Razmišljate da li je vaše dijete lijeno da govori ili ima problem? Provjerite!

Prva riječ treba da se javi oko godinu dana. Kada kažemo prva riječ, mislimo na prvu riječ koja je funkcionalna, odnosno upotrijebljena smisleno i u pravom trenutku (npr., kada se dijete obrati mami i kaže „mama“). Mnogi roditelji na pitanje logopeda kada se javila prva riječ odgovaraju da je to bilo oko 6. ili 8. mjeseca. U tom periodu dijete udvaja slogove (ma-ma, ta-ta), a roditelji misle da je to bila prva riječ.

Zašto je bitno da „prva riječ“ dođe na vreme?

Sigurno ste čuli od ljudi iz vaše okoliko da neko dijete ima dve, tri ili čak četiri godine, a još uvijek nije progovorilo. Neki ljudi se brinu zbog toga, a neki imaju stav da to nije bitno i da ima vremena da progovori. Zašto „tjerati“ dijete da govori ako ne želi? Bitno je da razumije sve što mu se kaže. Lijeno je da govori. Govoriće cio život. Ovi i mnogi slični stavovi su pogrešni!!! Važno je da dijete progovori na vrijeme kako bi njegov razvoj tekao uredno u skladu sa normama.

Kao što pedijatri imaju norme prema kojima prate stepen razvoja djeteta, tako i logopedi imaju skalu prema kojoj prate da li djetetov govorno-jezički razvoj teče uredno. Pored govorno-jezičkog razvoja, prati se i psihomotorni i socioemocionalni razvoj.

Da biste znali koja aktivnost je prilagođena kom uzrastu djeteta, važno je da znate šta da očekujete u određenim razvojnim periodima.

U periodu oko šest mjeseci dete, osim pevanja vokala (A, E, I, O, U) počinje da izgovara i neke konsonante (m, p, t, d, ) i tada, prvi put, od djeteta dobijamo nešto što naliči prvim pokušajima da se produkuju riječi, odnosno slogovi (ma, ta, ba, pa…). Ta faza razvoja naziva se faza „brbljanja“. Prije šestog meseca, važno je da podstičemo dijete da produkuje vokale tako što ćemo zajedno sa njim da pjevamo (aaaaa, eeee…). Osim toga nastojite da verbalizujete sve ono što radite sa djetetom (npr. kada šetate i vidite kucu kažete: „Vidi kucu. Kako kaže kuca? Av, av, aaav…“).

Logopedska igrica „Pokaži i kaži“ u službi stimulacije i razvoja govora

Kada dijete počne da udvaja slogove, važno je da mu uzvratite na isti način („ma-ma“, „ta-ta“). Dijete možete da stimulišete tako što ćete da imenujete određene aktivnosti koje radite sa njim (npr. kada ga uspavljujete, pjevajte „ni-na, na-na“, kada ga hranite oponašate: hajde otvori usta „am-am“ i sl).

Onomatopeja je jedna od važnih stimulacija, stoga kada vidite neku životinju, auto ili uradite neku aktivnost propratite to vokalizacijom (npr. Kako kaže maca „mau-mau“; Kako skače zeka „opa“; Kako ide auto „brm-brm“; Kako svira auto „bi-bi“ i sl.).

Od šestog do devetog mjeseca beba je spremna za aktivno učenje tako što gleda ono što dodiruje, traži ono što čuje i započinje gestovnu komunikaciju. U ovom periodu majka uvodi dijete u svijet zvuka, uči ga da imitira i da posmatra svoje lice u ogledalu. U devetom mjesecu dolazi do udvajanja slogova, a brbljanje postaje intenzivnije i podseća na pravi govor. Taj period između devetog i dvanasetog mjeseca je period kada dijete najčešće izgovara svoje prve riječi. Tada je važno biti ojsetljiv na to kuda dijete usmjerava pažnju i koristiti djetetovu radoznalost da bi naučilo kako da nešto imenuje („Aha, to je kuca!“). Tada roditelji imaju zadatak da dijete uče da poštuje zabrane i izvršava jednostavne naloge (npr. “Daj loptu.“. „Daj auto.“).

Ako dijete nije progovorilo oko prve godine ili se razvoj govora odvija usporeno, od značaja je da njegova okolina (prvenstveno roditelji) koriste jasno artikulisan govor. Bitno je da pravilno izgovarate riječi kada se obraćate djetetu. Nemojte da mu se obraćate izmijenjemom artikulacijom, odnosno da govorite umekšane glasove (npr., Idemo da pavamo. Vojim te. Jubim moje pije.). Neophodno je sve aktivnosti, vezane za dijete, propratititi govorom jer je djetetu potrebna stalna govorna stimulacija.

Ne čekajte dvije, tri ili četiri godine da vaše dijete progovori.

Moć govora dobijamo rođenjem, ali logopedi su tu da onda kada ta moć nema efektivnu snagu, nauče dijete kako da je upotrebljava. Dobra stimulacija podrazumijeva uključenost roditelja, odlučnost i energičnost. Zadaci koje treba roditelji da obave stimulišući dijete da govori mogu da budu naporni i teški, ali napredak koji naprave, poslije određenog vremena, zajedno sa svojim djetetom učiniće da taj osjećaj nestane. Osim dijagnostikovanja i rada sa djecom, logopedi imaju ulogu i da edukuju roditelje kako da spriječe javljanje govorno-jezičkih poremećaja, kao i da rade sa svojom djecom ukoliko se javi neki poremećaj.

Ukoliko mislite da vaše dijete kasni u odnosu na razvojne govorno-jezičke norme, prva riječ se nije javila na vrijeme ili samo želite da provjerite da li govorno-jezički, psihomotorni i socio-emocionalni razvoj teče uredno pravi način da budete sigurni u to je da dijete odvedete kod tima stručnjaka (logoped, psiholog i reedukator psihomotorike) koji će vam reći svoje mišljenje i predlog rada sa djetetom… poruka našeg Logopedskog centra Čabarkapa je: Vaše dete nije lijenjo za govor, moguće je da ono u ovom trenutku samo treba našu pomoć da razvije svoj govor i jezik (logoped), svoju psihomotoriku (reedukator psihomotorike) i svoje emocije (psiholog) i vi kao roditelji da pomognete na svoj način jer vrijeme, strpljenje i zrelost su potrebni vama i vašem detetu da prevaziđete problem.

  • HiPP

    Procedure i Izazovi Samohranog…

    Comments

    1. Boze sacuvaj samo,dijete od dvije godine ne mora sve da govori,od trece godine tek mu se povecava recnik,i razumije mu se,vec recenice i tako to.Sve zavisi od djeteta,dijete koje je stidljivo ono ce kuci da prica,da se ne gasi,a u vrtic nece,bez po potrebi.

    2. Svasta nesta treba da se poklopi da bi dijete pricalo… Jezik dolazi na kraju kao nagrada za sve usvojeno. Smatram da djeca nisu lijena isto kao sto smatram da svaki roditelj zna i osjeca da s njegovim djetetom nije sve kako bi trebalo. Sve ovo govorim iz licnog dugogodisnjeg iskustva kao jedna mama a ne kao neko kome je ovo struka.

    3. Da bi dijete razvilo govor mora imati prvo dobru komunikaciju i razumijevanje i I itd da ne nabrajam.Zato roditelji ne libite se traziti strucnu pomoc,i ne zavaravajte se “lici na djeda,babu,tatu i sl.”I ne slusajte glupe komentare “progovorice kad -tad”Pruzite pomoc svojoj djeci jer ste vi najveca podrska im u zivotu.Inace,sjajan tekst od rijeci do rijeci.👏👏

    Leave a Reply