Treba li nagraditi dijete za uspjeh na kraju školske godine?

PIŠE: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Je li vam se ikada dogodilo da ste se za nešto jako trudili, uspjeli i potom samo mahnuli rukom na taj uspjeh? Jeste li ikada umanjili svoj značaj u nečemu, umanjili svoje zalaganje? Je li vam se ikada dogodilo da tuđe uspjehe vrjednujete a svoj ne?

Ako ste na ova pitanja odgovorili potvrdno a imate dijete, bilo bi dobro da pročitate članak.

S obzirom da je nedavno završena školska godine, mnogi se roditelji pitaju treba li da nagrade dijete za uspjeh; koji uspjeh je za nagradu a koji nije; jesu li te ocjene zaista bitne? Što je generalno dobro za djecu?

Danas o svakoj temi koja se odnosi na vapistanje djeteta savjete nudi niz stručnjaka. Često puta ti savjeti mogu biti potpuno oprečni pa onda više ni sami roditelji nisu sigurni što je, a što nije dobro za njihovo dijete. Uvijek se trudim da budem stručnjak koji neće „pametovati“ roditeljima, posebno zato jer su oni ti koji najbolje znaju svoju djecu – već ih samo usmjere u ono što je generalno dobro za djecu, a potom i jednog dana kao odrasle osobe

Iz razloga jer je svako dijete drugačije kao i svaki odnos između tog djeteta i roditelja, teško je dati tačno određena uputstva što da ili ne raditi. Nešto može biti odličan savjet za jedno dijete, a sasvim pogrešan za drugo. I zato je najvažnije da roditelji prije nego primjene ijedan savjet upitaju sebe kako bi to funkcionisalo s njihovim djetetom.

Umanjujete li sopstvene uspjehe?

Prije svega voljela bih rastumačiti čemu ona tri pitanja na početku o tome umanjujete li svoje uspjehe.

Naime, djeca najviše uče kroz postupke roditelja – ako ste skloni da obezvrijeđujete svoje uspjehe, velika je vjerojatnoća da će to vaše dijete preslikati na sebe i jednog dana, na primjer, uspješno završen fakultet marginaliovati.

Ako tako bude gledalo na svako svoje postignuće u životu, tada se opet povećava vjerovatnoća da mu samopouzdanje bude niže. I uprkos vašim porukama o tome koliko je pametno/uspješno/dobro, ono će i dalje patiti od manjka samopouzdanja.  Zato, osim što je bitno „slaviti“ uspjehe djeteta, takođe je važno da i obilježite sopstvene jer to je prvo što će dijete modelirati.

Kada kažem „proslaviti uspjeh“, zaista mislim doslovce. Ali, slavlje ne mora biti veliko i spektakularno uz svečani ručak s 50 gostiju kada dijete dobije prvu peticu u školi. Slavlje može biti simbolično uz poruku “Bravo, ti to možeš! Bravo jer si se trudio! Bravo jer si uspio!“. Nagraditi trud i rad, obilježiti kraj nečega i naglasiti kako je to djetetov uspjeh – poruke su koje pomažu djetetu da preuzme odgovornost u svoje ruke, da osvijesti da je kormilo života u njegovim rukama. Danas su to postignuća u školi, a sjutra će biti nešto drugo.

Biti roditelj danas zaista nije jednostavno

Današnji roditelji suočeni su s nizom izazova kojih nekada nije ni bilo (npr. internet, mobilni itd.), a kako dijete raste izazova je sve više – posebno polaskom djeteta u školu. Treba li nagraditi dijete kada dobije dobru ocjenu? Treba li ga motivisati nagradom na kraju godine kako bi prošlo odličnim uspjehom? Vjerovjatno bi se svi stručnjaci složili da samo motivisanje djeteta materijalnim nagradama generalno nije dobro. Ukoliko je naglasak samo na materijalnom (a ne na dobiti koju će dijete imati od znanja i učenja, na osjećaju ponosa jer je nešto postiglo, na trudu i radu, itd.), dijete će postati isključivo motivisano spoljašnjim nagradama.

Ono što se s vremenom događa je da ukoliko izostane nagrada, izostaje i uspjeh. A što je dijete starije i apetiti su veći – možda je u osnovnoj školi bila dovoljna kuća za barbike, ali što će biti u srednjoj? A također se treba zapitati i želimo li takve vrijednosti usaditi u dijete – vrijednosti koje podržavaju materijalno, u kojima nije bitan rad, gdje činimo sve za novac. Činjenica je da nas novac sa po sebi dugoročno ne može usrećiti – pa čemu onda učiti dijete vrijednostima koje ga neće učiniti sretnim čovjekom?

Smatram da svako dijete treba nagraditi za njegov uspjeh, ali pri tome je bitna sama nagrada (koja ne mora biti materijalna) i poruka koju šaljemo djetetu.

Ako na kraju školske godine dijete razveselimo izletom u zabavni park/malim slavljem u restoranu – tada ćemo djetetu pokazati da cijenimo njegov trud, pripisati mu zasluge za postignuti uspjeh. I izlet košta (dakle ni tu roditelji ne prođu besplatno), ali poenta nije u potrošenom novcu, već u poruci koju šaljemo djetetu. Naravno da dijete možemo obradovati i, na primjer, igračkom koju već dugo želi – ali opet je bitno koja poruka prati poklon. Poruka da je u redu nagraditi se kada uložimo trud u nešto. Poruka da ta nagrada ne mora biti velika i materijalna – dovoljna je nagrada koja će nas obradovati, pokazati da mislimo na sebe i da svoje uspjehe ne uzimamo zdravo za gotovo.

S takvim porukama dijete će jednog dana kao odrasla osoba znati da njeguje samo sebe: znaće da proslavi svoj uspjeh, obradovati se nekom sitnicom na kraju uspješnog ali napornog radnog dana, znaće da trud i rad urode plodom i da je to, između ostalog, u našim rukama. A vjerujem da je to poruka koji bi svaki roditelj volio prenijeti svom djetetu.

Izvor: Ordinacija.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

    • nisam znao da je gosp Burzan(inace je rekao da je knjiga remek djelo koje tek treba da dobije na vrijednosti)otac Snezane Burzan,direktorice KIC Budo Tomovic????Dakle,od naseg novca se stampala knjiga,koju niko nije htio pa da je ne bi bacili na otpad,da li su je nasim mladima.Kako im ne dadoste Gorski Vijenac,Hermana Hesea,Dostojevskog,Branka Copica????

  1. Aha, treba mu kupit onaj iphone x sto je trazilo.
    Upsss… cekaj, to ste mu vec kupili.

    Salu na stranu, treba ga nagradit za trud i uspjeh. Ali ne precerivat i nikako se ne takmicit sa drugim roditeljima ko se vise pruzio.

  2. Uvijek su se djeca nagradjivala za uspjeh na kraju skolske godine samo sto su se nase generacije zdovoljile sitnicama.Sad zahvaljijuci roditeljima djeca se sitnicama ne zadovoljavaju,naucena su na vece prohtjeve.Naravno ne svi ali takvih je danas malo.

  3. Da apsolutno, ali ne s skupocjenim telefonima, igricama…. tehnolosko doba 😳😩
    Nego neki familijarni izlet, bioskop, knjiga, nesto sto bi mozda bilo zajednicko da se pamti! Moje dvije ove g. (starija 5. razred u sept – voljela bi zbirku lektira za narednu skolsku godinu;
    a mladja (2. razred u sept – voljela bi izlet na Solanu, da gledamo ptice) 👏👏❤️❤️

Leave a Reply