Kompulsivno igranje igrica svrstano u mentale poremećaje

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) svrstala je kompulsivno igranje video-igara među mentalne poremećaje.

U najnovijem, izmijenjenom izdanju međunarodnog priručnika o klasifikaciji bolesti, SZO je saopštila da će klasifikovanje “Poremećaja igranja igara”, kao posebnog stanja, poslužiti zemljama da budu spremnije da identifikuju taj problem.

Doktor Šehar Saksena, direktor Odeljenja SZO za mentalno zdravlje, kazao je da je ta organizacija UN prihvatila predlog da “poremećaj igranja igara” treba da se svrsta u novo oboljenje na osnovu naučnih dokaza, iak na to već u mnogim djelovima svijeta ukazuju potrebe i potražnja za liječenjem tog poremećaja.

Kritičari te odluke SZO navode da time rizikuje da dođe do stigmatizovanja mladih igrača.

Doktorka Džoun Harvi, portparoka Britanskog društva psihologa, upozorila je da bi nova odrednica mogla da obuhvati samo mali broj onih koji igraju igre, dok bi se roditelji širom svijeta nepotrebno zabrinuli.

Drugi su pozdravili potez SZO, navodeći da je kritično da se brzo identifikuju zavisnici od video-igara jer su to obično tinejdžeri ili mlađi odrasli ljudi koji sami ne traže pomoć.

“Nailazimo na roditelje koji su rastrojeni ne samo što vide da im dijete napušta školu, nego i zato što im se raspada cijela porodična struktura”, rekla je doktorka Henrijeta Bouden Džouns, iz Britanskog kraljevskog koledža psihijatara.

Bouden Džouns kazala je da se zavisnosti od igara obično najbolje liječe psihološkim terapijama, a nekad i ljekovima.

Doktor Mark Grifits koji je 30 godina istraživao koncept “poremećaja igranja video-igara”, kazao je da će nova klasifikacija doprinijeti da se problem legitimizuje i da će ojačati strategije liječenja.

“Igranje video-igara je s psihološkog gledišta kao neka vrsta kockanja bez novca. Kockari koriste novac kao način da mjere uspjeh, dok se u igrama koriste poeni”, rekao je on.

On je dodao da je procenat igrača video-igara koji imaju problem kompulsivnog igranja, vjerovatno jako mali, dosta manji od jednog procenta i da mnogi od njih vjerovatno imaju i druge probleme kao što su depresija, bipolarni poremećaj ili autizam.

Izvor: Beta

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Natasa Dragojevic svasta pisu mi iz licnog iskustva vidimo da igrice lose uticu i bez Roditelji.me koje ja organski ne podnosim jer sve gledaju sa negacijom vec davno sam se razocarao u Roditelji.me

Leave a Reply