U Crnoj Gori se još čeka na njegu zasnovanu na potrebama djece oboljele od kancera

Djeca oboljela od kancera i njihove porodice iziskuju prijateljski pristup u liječenju i tokom boravka u bolnici, kao i njegu koja se zasnova na njihovim potrebama, poručeno je danas na okruglom stolu organizovanom povodom Međunarodnog dana djece oboljele od malignih bolesti, na, kojem je zaključeno da u Crnoj Gori još nema takvog pristupa.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje, u Crnoj Gori godišnje od kancera oboli oko 30 djece.

Udruženje roditelja oboljele od kancera, Fenix Crna Gora sprovelo je anketu među članovima, koji su na pitanje šta je predstavljalo najstresniji period tokom liječenja najčešće navodili strah od ishoda liječenja, a zatim lumbalnu punkciji i mijelogram, koji se kod nas i u regionu rade bez anestezije. Na trećem mjestu je, na osnovu stavova roditelja, uvođenje djeteta u operacionu salu i svakodnevno vađenje krvi.

Fenix je prije dvije godine organizovao obuku za medicinske sestre o nefarmakološkom pristupu liječenja bola i pripremi djece za medicinske intervencije, ali kako navode, primjena naučenih metoda nije dovoljno zaživjela u praksi.

Na današnji okrugli sto su pozvali i direktoricu Instituta za bolesti djece koju su htjeli da pitaju zašto kod nas ne postoji ovakav pristup i kako učiniti prve korake da bi počeo da se primjenjuje, ali je ona bila spriječena da prisustvuje.

„Smatramo da je potrebno jako malo da udruženim snagama omogućimo ovoj djeci da njihov period liječenja bude što bezbolniji, makar onoliko koliko je to u našoj mogućnosti”, kazala je predsjednica Fenixa, Dijana Stojanović.

Ona je kazala da su Kliničkom centru Crne Gore i rukovodstvu Instituta za bolesti djece uputili pitanje o tome na koji se način se pruža njega pedijatrijskim pacijentima i njihovim porodicama ali da odgovor još nijesu dobili.

Irina Ban iz udruženja roditelja Zvončica iz Srbije saopštila je da djeca iz regiona nemaju jednake mogućnosti i pristupe liječenju kao njihovi vršnjaci u drugim zemljama Evrope.

Studija Eurocare 5 je pokazala da 10 do 20 odsto manja stopa preživljavanja među djecom oboljelom od kancera u jugoistočnoj Evropi

Ban je navela i da se u regionu djeca ne spominju u nacionalnim kancer planovima ukoliko oni postoje kao i da ih nema ni u kancer registru država koje ga vode.

Ona je dodala i da ne postoje neophodni podaci o djeci. Ne postoji prevencija već samo blagovremeno i rano otkrivanje koje može dovesti do boljih ishoda liječenja kada je u pitanju dječiji rak. Čak ni u svim institucijama primarne zdravstvene zaštite nema postera o ranim znacima kancera, rekla je Ban.

Ona je ukazala i da, kada je riječ o psihološkoj i psihosocijalnoj njezi, dječije bolnice imaju jednog ili nijednog psihologa i socijalnog radnika, kao i da uopšte nema palijativna njega za djecu.

Dječija prava se krše jer roditelji u pojedinim bolnicama nemaju mogućnost pristupa djetetu 24 sata, upozorila je ona.

Pshiloškinja Dragana Nikolić govorila je o prijateljskom pristupu djeci u bolnici i o njezi usmjerenoj djetetom i porodicom čiji je cilj smanjenje psihološke štete.

„Ova vrsta njege podrazumijeva totalno redefinisanje odnosa u zdravstvenoj zaštiti, a akcenat je na zajedničkom radu sa pacijentom i porodicom, sa djecom svih uzrasta i sa porodicom bilo kog statusa, na svim nivoim zdravstvene zaštite u svim zdravstvenim institucijama“, pojasnila je ona i podsjetila da je porodica je veoma važna za zdravlje i blagostanje pacijenta.

Nikolić navodi da se ovim pristupom smanjuje dužina hospitalizacije tako što se dijete brže oporavlja jer je pod manjim stresom, manji je broj komplikacija, upotrebe ljekova za ublažavanje bola, a sve to su potvrdila I brojna istraživanja u američkim i engleskim bolnicama. Poboljšava se i komunikacija između zdravstvenog radnika i djeteta i porodice, ali i unutar medicinskog tima.

Nikolić je ukazala i na potrebu i želju djece da se igraju i kazala da takozvana medicinska igra pomaže djeci da uđu u ulogu ljekara ili medicinske sestre kada oni nekome drugome rade ono što su njima zdravstveni radnici, a sve to dovodi do smanjenja srtaha i stresa.

“Emocionalna podrška je neophodna i mora da bude prateći element cjelokupnog liječenja i dijagnostikovanja bilo maligne ili neke druge bolesti, sa djecom kroz igru i razgovor uz pomoć roditelja, porodice“, kazala je Nikolić dodajući da je i podrška tugujućim porodicama od neizmjerne važnosti.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply