi na visinu kazne za nasilje u porodici.
“Već duže upozoravamo na nisku novčanu kaznu utvrđenu u fiksnom iznosu propisanu Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici. Čini se da se radi o nomotehničkom propustu koji do sada nije otklonjen, jer iz same strukture zakona proizlazi opredjeljenje da kazna mora biti djelotvorna i odvraćajuća”, pojašnjavaju.
Prema navodima nadležnih iz te kancelarije, nejasno su definisane i stvarne nadležnosti – krivična i prekršajna materija, spornim smatraju paralelni režim sankcionisanja – prekršaji i krivična djela, za delikte koji su u elementima svog bića isti ili slični, dok razliku čini sama posljedica delikta.
To, kako dodaju, zahtijeva jasnija tumačenje pojma “grubog nasilja” koji još nije iskristalisan u sudskoj praksi. Zbog toga je, smatra Zaštitnik, nužno otkoniti dilemu i objediniti potencijal gonjenja i procesuiranja tih predmeta, kako bi sam postupak bio efikasniji, a žrtve bolje zaštićene.
Zaštitnik navodi da je neophodno obezbijediti i djelotvorne pravne ljekove i podršku.
Prosjačenje i skitnja prolaze nekažnjeno
U Podgorici su prošle godine zabilježena tri slučaja prosjačenja i skitnje, a kako je istaknuto u izvještaju, neprihvatljivo ponašanje mladih naraštaja sve više privlači pažnju javnosti, tako da bi u preventivnom djelovanju trebalo da učestvuju lokalna uprava i samouprava, socijalna zaštita, zdravstvo, vaspitanje i obrazovanje, kultura, sport i rekreacija, policija, mediji, nevladine organizacije i svi ostali resursi i zajednice.
Po prijavi roditelja, Centru bezbjednosti Podgorica, zbog bjekstva od kuće maloljetnih djevojčica radi sumnje na udaju, bilo je sedam zahtjeva.
“Nama je posebno interesantno što se postupci ne pokreću kada su u pitanju djeca koja se bave prosjačenjem i skitnjičenjem”, zaključuju iz kancelarije Ombudsmana.
Izvor: Vijesti
