PIŠE: Tim Higia Logos

Pjesmice su nešto od čega nikada nije prerano početi kada su bebe  u pitanju, i roditelji ih mogu pjevušiti ili izgovarati djeci već od prvih mjeseci života, tokom rutinskih aktivnosti koje se odnose na svakodnevnu njegu (presvlačenje, kupanje, uspavljivanje, masaža i dr.).

Isto je i sa prvim slikovnicama. Danas se mogu nabaviti slikovnice koje se sastoje samo od slika i zavežu se za stranice krevetića ili kolica. One postiču bebu da okreće glavicu dok leži i da fokusira pogled. Najbolje su one dvostrane, gdje je jedna strana sa crno-bijelim slikama (za novorođenče), a druga sa slikama u boji (za 2-3 mjeseca). Crno-bijele slike u obliku jednostavnih geometrijskih oblika razvijaju kod bebe prvo fokusiranje vida. Važno jesamo mijenjati stranu na kojoj se nalazi slikovnica i povremeno je uklanjati, da beba i sa te strane može vježbati gledanje u daljinu.

Nakon toga mogu se bebi početi davati u ruke šuškave platnene slikovnice za bebu (sa trakicama, šuškalicama i zvečkicama). One su više igračke nego knjige, ali ipak su slikovnice s platnenim stranicama. Kada beba počinje stavljati igračke u usta daju se gumene slikovnice (one su dobre i za kupanje, kada beba već sjedi u kadici).

U periodu oko 6-7 mjeseci (kada beba počinje sama sjediti) može se početi polako s “pravim” kartonskim slikovnicama, u kojih su stranice izrađene od vrlo tvrdog “neuništivog” kartona debljine oko 5 mm. Najbolje su za početak multisenzorne slikovnice koje na stranicama imaju vrlo jednostavne krupne slike s debelim crnim obrisom, čisto jarko obojenih površina, ali s različitim senzornim umecima (npr. komadići krzna, tkanine, brusnog papira, plastike, nekesvetlucave detalje i dr.). Bebe ih istražuju prstićima i sviđa im se da dodiruju te materijale (npr. pogladiti macin mekani krzneni stomačić ili dirati hrapave šapice). To je razvojno jako posticajno, a ujedno se radi i o prvim mini pričama. Jedna stranica – jedna kratka rečenica. Najbolje su one u kojima se rečenice ponavljaju, a mijenja se samo jedna ili nekoliko riječi. Bebe još ne prate te pričice, nego više se bave opipavanjem i razgledavanjem slika. Kao prve teme su dobre npr. bebin dan ili neko mladunče životinje (mačići, konjić i dr.).

U cijelom periodu do kraja prve godine nastavljaju se gumene, plastične, platnene slikovnice, uz postupno sve veće prevladavanje kartonskih. Roditelji trebaju biti spremni na to da će beba one kartonske ipak uništiti (koliko god čvrste te stranice izgledale). Zato neka ne kupuju skupe knjige jer uništavanje slikovnice jednako je razvojno posticajno kao i igra s njom.

Pri kraju prve godine kartonske slikovnice već postaju malo složenije, većinom bez senzornih elemenata, sa slikama sa više likova na stranici i jednom rečenicom. Već se može ponuditi i prvi slikovni rječnik ili više njih na razne teme.

Paralelno s tim svakako se poveća opseg “pjesničkog repertoara” koji osim tema iz bebine svakodnevnice (hranjenja, kupanja i dr.) sada uključuje i kratke pjesmice o životinjama, pjesmice za prva glasovna oponašanja i sl. Preporučuju se male slikovnice za bebe u obliku životinja (npr. “Mali trbušasti prijatelji” i sve tome slično) u kojoj je tekst zapravo simpatična pjesmica, a svaka slika konkretno prikazuje stih iz pjesmice (najbolje su slikovnice u obliku životinja ili igračaka – autića, lopte ili dr.). Preporuka roditeljima je da osim vizualnog osjećaja, gledaju kvalitet pesmice u slikovnici, da bude jednostavna, simpatična, obavezno čvrsto rimovana pjesmica-priča. Takve slikovnice zauzimaju centralno mjesto u periodu od 1 do 1,5 godine, kada dijete još ne može pratiti pravu priču tipa “za laku noć”, ali je već sasvim spremno za kratku pjesmicu-pričicu. U tom periodu pjesmice imaju najveće značenje i jako veliku ulogu u razvoju govora. Nakon 1,5 godine dijete kojem su se prije recitovale mnoge pjesmice, već može dopunjavati rime (zadnje riječi u stihu) u više od desetak pjesmica. Pjesmice će nastaviti pratiti dijete i dalje, kroz cijelo rano djetinjstvo. U periodu od 2 do 3 godine dijete već može samo recitovati kraće pjesmice od početka do kraja (“čitati” ih u slikovnici ili recitovati napamet).

Nakon 1,5 godine roditelji treba da počnu sa slikovnicama pričama. U toj dobi dijete još možda neće pratiti priču, ali to će se početi događati prema 2. rođendanu. Npr. slikovnice poput onih prema crtićima “Pepa prase” su djeci na tom uzrastu omiljene. Sada se čitanje priče uvodi u ritual uspavljivanja. Dijete već bira šta želi da mu čitate i ne treba se čuditi (a kamo li protiviti) ako želi da jednu te istu slikovnicu čitate svako veče ili čak više puta dnevno, od početka do kraja.

Nakon 2 godine roditelji mogu već nuditi edukativne slikovnice I slikovni rečnik, knjige tipa”Svijet oko nas”, knjige s prozorčićima, preklapalice i dr.).To je ujedno i uzrast za prve bajke koje u početku trebaju biti jednostavne. Poslije dolaze Vini Pu i prijatelji, Tri praseta (ovo zadnje po želi roditelja, jer još definitivno nije vrijeme za Ivicu i Maricu, eventualno za Crvenkapicu, iako bi se moglo dogoditi da nakon čitanja Crvenkapice dvogodišnjak odluči prestati razgovarati s ljudima izvan kuće). To je doba za novogodišnje I praznične priče i pjesmice. Dijete se već raspituje o životu Djeda Mraza (npr. slikovnice Darovi Djeda Mraza, Djeda Mraz i prijatelji). Sada roditelji trebaju pažljivo birati slikovnice, kako sadržajno, tako i likovno.

Takođe, to je uzrast kada djetetu treba početi nabavljati više slikovnica, izdvojiti policu ili ormarić posebno za djetetove knjige. Vrijeme je i za posjećivanje dječjeg kutka knjižare. Dijete više nije beba, nego je mališan koji treba naučiti da se knjige ne smiju uništavati, da se u njima ne smije šarati (osim slikovnica koje su za to posebno namijenje). Djetetova polica s knjiga treba se popunjavati raznovrsnim knjigama, pričama, pjesmaricama, bajkama i dr. Naravno, još uvijek će biti “incidenata” s pocijepanom stranicom, zato ako ste kupili skuplju i kvalitetniju knjigu koja je možda čak i korak ispred njegovog uzrasta i koju želite sačuvati za nadolazeće godine, ne ostavljajte dijete nasamo s tom knjigom, nego je čitajte zajedno, dok vam mirno sjedi u krilu. To je mnogo bolje nego ozbiljno naljutiti se na mališana koji još razvojno nije u stanju obuzdavati porive “knjigouništavanja”.

Sa dvogodišnjakom treba posebno vrijeme posvetiti čitanju pjesmica. Ako ste odabrali pravu kvalitetnu pjesmaricu, s pjesmicama koje odgovaraju uzrastu, mališan će mnoge od njih spontano naučiti napamet.

Zajedničko recitovanje pjesmica je uvod u prve dječije igropričalice za koje su zaigrani i veseli dvogodišnjaci i te kako zainteresovani.

– Kuc-kuc!
– Ko to kuca noći svake?
– Ja sam mačak tvoje bake.
– Šta želiš?
– Čašu mlijeka.
– Gdje ti je novac?
– U džepu.
– A gdje ti je džep?
– Mijenjao sam ga za rep!
( “Pjesmice bake Guske”)