Ombudsman ukazuje na manjak higijeničara i nebezbjedne krevetiće

Predstavnici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda ustanovili su tokom posjete Institutu za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore prošloj godini da u toj ustanovi radi nedovoljan broj higijenskog kadra, skoro duplo manje od predviđenog broja, kao i da je dio krevetića za bebe nebezbjedan. Ombudsman je dao Dječjoj bolnici rok od 30 dana da ukloni nebezbjedne krevetiće za djecu i popuni radna mjesta na održavanju higijene.

Polovinom prošle godine u javnosti su se pojavile slike iz jedne sobe u Dječjoj bolnici, na kojoj su se vidjeli polomljeni kreveti, dušeci koji se raspadaju, rđa i buđ… Zbog toga su iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda po službenoj dužnosti pokrenuli postupak.

Zbog manjka kadra koji radi na održavanju higijene Ombudsman je iskaza0 zabrinutost jer takvo stanje može dovesti do manjka kvaliteta higijene.

„Takva situacija ne može se dobro odraziti na zaposlene koji zbog preopterećenosti poslom, mogu razviti simptome poput indiferentnosti, razdražljivosti, a ponekad i pregorijevanja. Takođe, navedena situacija može umanjiti potrebne efekte čistoće, jer skoro upola manji kadar od predviđenog, treba da obavlja ove veoma odgovorne i za pacijente važne zadatke“, navodi zamjenica ombudsmana za prava djeteta Snežana Mijušković u preporuci.

Ustanovljeno je i da je situacija sada „djelimično poboljšana“ u odnosu na ono kako je ranije prikazano u medijima. Sobe i toaleti su uredni, a u toku su određene adaptacije i radovi.

Ono što i dalje za Ombudsmana ostaje sporno su stari, metalni krevetići za djecu koji su zbog neispravnosti mehanizma za podizanje rešetki, povezani zavojem.

„Činjenica je da u takvom krevetiću može biti smješteno dijete, što bi svakako predstavljalo opasnost po njegovo zdravlje i život, jer ovi načini povezivanja metalnih krevetića nijesu bezbjedni“, ukazuju iz institucije Ombudsmana.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda tvrdi da nije mogao da pokrene postupak po službenoj dužnosti u najkraćem roku jer je, kako kažu, uprava bolnice pola godine ignorisala njihove zahtjeve.

Nakon posjete 26. juna prošle godine, tokom koje je utvrđeno stanje u toj ustanovi, Mijušković je tražila od uprave bolnice podatke o broju zaposlenih na održavanju čistoće.

Međutim, četiri mjeseca kasnije odgovora nije bilo, pa je ponovljen zahtjev, ali ni na njega nije odgovoreno. Zato su iz institucije Ombudsmana morali 15. decembra prošle godine da otiđu ponovo u bolnicu, koja nije bila spremna na saradnju.

„Ovakvo (ne)postupanje Instituta za bolesti djece – skoro pola godine nedostavljanja izjašnjenje Zaštitniku, nije u skladu sa principima dobre uprave i predstavlja vid nesaradnje sa Zaštitnikom. Rukovodilac Instituta za bolesti djece, bio je dužan da blagovremeno dostavi izjašnjenje Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, pa ukoliko isto nije mogao dostaviti, trebao je da obavijesti Zaštitnika o razlozima nepostupanja po njegovom aktu“, kaže Mijušković.

Izvor: FOS

Procedure i Izazovi Samohranog…

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Da ne pricamo o manjku doktora i usluzi – juce su nas od 8 ujutro do 2 popodne vrteli od vrata do vrata, zgrade do zgrade, niko nema odgovore, niko ne moze pomoci. Svaka osoba koju sam juce srela a bilo ih je jedno 20tak su bili bezobrazni, bezlicni i/ili nikako od pomoci. Toliko sam ljuta. Posle se cude kada ih neko napadne ili ispoljava agresiju. Svakom po zasluzi. A kad ne mozes svome voljnom da pomognes sta treba da osjecas.

    • Potpuno ste u pravu.. tamo niko ne dolazi sto mu se dolazi nego od muke..a samo sto nas ne biju tamo..toliko i o doktorima i o sestrama i o svemu…no donekle to malo doktora sto imaju su i donekle normalni sto se ponasanja tice a ostali samo neka su zdravo..a o strucnosti njihovoj ajde vidimo se..rijetki su slucajevi da ista znaju

    • Sanja Mihailovic Kovacevic Pojave “pregorevanja” ima svugde, a ja ne mogu da razumem “pregorevanje” dok sjedite za stolom, kancelarija vam je zadimljena da se ne moze uci u sred bolnice, a gomila soljica kafe nagomilane na stolu. Ne. Nije ovde bilo pitanje jadnih izmucenih ljudi, nego guranja problema sa svoje grbace na neku tudju.

  2. Metalni krevetici sa resetkama zaista jesu stari,ali vecina njih su bezbjedniji od drvenih,naravno ima i nekolicina pokvarenih zbog daska vremena…Ali Doktori i Sestrice su stvarno ljubazni,koliko im to obim posla dozvoljava.A sramotno je za ministarstvo Zdravlja da sestrice rade jos i posao higijenicarki,kao sto su radile dok smo mi lezali u bolnici.Istina da im treba vise osoblja,ali i do sad su se svi maksimalno trudili.Nije ni njima lako.Dok sam sa druge strane vidjela majke koje leze sa djecom ili bebama u bolnici,i ostavljaju ih u te krevetice,a one izlaze(iskradaju se) napolje,sto kroz prozor,sto brzinom vjetra kroz hodnike.Mnogo puta su ih sestrice i dr upozoravali da je to neodgovorno ponasanje,ali uzalud. Pa nisu zdravstveni radnici bebisiteri toj djeci. Njihovo je GLAVNO da im pruze zdravstvenu njegu,a ostalo je na roditeljima. Mi imamo samo riječi hvale sto se tice Pedijatrije A,i Pedijatrije B.

  3. Na odjeljenju djecije hirurgije ja imam samo da kazem da su zaposleni i vise nego ljubazni. Bila sam sa detetom u bolnicu i svi su jako ljubazni. Sto se cistoce tice zadovoljna sam bila svaki dan po nekoliko puta ciste sobe a sto pojedini roditelji ne paze oni ne mogu da stignu sve da ociste nego neka roditelji paze da im djeca ne prosipaju a i oni sami. Da se ogradim pricam o Djecijoj hirurgiji za ostala odjeljenja ne znam i ne trebalo nam. Veliki poz.

    • Tacno tako Dijana Raicevic osoblje djecije hiturgije vise nego ljubazno i cisto je uslovi za boravak su dobru.Sto se tice higijenicarki sa hirurgije svaka im cast, maksimalno i odgoborno obavljaju svoj posao.

  4. Upravo tako, djecija hirurgija pod rukovodstvom doktora Arifa Bajmaka ubjedljivo prednjaci po ljubaznosti i odnosu prema roditeljima. Ja bih vise ovu temu posvetila tome da se sto vise mora poraditi upravo na ove sto sam gore navela – ljubaznost medicinskog osoblja. Tri put sam boravila sa svojim djetetom na Institutu za bolesti djece, od ta tri put samo jednom, upravo na djecijoj hirurgiji, mogu reci da smo bili adekvatno zbrinuti. Ne zelim komentarisati dalje jer ruzne stvari pokusavam zaboraviti.
    Sto se tice higijene, zaista se trude i niko ne moze reci da higijenicarke ne rade i ne odradjuju svoj posao adekvatno dobro, ali moram da iskazem i to da pojedini roditelji se ponasaju bahato i ne vode racuna da istim tim zaposlenim higijenicarka, svojom pristojnoscu i vodeci racuna sta njihova djeca bacaju po podu, olaksaju posao tako sto ce voditi racuna o sobi u kojoj borave tih par dana.
    Dakle, zakljucak, problemi postoje, ali ponekad su problem i sami roditelji☝️

Leave a Reply