Pomodarstvo ili put do znanja: Jesu li osnovcima neophodni privatni časovi?

Puno je učenika u Crnoj Gori koji su bar jedan predmet spremali mimo škole, uz pomoć nekog profesora. Cijena te pomoći, tj. privatnih časova je različita i kreće se od pet do deset eura po času u zavisnosti od predmeta i rezreda koji učenik pohađa.

Majka devetogodišnjeg dječaka iz Podgorice koji pohađa Osnovnu školu “Pavle Rovinski” kaže da sinu pomaže najviše uoči kontrolnih zadataka, uglavnom iz matematike, te da do sada nije pohađao privatne časove van redovne nastave.

Međutim, otac učenika osmog razreda Osnovne škole “Branko Božović” tvrdi da njegov sin već par godina ide na spremanja iz engleskog jezika, kao i da povremeno pohađa privatne časove iz matematike, te da je to bio slučaj i sa njegovom starijom kćerkom.

“Ne vidim nikakav problem u tome. Gradivo je preopširno, djeci je potrebna pomoć, a supruga i ja nijesmo u mogućnosti da kontinuirano radimo sa njima. Spreman sam da izdvojim koliko god je potrebno novca ako znam da će moja djeca postići dobre rezultate u školi”, rekao je on za FOS.

Pojedinci tvrde da je pohađanje privatnih časova pomodarstvo i da roditelji u nedovoljnoj mjeri vježbaju sa svojom djecom kod kuće.

„Tačno je da postoje tvrdnje od strane pojedinih nastavnika i direktora škola da se radi o pomodarstvu, međutim, ako postoji sumnja u kvalitet nastave ili sposobnosti djece ili bilo koji drugi faktor koji dovodi do zapostavljanja gradiva i slabog učenja, svako ima pravo da radi na poboljšanju postignuća sopstvene djece“, kaže za FOS predsjednik NVO Prosvjetna zajednica Krsto Vuković.

Prema njegovim riječima, dešava se da pojedini đaci imaju petice iz nekih predmeta, a i pored toga pohađaju privatne časove.

A, granica se pomjera unazad, pa tako i učenici nižih razreda osnovnih škola nakon redovne nastave odlaze na dodatne časove jer im pomoć roditelja često nije dovoljna.

„Prvo, programi su nekad teški i za roditelje pa se ne snalaze na pravi način i prave više štete nego koristi, a i urušavaju autoritet kod djece. Drugo, mnogi roditelji biju bitku sa golom egzistencijom i prosto nemaju vremena da se posvete djeci na pravi način. Djeca dolaze kući slabo naučena ili totalno nespremna, a potom se neka od njih i vraćaju u školu bez ikakve nadgradnje i ponovo povlače krug sa oskudnim znanjem. Kad se to uoči jedino logično rješenje je privatna nastava“, objašnjava Vuković.

Dešava se da pojedini nastavnici drže neopravdano visoke kriterijume i slove za “opasne” a potom se đaci koji imaju problema sa njima, kako kaže Vuković, upućuju na privatne časove kod njihovih prijatelja i po pravilu dobro prolaze.

„To je, nažalost, poligon za manipulaciju“, upozorava on.

Zato Vuković ima savjet i za roditelje i za učenike…

„Konkretno, predlažem roditeljima da djecu ne pitaju ‘A šta si danas dobio/la (ocjenu) u školi iz kojeg predmeta?’, nego ‘Šta si danas naučio/la?’ i da kad god to mogu i provjere. Takođe, roditelji treba da ubijede svoju djecu da pozivaju drugare koji imaju odlične ocjene iz tih predmeta i da dodatno uče sa njima, pa bolje neka njih časte kolačima nego što plaćaju privatne časove“, zaključuje Vuković.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply