Smjernice za vrijeme provedeno ispred ekrana po uzrastima

Foto: Ilustracija

Ovo je jedan od aspekata roditeljstva modernog doba o kojem se najviše raspravlja i koji povremeno izaziva frustracije roditelja ali i stru;njaka. Pedijatri i istraživači upoyoravaju da je previše vremena provedenog uz telefone, tablete ili televizore loše za mozak u razvoju.

Ipak, za većinu porodica, djetinjstvo bez ekrana nije moguće ili čak poželjno. Ipak živimo u digitalnom dobu i djeca moraju da nauče da koriste tehnologiju i medije.

Direktor obrazovanja u MediaSmarts-u, neprofitnoj humanitarnoj organizaciji za digitalnu i medijsku pismenost, Matthew Johnson, smatra da je balans vremena provedenog ispred ekrana više od brojanja minuta i izgleda drugačije za svaki uzrast.

Djeca jaslenog uzrasta

Prema Američkoj akademiji pedijatrije, djeca jaslenog uzrasta ne bi trebalo da gledaju u ekran uopšte, osim u rijetkim situacijama, poput povremenog video chat-ovanja njihovih roditelja sa bakom ili djedom. Video chat-ovanje izaziva drugačiji neurološki odgovor kod beba i djece jaslenog uzrasta nego vrijeme provedeno ispred TV ekrana, jer razumiju da je video chat-ovanje dvosmjerna ljudska interakcija za razliku od televizije ili čak razgovora telefonom.

Ali čak i video chat-ovanje treba da bude ograničeno.

„Postoje prilično čvrsti dokazi da vrijeme koje djeca provedu ispred ekrana može negativno uticati na njihov govor i druge oblike razvoja“, kaže Johnson za Moteherly i dodaje “da to nije nužno tako zato što postoji nešto konkretno loše kod ekrana, ali zato što oni zamjenjuju ljudsku interakciju i fizičku i kreativnu igru koju djeca u tom dobu trebaju kako bi se razvijala.“

Djeca predškolskog uzrasta

Djeca uzrasta od tri do pet godina vole video ekrane jednako koliko likove iz crtanih filmova i prema riječima Johnsona, njihova opsesija sa oboje može biti zadovoljena umjereno.

„Ne postoji ništa konkretno loše u vezi sa ručnim uređajima u poređenju sa drugim tipovima ekrana, osim naravno iskušenja da se koriste kao uređaji za smirivanje ili odvlačenje pažnje“, kaže on. Predlaže roditeljima da isplaniraju vrijeme za ekran unaprijed tako da je se koristi svjesno, a ne iz očaja.

Ako je mališan opsjednut Zaleđenim kraljevstvom ili Patrolnim šapama, Johnson predlaže interakciju sa tim likovima van ekrana.

On je kazao da mnogi tipovi ekranizovanih medijskih sadržaja imaju štampanu ili neku drugu verziju, tako da se često mogu čitati knjige ili stripovi sa tim likovima.

„Takođe, možete se uključiti u život svoje djece kroz kreativnu igru. Možete ih nagovoriti da crtaju ili pričaju priče ili da odglume sopstvene verzije avantura tih likova“, dodaje Johnson.

Mlađi osnovci

Kada djeca krenu u školu i dobiju nove prioritete, vrijeme provedeno ispred ekrana treba da bude na zadnjem mjestu. Ali kako ona rastu, roditelji postepeno daju svojoj djeci više kontrole i izbora da sami određuju svoje vrijeme.

„Sigurno kada jednom počnu da imaju domaće zadatke, želite da budete sigurni da ekrani nisu navika prije nego se završi posao“, kaže Johnson, upoređujući učenje djece uravnoteženom vremenu provedenom ispred ekrana sa učenjem održavanju oralne higijene.

„Kada su djeca mala vi im perete zube, ali kako rastu vi ih učite i podsjećate ih da to rade“, dodaje on.

Johnson predlaže da tokom odrastanja djeteta roditelji naprave razliku između načina na koji se provodi vrijeme ispred ekrana jer nema sve jednaku vrijednost.

„Posebno, umjesto da računate sate koje smatrate kreativnim načinom upotrebe ekrana, kao što je projekat animacije ili rađenje istraživanja za školu, kao da je to drugačije u odnosu na pasivno upotrebu“, pojašnjava on.

Stariji osnovci

Prema riječima Johnsona, kad dijete dođe do starijih razreda osnovne škole ono može da razumije koncept balansa.

Onda je na roditeljima da im pomognu da uvide kako da nađu balans kada je u pitanju vrijeme provedeno ispred ekrana.

„Napravite spisak sa različitim aktivnostima koje dijete voli, i ona koja imaju veze sa ekranima i ona koja nemaju“, kaže on, pojašnjavajući da im ovo može pomoći da razumiju da postoje kompromisi.

On kaže da roditelji ne treba da brinu ukoliko se njihovo dijete baš zainteresuje za neku igricu na nedjelju ili dvije. Polako pomognite djetetu da uvidi prednosti umjerenosti.

„Oni moraju, kao i svi mi, da razviju tu životnu vještinu prepoznavanja kada provodimo previše vremena radeći nešto, naročito kada to ima veze sa ekranima“, pojašnjava Johnson.

Foto: Ilustracija

Cijela porodica

Johnson kaže da je najveća mana ekrana to što imaju tendenciju da nas izoluju. Kako bi se oduprli tome, on predlaže porodično gledanje filma kod kuće ili odlazak u bioskop. Zato što ovo skroz drugačije utiče na djecu u odnosu na to kada sami gledaju YouTube.

Kako je kazao, roditelji ne bi trebalo da brinu o tome da se ove zajedničke aktivnosti kose sa ograničavanjem upotrebe ekrana.

Roditelje savjetuje da često razgovaraju o odgovarajućoj količini medijske potrošnje i uspostave model ponašanja koji žele.

„Treba da postepeno prebacujemo odgovornost sa nas na njih“, pojašnjava Johnoson i dodaje da „će vremenom oni postati tinejdžeri ili će se odseliti i to će biti samo njihov dio posla.“

Izvor: Motherly

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply