Hrabra majka Ana i njen dječak konačno stigli kući

 

Foto: Petar Marković / RAS Srbija

Sjećate se majke Ane Vukotić iz Bara o kojoj su nedavno pisali regionalni i domaći mediji zbog toga jer je i pored dijagnostifikovanog tumora grlića materice odlučila da nastavi trudnoću i rodi bebu? Njih dvoje su dva i po mjeseca mjeseca zajedničke borbe i boravka u bolnici konačno stigli kući.

Dječak je rođen sa svega 1.300 grama. Nakon problema sa disanjem i male težine pri rođenju, njegovo zdravstveno stanje je sada potpuno stabilizovano, dok je Ani ostala samo još jedna doza hemoterapije.

“Jako sam uzbuđena jer idemo kući. Zaboravljamo sve te, da kažem, loše stvari, koje su u stvari donijele nešto lijepo. Idem sa Vukotom i mojim mužem kući. Danas je cijela planeta moja”, nasmijano je ispričala Ana Đoković za Blic.

Rijetke su situacije kada pacijent ne posluša savjet ljekara. Zbog toga je ova priča jedinstvena.

Ana je u četvrtom mjesecu trudnoće, krajem februara, prvi put čula otkucaje srca njene bebe. Istog tog dana ljekari su joj saopštili strašnu dijagnozu – invazivni karcinom grlića materice.

U tom trenutku tumor joj je bio veličine oko 3 centimetara, a mišljenja ljekara, bila su podijeljena. Neki su joj predlagali prekid trudnoće, imala je čak i konzilijarnu odluku za to, dok su joj drugi savjetovali da ipak može da izgura, barem do sedmog mjeseca.

Odlučila se da rodi, iako je za mnoge to bilo neodgovorno. I nakon toga nije sve išlo po planu. Sredinom maja, u 27. nedelji trudnoće, Anino zdravstveno stanje se naglo pogoršalo. Život joj je visio o koncu. Obilno krvarenje ljekari u Kliničkom centru Podgorica nisu mogli da zaustave.

Brzo su odlučili da je avionom prebace u Beograd, i u roku od sat vremena ona je već bila u Ginekološko-akušerskoj klinici “Narodni front”. Naši ginekolozi uradili su hitan carski rez, a nakon toga izvadili su joj ogroman tumor, ali i matericu.

Mali Vukota, težak svega 1.300 grama, brzo je prebačen u Institut za neonatalogiju. I tada je počela njihova druga borba za život.

“Njegov oporavak, za bebe koje su rođene prije vremena, bio je dobar. Prvo je bio u intenzivnoj nezi, imao je i problema sa disanjem. Ali, sa 1.300 grama, koliko je imao pri rođenju, danas iz bolnice izlazi sa 3.200”, ponosno kaže Ana.

Kako je njen sin napredovao, tako je i ona bila sve bolje. Prvi nalazi, nakon operacije, pokazali su da nema nijednu malignu ćeliju.

“Rezultati na magnetnoj rezonanci bili su odlični. Iz prventivnih razloga propisana mi je radioterapija i hemoterapija. Za ova dva i po mjeseca, radnim danima sam išla na terapiju u Podgorici, a onda sam vikende provodila u Beogradu sa sinom. Ostala mi je još jedna hemoterapija i završila sam i sa tim”, kaže Ana.

Od samog početka znala je da je situacija “čupava”, ali je isto tako znala da će sve ispasti dobro.

“Čuda se dešavaju, a u ljubavi i vjeri je zaista sve moguće”, poručila je Ana.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply