Roditelji pri razvodu ne smiju da zaborave interes djeteta

Roditelji često u brakorazvodnim postupcima, zbog sopstvenog sukoba, zaboravljaju da vrijeđaju ono što je najbolji interes djeteta jer ga izlažu svim neprijatnostima koje nosi sudski epilog njihove zajednice, upozorava sudija u Višem sudu u Podgorici i predsjednica Upravnog odbora Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu Senka Danilović.

Ona smatra da svi koji učestvuju u procesu odlučivanja kome će, između ostalog, pripasti starateljstvo nad djetetom od suda, preko medijatora, do centara za socijalni rad moraju se voditi najboljim interesom djeteta, a privremene mjere su način da se ublaže neizvjesnost i negativne posljedice u dugim sudskim postupcima.

Danilović je rekla da su brakorazvodne parnice u kojima se odlučuje o pravima djeteta one koje najviše opterećuju sudije.

“Ne zato što su pravno komplikovani, nego zbog težine odluke koju sud donosi, koja determiniše budući život djeteta”, naglasila je Danilović.

Kako kaže, veliki broj tih postupaka završi se na „lagan“ način, a bivši bračni partneri postignu dogovor o načinu vršenja roditeljskog prava, o visini izdržavanja, načinu održavanja kontakata…

“Relativno mali je broj postupaka u kojima postoji visok konflikt između supružnika, što se odražava na sudski postupak, jer oni iznose optužbe kako bi urušili roditeljske kompetencije onog drugog”, istakla je Danilović.

To su postupci, kako je ona objasnila, koji su jako teški i u kojima sud ne smije nijednu činjenicu da ostavi neprovjerenom, pa zato angažuje stručnjake, psihijatre i psihologe koji će se baviti profilom ličnosti roditelja i djece.

Sagovornica navodi da je desetogodišnja sudska praksa rezultirala konkretnim kriterijumima koji se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja najboljeg interesa djeteta.

“Ovaj princip podrazumijeva da se uzmu u obzir prava djeteta, njegovo mišljenje i želje, uzrast, razvojne sposobnosti, kao i lična svojstva”, navela je Danilović.

Dodala je da se razmatraju još i potreba zaštite života i zdravlja djece, osiguranje i bezbjednost fizičkog, emocionalnog, obrazovnog i drugog razvoja, kao i prethodno iskustvo i okolnosti u kojima dijete živi, ali i stabilnost i kontinuitet odnosa sa roditeljima i drugim srodnicima.

“Izmjene i dopune Porodičnog zakona uvele su novi institut lica za podršku. To su stručna lica koja će birati Ministarstvo pravde, a biće angažovani u svim postupcima u kojima sud smatra da postoji konflikt između roditelja i da je potrebno omogućiti djetetu da se preko tog lica, sa kojim će izgraditi odnos povjerenja, izrazi”, istakla je Danilović.

Ono što sud utvrdi da je najbolji interes djeteta u brakorazvodnim parnicama, naglasila je, uvijek će biti u skladu sa onim što su želje ili majke ili oca i jedna strana će uvijek biti nezadovoljna.

Sud, kako objašnjava, nema stručnih kompetencija da radi psihološku analizu supružnika, pa je za to nužno stručno znanje vještaka.

“Čim imate prigovaranje i navode jedne strane u postupku da ova druga nema dovoljnih roditeljskih kompetencija, da joj je ponašanje takvo da može da dovede u pitanje bezbjednost djece, da za razvoj djeteta nije dobro da bude u kontaktu sa drugim roditeljem, morate da provjerite sve te činjenice”, rekla je Danilović.

Prema njenim riječima, to je vrlo složen proces i neprijatan zadatak za sud.

Psiholog u Službi za djecu i mlade u Centru za socijalni rad u Podgorici, Marica Stijepović, za Pobjedu je rekla da istraživanja i literatura pokazuju da četvrtinu razvoda karakteriše „hostilna komunikacija odnosno često obraćanje sudovima i nadležnim institucijama, te se takvi razvodi nazivaju visokokonfliktnim, pri čemu je čest sadržaj sukoba starateljstvo nad djecom.

Ona je navela da je teško generalizovati primjere iz iskustva, jer se veliki broj ljudi, ipak, razvede kroz adekvatno razrješenje konflikta.

“Slučajevi koji su predmet naše pažnje su uglavnom razvodi visokog konflikta. Roditelji često nisu spremni na međusobnu saradnju u interesu maloljetne djece”, rekla je Stijepović.

Prema Porodičnom zakonu, organ starateljstva dužan je, kako je objasnila, da roditeljima ukazuje na propuste u vaspitanju i adekvatnije roditeljske stilove i komunikaciju.

“Roditelji u procesu razvoda, obuzeti međusobnim sukobima i borbom za „moć“, često doživljavaju savjete i sugestije stručnih radnica kao pokazatelj „pristrasnosti“ prema drugom roditelju, što otežava njihov rad, ali škodi i interesima maloljetne djece”, upozorila je Stijepović.

Izvor: CDM

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Tekstu nedostaje jasna distinkcija izmedju visokokonfliktnih razvoda i nasilja u porodici. Visokokonfliktni razvodi upućuju na podjednaku odgovornost supružnika za konflikt i nerazumijevanje, dok je kod nasilja u porodici odgovornost na strani onoga ko vrši nasilje. Ako se to ne prepozna u startu, interes djeteta nije moguće zaštiti na odgovarajući način. U Americi je nedavno vršeno istraživanje razvoda koji su označeni kao visokokonfliktni , koje je pokazalo da 80% razvoda koje su sudovi na taj način okarakterisali , zapravo predstavljaju slučajeve nasilja u porodici i partnersko nasilje. Mnogo je važno da se napravi razlika, kako bi intervencija sudova i centara za socijalni rad bila odgovarajuća i kako ne bi išla na štetu djece i žrtve. Nedavna tragedija u Srbiji je primjer što može da se dogodi kad se slučaj nasilja u porodici tretira kao “bračni konflikt” i treba da posluži kao upozorenje. Zato apelujem da se ta tema ne izostavlja iz ovakvih tekstova.

Leave a Reply