Za potrebe publikacije Procedure u razvodu i izazovi samohranog roditeljstva, tekst su pripremile socijalna radnica, Snežana Dmitrić i psihooškinja Marica Stijepović iz Centra za socijalni rad Podgorica.
Publikaciju će u aprilu 2018. objaviti udruženje Roditelji, u saradnji sa Centrom za socijalni rad Podgorica i Vrhovnim sudom Crne Gore, a kao dio projekta Psihološka podrška samohranim roditeljima i jačanje grupe za samopomoć, koji je finansirala Komisija za raspodjelu prihoda od igara na sreću..
U okviru Udruženja postoji Grupa podrške jednoroditeljskim porodicama koja će krajem marta početi da se okupljaju svakog drugog četvrtka u prostorijama Udruženja u Podgorici. Mame i tate u procesu razvoda, nakon razvoda ili gubitka partnera, imaće priliku da prisustvuju tematskim okupljanjima i da osim savjeta savjetnika Grupe, razmijene svoja iskustva i podrže jedni druge.
Zainteresovani da se uključe mogu se prijaviti putem maila [email protected] ili na broj telefona 020 51 19 83.
Zakon je formalno uredio razvod, ali kad par krene u proceduru susretne se sa mnogo događaja i emocija koje nije mogao da predvidi ili ih, tumačeći zakon i razgovarajući sa advokatima, nije razumio na pravi način. Praksa je uvijek nešto drugo. Cjelovita slika razvoda ne postoji jer veliki broj parova uspije da se dogovori na neki način i oni nisu dio statistike.
Problemi u postupku razvoda zbog kojih se najčešće javljaju oba roditelja iako su slični u velikoj mjeri se razlikuju. Ovo su problemi zbog kojih se OČEVI obraćaju za pomoć su:
- Rijetko ili uopšte ne viđaju djecu
Ovdje se uvijek postavlja pitanje da li postoji sudska odluka o viđanju djece, pa je ukoliko postoji potrebno obratiti se Izvršnom odjeljenju Osnovnog suda. Ukoliko sudska odluka ne postoji, potrebno je obratiti se Osnovnom sudu tužbom za vršenje roditeljskog prava, radi donošenja izvršne sudske odluke. U međuvremenu, centar za socijalni rad može savjetodavno posredovati, ali uloga suda je od ključnog značaja.
- Intenzivno su učestvovali u životu djeteta prije razvoda imali ispunjen odnos sa njima i sad više kad nemaju mogućnost da odnos njeguju svakodnevno i boje se da će ga potpuno izgubiti.
Strah od otuđenja djece. Savjetodavni rad i podrška potrebni su da bi roditelji shvatili da razvod, kao veliki životni stresor, nosi velike organizacione promjene ali ne i promjene u roditeljskim ulogama, ie da će uvijek ostati važan dio života svoje djece. Strah od otuđenja djece može biti realan, ali i iracionalan, pa je zato u toku savjetodavnog rada potrebno razdvojiti šta leži u osnovi ovog straha.
- Česti sukobi sa bivšom partnerkom u toku preuzimanja djeteta
Prilika za nove uvrede i poniženja. Uvrede, isto kao i prijetnje, potrebno je prijaviti Upravi policije, kako bi bile sankcionisane. Sa partnerima se može obaviti više savjetodavnih razgovora, u smislu ukazivanja na adekvatnu komunikaciju i sprječavanje izlaganja maloljetne djece stresu.
4. Stalne rasprave oko novca, mimo predviđene alimentacije.
Očevima koji plaćaju alimentaciju redovno svakako se ukazuje na to da je njihova pravna obaveza da izdržavaju dijete u smislu redovnog uplaćivanja alimentacije. Ipak, treba da znaju da ukoliko su u mogućnosti da doprinesu dodatno izdržavanju djece to je svakako prednost, makar kroz kupovinu odjeće, školskog pribora, plaćanja vannastavnih aktivnosti.
5. Primjedbe na rad Centra za socijalni rad i nerazumijevanje uloge centra u postupku razvoda.
Važno je da roditelji dožive zaposlene u centru za socijalni rad kao partnere i pomagače u donošenju odluka koje su u najboljem interesu djeteta. Nažalost, to često nije slučaj. Roditelji često doživljavaju radnike centra kao nekoga ko će ‘’presuditi’’ s obzirom na to da sudovi često uvažavaju mišljenje centara za socijalni rad, ili kao nekoga ko će ‘’stati na stranu’’ jednog roditelja, što nije slučaj. Nekim roditeljima potrebno je stalno razuvjeravanje u ovom smislu i podsticanje na saradnju sa radnicima centra. Jasno je da u periodima emotivne tenzije partneri imaju potrebu da nekoga ‘’utrougle’’ u svoj sukob, a radnici centra za socijalni rad su stalno dostupni za komunikaciju, za razliku od postupajućih sudija. Logično je da stranke preispituju svoj odnos sa voditeljima slučaja, ali je neophodno da znaju da je u interesu njih i njihove djece da ovaj odnos bude kvalitetan. Takođe ima stranaka koje od centra za socijalni rad imaju nerealna očekivanja – da testiraju drugog roditelja na psihoaktivne supstance ili HIV, da ga pretresaju pri ulasku u centar, da pokreću postupke protiv drugog roditelja koje voditelj slučaja ne procjenjuje da je potrebno pokrenuti, da obavlja razgovore sa komšijama, ‘’okrivljuju’’ radnike centra za donešenu sudsku odluku i slično.
6. Primjedba da im institucije nisu naklonjene i da su često izloženi predrasudama i da centri unaprijed podržavaju majke
Pri povjeravanju djece jednom ili drugom roditelju u situacijama kada roditelji ne mogu da se dogovore, potrebno je ocijeniti kakvo je okruženje djeteta, kakva je mreža socijalnih odnosa, koliko će razvod braka na ovo uticati. U uobičajenu mrežu odnosa uključeni su braća i sestre, šira porodica, vršnjaci. U interesu djece je da se prilikom restrukturacije porodice kakvu razvod nužno zahtijeva vodi računa o tome da se zadrži dosadašnja mreža socijalnih odnosa i da se promjene uzimaju u obzir samo ukoliko su neizbježne. Prema načelu kontinuiteta, djeca bi trebalo da ostanu u uslovima u kojima sada žive kako bi se pored stresa adaptacije na razvod braka izbjegla dodatna adaptacija na nove okolnosti života, novu školu, vrtić, vršnjačku grupu… Ako se jedan roditelj skoro isključivo brinuo o potrebama djeteta, on postaje najznačajnija osoba za dijete. Iako se ne može reći da u svakom pojedinačnom slučaju postoji prirodni prioritet majke, žene su često te koje razvijaju ovakav odnos sa djetetom prema uobičajenom modelu starateljstva i odgajanja. Najvažnija ili barem podjednako važna osoba može biti i otac ako se tokom života djeteta jednako brinuo za dijete, što je u konkretnom slučaju evidentno, a što ne negiraju ni roditelji ni djeca. Na ovo se konzistentno ukazuje očevima.
7. Stalno ih upućuju na dogovor s majkom čak i u situacijama kad je očigledno da je sa njom nemoguće postići dogovor i kad ni sami radnici institucija nisu to u stanju
Dužnost zaposlenih u centrima za socijalni rad jeste da prate najbolji interes djeteta, a uvijek je u najboljem interesu djeteta da roditelji imaju minimum komunikacije, osim u slučajevima teškog nasilja u porodici. Važno je u interesu sopstvenog djeteta učiti se samokontroli i asertivnoj komunikaciji, od čega i roditelji imaju benefite na planu razvoja ličnosti i što im može koristiti i na drugim planovima u životu, na primjer, na poslu, u pronalaženju novog partnera i slično
8. I pored toga što žele da se obavežu da neće majci uskraćivati nikakve kontakte sa djecom, šanse da djeca žive sa njima su male ili gotovo nikakve
Centar za socijalni rad daje i mišljenje i nalaz gdje se daje preporuka da otac vrši roditeljsko pravo, a da djeca imaju redovan kontakt sa majkom.
9. Primjedba da djeca uvijek žive sa majkom sve dok je sudski postupak u toku
Različiti su faktori koji utiču na to sa kim djeca ostanu da žive nakon razlaza roditelja, bilo da je u pitanju dogovor roditelja ili ne. Ponekad jedan roditelj napusti zajednicu, a djeca ostanu sa drugim, dok se zaposleni u centrima nerijetko srijeću čak i sa situacijama da roditelji nastavljaju da žive zajedno, uprkos sudskoj odluci o razvodu.
U toku razvoda, već na prvom ročištu roditelj ima pravo da zatraži privremenu mjeru kojom bi se definisao profil viđanja u toku brakorazvodnog postupka, a sve do pravosnažnosti presude, ukoliko je komunikacija među roditeljima otežana.
10. Porodica bivše partnerke priča djetetu ružno o ocu
I u ovom slučaju centar za socijalni rad može savjetodavno posredovati, ukazujući drugom roditelju na to da dijete ne treba da sluša neadekvatne primjedbe ni o jednom roditelju, pa i od šire porodice.
11. Zastarijeli modeli viđanja pogotovu za djecu u uzrastu do tri godine, gdje se uglavnom susreti dešavaju u prisustvu majke i gotovo je nemoguće uspostavljanje bilo kakvog odnosa očeva i djece.
Ne postoje standardni ni standardizovani modeli kontaktiranja djece sa roditeljima s obzirom na uzrast već se svakom slučaju prilazi uzimajući u obzir individualne karakteristike djece i roditelja. Ono što jeste preporučljivo u praksi je da se bebe viđaju u prisustvu primarnog staratelja, da su nakon uzrasta od godinu dana moguća kraća odvajanja,nakon uzrasta od tri godine i duža odvajanja, a kasnije i provedena noć sa drugim roditeljem u poznatom okruženju. Ukoliko je presuda donešena dok je dijete imalo tri godine, predlaže se nova tužba kako bi se profil viđanja uskladio sa uzrastom.
12. Ne uspijevaju da posle razvoda vrate ravnotežu u svoj život i uspostave dobar odnos sa okolinom i djecom
Nažalost, nemamo mnogo ovakvih zahtjeva, a bilo bi dobro da su roditelji na ovaj način svjesni problema i potrebe za podrškom. Roditelji se često obraćaju nesvjesni svog udjela u problemu, a samim tim i svog udjela u rješenju problema, kriveći bivšeg partnera za probleme koje imaju sa djecom. Međutim, često u ovakvim zahtjevima leži osjećaj bespomoćnosti i identifikacija sa ulogom žrtve. Kada se ovaj osjećaj bespomoćnosti osvijesti i kada se na njemu radi, to je snažan izvor promjene za osobu, ali i za cjelokupan njen porodični sistem
13. Sve češći odlazak majke u inostranstvo i uređenje viđanja djeteta preko Skajpa, Vibera i putovanje u vreme raspusta ili odlazak djeteta da živi sa majkom
Viber i Skajp su legitimno sredstvo kontakta ako roditelj nije u zemlji, pa čak i u uslovima kada jeste u zemlji ali iz nekog razloga ne može imati neposredan kontakt sa djetetom (bolest…)
