Formiranje pojma broja – početni matematički pojmovi

PIŠE: Marija Končar, master defektolog

Za dijete predškolskog uzrasta broj predstavlja brojanje, odnosno dijete ne razumije smisao broja. Sticanje pojma broja počinje formiranjem pojma skupa. Kao i za mnoge druge aspekte razvoja, kako bi se stimulisao razvoj početnog matematičkog obrazovanja potrebno je da djetetovo okruženje bude takvo da ga podstiče na dalja saznanja i istraživanje. Sami matematički pojmovi nastaju kao rezultat sinergije podataka koji saznajemo čulima i njihove misaone sadržine.

Kako se razvija pojam broja?

Formiranje pojma broja je kontinuiran proces koji polazi od materijalne realnosti, a završava se apstraktnim generalizacijama (Kovačević, 2014).

Kada govorimo o razvoju pojma broja, djetetu moramo broj i brojanje prvo približiti principom očiglednosti. To postižemo tako što ćemo prvo brojati pojedinačne predmete gdje posljednji broj koji izgovaramo pokazuje koliko predmeta ima ukupno (na taj način formiramo pojam količine). Nakon što savladamo brojanje putem dodirivanja predmeta, prelazimo na brojanje pokazivanjem prstima, zatim klimanjem glave i na kraju brojimo pokretom očiju odnsno misaono. Misaono brojanje znači da dijete svojim pogledom obuhvata cio skup.

Razvojne etape u formiranju broja

Pri formiranju pojma broja postoji više etapa, ali se na predškolskom uzrastu realizuju samo tri (Dobrić, 1981):

  • Prva etapa se realizuje na uzrastu do pet godine, gde dijete percipira i operiše sa grupom objekata, a broj je riječ koja određuje jednu grupu predmeta. U ovoj etapi broj je vezan za skup predmeta.
  • Drugu etapu karakteriše to da je grupa predmeta okarakterisana samo jednim određenim brojem.
  • U trećoj etapi počinju se upotrebljavati apstraktni brojevi, ali su oni još uvijek vezani za konkretne predmete. U ovoj fazi dijete postaje svjesno brojnih odnosa.

Prilikom formiranja pojma broja potrebno je da dijete motivišemo na početku aktivnosti pjesmom, pričom, igrom. Dijete kroz različite aktivnosti dolaze do saznanja da imaju jedan nos, jednu glavu, dve noge, dve ruke,… što i jeste početak formiranja pojma broja.

Primjer: Formiranje pojma broja 1

Da bi smo formirali pojam broja 1 kao što je rečeno polazimo od očiglednih predmeta i pojmova iz okoline, koja su djeci poznata. Okrećemo se oko sebe i uočavamo jednočlane skupove. Pitanja koja postavljamo su konkreta:

  • “Kada se okreneš oko sebe, koliko ima stolova?” – “Jedan”
  • “A kada pogledaš u nebo, koliko vidiš sunca?” – “Jedno”
  • “A čekaj, mi smo ljudi, koliko ljudi imaju glava? Koliko imaš ti glava na ramenima?” – “Jednu”.

Pročitajte još: Materijal za učenje brojeva

Zatim pokazujemo slike sa jednočlanim skupovima, slike opisujemo tako da uvijek koristimo reč “jedan” zajedno sa nazivom pojma koji pokazujemo. Nakon opisa slika, uz svaku sliku pišemo broj 1, a da ne imenujemo predmet. Na taj način stimulišemo razvoj apstraktnog pojma broja. Poslije toga djetetu možemo da kažemo da sam napravi skup koji ima jedan član (npr. da od papira u boji isječe neki oblik i tako napravi skup – princip očiglednosti). Na kraju uvježbavamo pravilno pisanje znaka tj. broja 1.

Izvor: Pitajte Defektologa

  • HiPP

    Procedure i Izazovi Samohranog…

    Leave a Reply