Kako motivisati dijete da priča o vrtiću ili školi?

PIŠE: Dragana Aleksić

Znate li koje je najčešće pitanje koje odrasli postave djetetu kada dođu po njega u vrtić ili školu? „Šta je danas bilo u vrtiću/školi?“ Znate li koliko puta dobiju odgovor koji žele? Skoro nikad.

Naravno da nas roditelje uvijek zanima šta je bilo u vrtiću/školi! Ali, kada to pitamo dijete ono nam nekako uvijek priča nešto drugo, nešto što nas manje zanima. I kada ponovimo pitanje dijete ili nastavlja sa istom pričom ili počinje neku drugu, ali nikako da kaže ono što MI želimo da saznamo.

O čemu se radi? Zašto dijete neće lijepo da nam odgovori na pitanje?

Pa, jednostavno zato što je ovo pitanje veliko kao kuća! Sva opšta pitanja, takozvana „široka“, daju sagovorniku, u ovom slučaju djetetu, priliku da priča o onome što je NJEMU VAŽNO i o onome što je na njega ostavilo najveći utisak.

Hajde da vidimo kako bi to izgledalo kod nas odraslih!

Vratili ste se sa posla i suprug/a vas pita – Šta je bilo danas na poslu? Počinjete da pričate o novom projektu i tijesnim rokovima, a on vas prekida i kaže – Ma, dobro pusti to, nego šta si radila danas? Krećete ponovo – Aha, pa sređivala sam dokumentaciju proke sastanka i onda je došla direktorova sekretarica i… Ponovo vas prekida – Daj, stvarno me to ne zanima, nego šta si uradila za godišnji, jesi podnijela zahtjev? Dok vrtite u glavi cio dan kao film i pokušavate da se sjetite svega, ne razumijete kako može zahtjev za godišnji da bude važniji od novog projekta?! I uostalom zašto LIJEPO ne pita šta ga STVARNO zanima?

Eto, baš u tom grmu leži zec!

Dakle, na ovako opšte pitanje svako od nas će pričati ono što je njemu prva asocijacija. I tako, kada pitamo dijete „šta je bilo u vrtiću“ ono će možda prvo ćutati (vrtjeti film u glavici), jer, od jutros do sad, je bilo toliko toga! Ili će možda odmah početi da priča kako su neka djeca prosula sok pa se vaspitačica ljutila, ili kako je pao kada su se igrali napolju ili da je bio kolač za užinu… Stvar je u tome da ono STVARNO DAJE odgovor na pitanje „šta je bilo“, ali iz njegove perspektive.

Roditelji obično budu „nezadovoljni“ ovakvim odgovorom, pa nastavljaju sa modifikovanim pitanjem – Šta si radio danas? E, tek je ovo pitanje kao kuća! Hajde redom da prođemo šta je sve dijete radilo u vrtiću u toku dana, pa će biti lakše da se razumije zašto je ovo pitanje na koje je nemoguće dati odgovor kojim će druga strana biti zadovoljna. Dakle, dijete je doručkovalo, onda je slušalo pjesmicu pa je ponavljalo za vaspitačicom, onda se igralo igračkama (nove kocke!), onda je bila užina (mmm, puding!), onda je izašlo napolje i igrali su se „Ide maca oko tebe…“, onda se jurilo sa drugom djecom, onda je bilo vreme za spavanje, onda je crtalo…

Kada ste ga pitali šta je radilo, na šta ste od svega ovog mislili? OK, razumjeli ste. Kada se postavi opšte pitanje takav će biti i odgovor.

Kako onda da saznate šta želite?

Tako što ćete PITATI baš to što vas ZANIMA. Ako vas zanima šta je dijete radilo u vrtiću, pitajte – Šta si danas novo naučio? Koje ste se nove igre igrali danas? Šta ti se danas najviše svidjelo što ste radili? Sa kim si se danas najviše družio/igrao? Čega ste se sve igrali? Koje igračke ti se sviđaju u vrtiću? Koja vaspitačica je danas pričala priču? Jel ti se svidjela priča?…

Naravno, ne pitajte ga sve odjednom. Ovakva pitanja podstiču misaone procese, usmjeravaju djetetu pažnju na različite segmente dana, ljude i aktivnosti, pomažu mu da zaista dijeli svoje misli, osjećanja, da kaže kako ono nešto doživljava… Važno je da ga slušate i da ga ne prekidate.

Ovo su samo varijacije šta sve možete da pitate, da istražujete, da saznate kako dijete provodi vreme kada niste zajedno. Biće i situacija da će dijete ova pitanja zanemariti i pričati nešto sasvim drugo, i to je u redu. To znači da vam priča o onome što je njemu važno da vam kaže i tada ga pažljivo slušajte.

Ako je vaše dijete malo i možda tek krenulo u vrtić, očekujte da će biti prepuno utisaka, pa svedite pitanja na minimum. Možda mu i neće biti toliko do priče, jer ono sve to proživljava emocionalno, a to je malom djetetu teško da pretoči u riječi. Sa druge strane ima djece koja će pričati kao „navijena“. I jedno i drugo je sasvim OK. Budite strpljivi.

A, kako podstaći dijete da priča o školi?

Što je dijete starije to će se pitanja usložnjavati i množiti, ali suština je uvijek ista – gađajte pitanjem u metu!

Umjesto klasičnog – Šta je danas bilo u školi?, pitajte – Iz kog predmeta ste radili novu lekciju? Šta si danas novo saznao, šta si prvi put čuo? Koji ti je predmet/lekcija danas bio najzanimljiviji? Sa kim si danas sjedio? Koliko novih drugova si upoznao? Kako ti se čine? Koji predmet/ nastavnik ti se najviše svidio?

Umjesto (priznaćete vrlo dosadnog i neinspirativnog) – Šta imaš za domaći?, pitajte – Iz kog predmeta bi voleo prvo da radiš domaći? Šta bi ti bilo baš zanimljivo da prvo radiš? Šta bi više volio da prvo uradiš – lakše ili teže zadatke? Sa kim misliš da bi bilo dobro da vježbaš za kontrolni? Šta mogu ja da ti pomognem?

Ovakvim pitanjima mi pokazujemo interesovanje za to kako se dijete osjeća, kako ono neku situaciju/osobu doživljava, pitamo ga za mišljenje, otvaramo komunikaciju i motivišemo ga. Da bi zaista dalo odgovor mora da se zamisli – da pokrene točkiće u glavi.

Pored toga što su šanse da saznamo šta želimo sada mnogo veće, na ovaj način gradimo kvalitetan odnos i ukazujemo poštovanje djetetu kao osobi.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. -Kako je bilo u skoli?
    -Dosadno… (Najcesci odgovor)

    U CG postoje posebne skole,tj. odjeljenja,za djecu sa posebnim potrebama.Pri tom se misli na djecu ometenu u razvoju.
    A sta sa djecom “sa posebnim potrebama”,tj. sa natprosjecno inteligentnom djecom?Pedagogica u skoli mi je jednom prilikom,nakon razgovora sa mojim djetetom,rekla da za njega nije ova skola,vec mu je potrebna naprednija skola,za izrazito inteligentnu djecu,ali, nazalost, takva skola u Crnoj Gori NE POSTOJI!

  2. Lana od 3 kaze: prljave mi pape, danas smo isli napolje, malo nisam umjela na stepenice al sam poslije umjela, Milos je za jabuku reko da je koza, i svi jedu jabuku bez noza, i ja umijem, nije bilo tete u drecavo sto vice, vodila nas u wc teta u bijelo sa karminom, bio je Nodi al smo igrali uz meda, Mira me ceskala pa sam fino zaspala, Oleg nije jeo a nije ni plako, i tako u nedogled

Leave a Reply