Produženo boravak i jutarnje čuvanje idealno rješenje ali ih nema

Na koji način zbrinuti dijete ako njegove školske obaveze počinju i završavaju usred radnog vremena, pitanje je koje muči mnoge roditelje. Jutarnji i produženi boravak čine se kao idealno rješenje, ali ih u školama ili uopšte nema ili ima ali uglavnom u prvom razredu.

“Radim od 8 ujutru do 17, 18 časova. I moj muž radi isto tako i ja se pitam – gdje sa djetetom? Moji roditelji su stari i ne mogu da preuzmu djete, a u školi nema produženog boravka”, ispričala je za Mondo I. L. majka sedmogodišnjeg Danila.

Ovo je samo jedan od mnogih slučajeva roditelja koji rade u vrijeme kada bi trebalo preuzeti djete iz škole. Roditelji smatraju da sedmogodišnja djeca ne mogu bez nadzora ići kući nakon škole ni samostalno provoditi vrijeme kod kuće dok su oni na poslu. Ova situacija im kako kažu, iziskuje posebnu organizaciju – djecu čuva rodbina ili angažuju dodatnu pomoć, a u najnepovoljnijem položaju su oni koji djecu nakon škole odvode u privatne boravke i tu uslugu plaćaju i do 150 eura.

I dok je evidentno da je posljednjih godina sve veći interes i potreba roditelja za produženim boravkom, broj škola koje ga organizuju se smanjuje!

U Crnoj Gori ove školeske godine od 163 osnovne škole svega 34 imaju produženi boravak (20 odsto), a u Podgorici jutarnji i produženi boravak organizuje 12 osnovnih škola, tri manje u odnosu na prethodne godine. Zabrinjavajuća je i činjenica da u školama roditelje uglavnom čekaju prvaci, dok sve više škola odustaje od organizacije boravka za djecu drugog razreda.

Takva situacija je u podgoričkim školama Sutjeska i “Maksim Gorki”.

Direktor Sutjeske, Vesko Gagović potvrdio je da škola organizuje produženi boravak i jutarnje čuvanje samo za prvake, ali ne i za učenike drugog razreda. On kaže i da je škola voljna i kao i da bi se mogli steći uslovi da organizuje boravak i za drugi razred, ali da je u septembru, kada je trebalo da se prijave zainteresovani, izostala inicijativa roditelja.

“Prijavilo se svega nekoliko učenika, a i oni su kasnije odustali”, rekao je Gagović i dodao da bi školske službe rado izašle u susret roditeljima ako se takva potreba “naknadno” ukazala.

U Osnovoj školi “Maksim Gorki” prošle godine je bio organizovan boravak za oba najniža razreda, a ove godine zbog prebukaranosti škole, samo za prvake.

Škole “Vuk Karadžić” i “Milorad Musa Burzan” imaju produženi boravak za učenike i prvog i drugog razreda, međutim u školi na Zabjelu djeca mogu boraviti samo do 15 časova što je takođe problem zaposlenim roditeljima.

Prema Zakonu o osnovnom obrazovanju, škola u skladu sa svojim mogućnostima odlučuje da li će organizovati produženi boravak, dok je jutarnje čuvanje obavezno ali samo za učenike prvog razreda.

Da bi u školi uopšte postojao produženi boravak potrebno je da postoje prostorni uslovi i kadrovske mogućnosti, kao i da “roditelji iskažu interesovanje za ovim vidom aktivnosti”. Dnevno trajanje produženog boravka bi trebalo da se usklađuju s potrebama zaposlenih roditelja, a u praksi škola u skladu sa svojim organizacijskim uslovima određuje trajanje i to roditeljima može odgovarati ili ne.

Posebna tema su uslovi i sama organizacija u okviru dnevnog boravka. Zavod za školstvo opisuje ovaj program  kao “pedagoški i didaktički specifičan jer povezuje igru, učenje i rad, doprinosi cjelovitom razvoju učenika i pomaže im u savladavanju vještine samostalnog učenja”.

Specifični ciljevi ovog programa su između ostalog, kako piše  u programu, socijalizacija učenika kroz zajedničku igru i druženje, pripremanje učenika za bolje snalaženje u izradi domaćih zadataka, razvijanje sposobnosti prihvatanja individualnih različitosti, briga o učenicima s posebnim potrebama…Škole bi trebalo za ovu namjenu da nabave igračke, posebne strunjače, mobilijar prilagođen uzrastu, a prostorije u kojima borave djeca trebalo bi da budu dovoljno velike, prijatne i uređena tako da se vizuelno i svojim sadržajima razlikuje od učionica predviđenih za izvođenje nastave.

Činjenica je da u većini škola ne postoje adaptirane prostorije pa se djeca iz jednih klupa “sele” u druge (često promijene i nekoliko učionica), a do kraja radnog dana presjede više od osam časova. Pedagozi uglavnom sa djecom završe domaće zadatke nakon čega se sve svodi na puko čuvanje, eventualno neku društvenu igru i isčekivanje roditelja.

Da sve može biti i drugačije ubijeđeni su u Udruženju Roditelji, koje je više puta zahtijevalo od Ministarstva da opredijeli sredstava i zakonom obaveže škole da organizuju produženi boravak za učenike prvog i drugog razreda. Njihova inicijativa ostala je mrtvo slovo na papiru uz objašnjenje da za tako nešto jednostavno nema novca ni uslova.

“Predlagali smo posljednji put da produženi boravak bude obavezan barem za škole koje imaju 500 i više đaka, ali ni to nije prihvaćeno. Razumijemo da škole nemaju mjesta i da su prebukirane, ali i Ministarstvo MORA da razumije roditelje jer su im oni nametnuli početak školovanja sa šest djetetovih godina i da tako mala djeca ne mogu ostajati sama kod kuće”, rekli su za Mondo iz Udruženja.

Prema informacijama sa kojima raspolažu, interesovanje roditelja za produženim boravkom je veliko, a rješenje se, kako kažu, mora naći.

“Načina ima, samo se moraju definisati prioriteti u finansiranju. Škole ne mogu same da odlučuju i organizuju boravak jer odluke o sistemu školovanja nije donijela nijedna škola, već Ministarstvo”, zaključuju u Udruženju.

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply