Veliki broj luča u dijelu crnogorskih opština ne pokazuje, prema mišljenju profesorice Božene Jelušić, da su djeca pametnija nego da je sistem “zaglupio”, i da je riječ o svojevrsnom razobručavanju obrazovnog sistema, koje se, kako kaže, moralo očekivati kada je meritornost prestala da bude uslov napredovanja i uspjeha.

Ove godine diplomu Luča dobio je 371 učenik iz 22 podgoričke osnovne škole, a u Nikšiću ih je bilo 140. U tom gradu je čak 171 srednjoškolac dobio diplomu Luča.

“Od osam Luča koje su podijeljene u razredu mog djeteta, zasluženo je pola. Pri tom, među osam lučonoša, jedino je moje dijete dobilo sve petice na eksternoj provjeri znanja gdje učenici polažu matematiku, maternji i jedan izborni predmet, što može biti sticaj okolnosti, ali i pokazatelj da su neke Luče “pale” već na prvom koraku”, priča za Portal Analitika ljuta majka djevojčice koja je pohađala jednu od škola “na glasu” u Podgorici.

Ružno se, kako dodaje, osjeća roditelj koji zna koliko je truda uložilo njegovo dijeta da bi na kraju svake godine imalo sve petice kad vidi neporeciv i ogroman pad kriterijuma, ali tješi se time da je njegovo dijete steklo radne navike i da će ono što je naučilo prije ili kasnije doći do izražaja.

“Na žalost, ta utjeha je prilično tanka, ako znamo sistem vrijednosti u crnogorskom društvu, odnosno ako registrujemo njegov potpuni nestanak. Sa druge strane, vrijedna i pametna djeca stiču osnov da odu negdje drugo gdje će se njihov rad i znanje biti priznati. Srećom po njih, pogubno za Crnu Goru”, dodaje majka.

Najviše lučonoša u prethodnoj školskoj godini u Podgorici je tradicionalno bilo u tzv. VIP školama – “Štampar Makarije”, “Maksim Gorki” i Sutjeska. U jednom odjeljenju “Štampar Makarija” od 29 učenika, 14 je dobilo Luču.

Nekada su bili potrebni sati provedeni nad knjigom da bi se zadovoljili kriterijumi profesora i dobila visoka ocjena. Da li nam djeca u međuvremenu postaju genijalci, ili je ipak nešto drugo u pitanju?

Predsjednik podgoričkog Odbora Sindikata prosvjete, Slobodan Savović kaže da u svakoj populaciji postoji dva posto izvrsnih ljudi, genijalaca, a kod se na snovu broja Luča može reći ne da smo genijalci, već super Crnogorci, jer su nam djeca dobra iz svakog predmeta, od muzičkog do matematike, što je realno gledano nemoguće.

“Stvorila se vrlo neprirodna situacija, da od generacije od 100 svršenih osnovaca imate 30, 40, pa negdje i do 50 Luča. Danas je to, nažalost, stvar prestiža. Treba imati dobar automobil, mobilni telefon, dobar turistički aranžman, kućne ljubimce i eto – Luču”, ističe on.

Jelušić ukazuje da ovakav sistem stvara djecu koja misle da su najbolja, a nažalost nemaju dovoljno znanja da to i pokriju.

“Više se ne vrednuju ni visokoškolske diplome, te je proces prirodno zahvatio i niže obrazovne nivoe”, rekla je profesorica Božena Jelušić.

Roditelji osnovaca sa kojima su razgovarali iz Portala Analitika kažu da kriterijumi nisu isti za sve. Neka djeca se i dalje muče i rade za peticu, dok su druga „privilegovana“. Čak se pominju i VIP odjeljenja sa posebnim, blažim kriterijumima.

Sagovornik R.R., čije dijete pohađa jednu od ovih škola, kaže da se nastavnica se ne ponaša isto prema svim učenicima.

“Ima svoje favorite čiji svaki dobar rad ističe, a za njihove neuspjehe se pravi da se nijesu ni desili. Nečije briljantne rezultate, između ostalog i pobjedu na školskom takmičenju ignoriše i pravi se da se nijesu ni dogodili. Uspjeh se računa samo ako dolazi od miljenika, inače, ne”, pojašnjava sagovornik.

Jelušić pojašnjava da korupcija svakako nije zaobišla obrazovanje, ali da je tu možda i najopasnija.

“Tada ugrožava ukupan sistem vrijednosti i povjerenja građana u pravičnost i jednak pristup mogućnostima. Obrazovanje je na neskriveno vulgaran način postalo roba, grubo podložna zakonima ponude i potražnje”, dodaje profesorica.

Ko je kriv za ovakvo stanje? Roditelji koji misle da njegova djeca moraju biti najbolja u školi, nastavnici koji se ne ponašaju isto prema svim đacima ili sistem? Krivca prije svega trebamo tražiti u tranziciji i bogaćenju ljudi, smatra profesorica Jelušić.

“U društvenom kontekstu bez lustracije, u kojem se lako aboliraju teška moralna/zakonska ogrešenja, postalo je teško dati učeniku jedinicu, ili mu ne pomoći da stigne do Luče, koja mu takođe ništa ne garantuje”, dodaje Jelušić.

Kako dodaje, problem je i taj što među nastavnicima nisu uvijek oni najbolji i pedagoški najspremniji pojedinci, koji će biti u stanju da prireme našu “reprezentaciju” za životnu utakmicu.

S druge strane, Savović kaže da ne smijemo krivce tražiti samo u prosvjetnim radnicima, koji su “pod strahovitim pritiskom roditelja”.

“I okolina traži da se “sređuju uspjesi”, pa i Luče. Svaki prosvjetni radnik želi da se uklopi u taj prosjek, da ne bi štrčao. Sa druge strane, iako je izvršena reforma obrazovanja, nema nikakvih suštinskih promjena. Ministarstvo jeste organizovalo par seminara, ali njima je akcenat na statističkim podacima. Bitan je visok prosjek, izvještaj, dok se ne tretiraju individualnost ni učenici. Veliki su pritisci roditelja koji po svaku cijenu žele da im djeca budu odlični đaci. Pravimo našim novim generacijama medveđu uslugu, a to je da imamo ocjene bez pokrića”, zaključuje Savović.

Da Luče u smislu znanja u najvećem broju slučajeva ništa ne znače pokazuju rezultati koje naši učenici postižu na PISA testiranju. Prema posljednjim podacima, iz 2016. godine naši petnaestogodišnjaci su zauzeli 56. mjesto od 70 zemalja u kojima je obavljeno testiranje.

Izvor: Portal Analitika