Kako je Perovićima usvojenje dječaka promijenilo život

Bračni par Perović usvojio je prije tačno tri godine dječaka iz doma Mladost u Bijeloj. Prvi put su javno govorili o svom iskustvu, nadajući se da će ohrabriti one koji se odluče na isto.

Gordana, marketing agent, i Vuk Perović, urednik filmskog programa, osnivač i umjetnički direktor Underhill Festa, nakon osam godina braka odlučili su da usvoje dijete.

“Pet-šest godina smo bezuspješno pokušavali da dobijemo dijete prirodnim putem, pa onda, kako država ‘nalaže’ – inseminacijom dva puta, pa vještačkom oplodnjom. Niko vam direktno ne saopšti da ne možete da imate djecu, niti sam ja sigurna da mi ne možemo, jednostavno stvari su se tako posložile i nama se nije desilo. Ranije smo se dogovorili da ćemo usvojiti dijete ako ništa ne uspije”, ispričala je Gordana u razgovoru za Gracija magazin.

Na njihovu sreću, procedura za usvajanje je trajala neuobičajeno kratko. Samo jedan mjesec nakon podnošenja zahtjeva, doveli su iz Bijele kući osmomjesečnog Jovana, koji već tri godine obogaćuje život Goci i Vuku koji mu pružaju bezuslovnu pažnju i ljubav.

Jeste li bili svjesni šta sve podrazumijeva proces usvajanja?

Vuk: Da, bili smo svjesni. Naravno da ne znate sve na početku. Bolje reći, znate vrlo malo. Potrudili smo se da što spremniji krenemo u cijeli proces. Imali smo i pomoć mnogih, naročito prijateljice Tamare Milić, psihologa, koja je učinila mnogo da nam pravim savjetima sve olakša. Goga je inače za sve slične stvari uvijek besprijekorno spremna, detaljno se raspita unaprijed o procedurama i potrebnim papirima.

Gordana: Sjećam se da su ljudi u socijalnom bili zatečeni kada smo na prvi razgovor došli sa komplet spremljenom dokumentacijom.

Da li je cijela procedura oko usvajanja bila stresna?

Vuk: Jeste bila stresna. Moram da priznam da smo bili spremni na mnogo duže čekanje. Svi su nam govorili da ćemo čekati najmanje jednu godinu, ako ne i više. Naoružali smo se strpljenjem i krenuli korak po korak. Međutim, stvari su se odvijale prilično brzo. S druge strane, Jovan je bio i prvo dijete koje smo uopšte vidjeli i nijesmo imali nikakvu dilemu. Sedam dana poslije prvog susreta već je bio kod nas, u svom krevecu. Za tih sedam dana smo morali apsolutno sve da nabavimo jer nijesmo očekivali da će tako brzo da se izdešava.

Gordana: Od našeg prvog susreta sa ljudima u socijalnom do Jovanovog dolaska prošlo je ukupno tri mjeseca. I dalje nam izgleda nevjerovatno brzo sa ove distance. Vjerovatno smo imali ludu sreću.

Izvor: Gracija

Procedure i Izazovi Samohranog…

SOS linija baner

Comments

  1. Divno. Nije bitno ko ce dijete roditi, bitno je ko ce ga podici i od njega napraviti covjeka…. mnogo su zahvalnija ta djeca nego bioloska mnogim roditeljima… sreca u nesreci… Bog ih pogleda i podari im dobre ljude kad su ih bioloske majke ili bolje receno monstrumi ostavili… svaka cast ovim velikim ljudima sto su usrecili ovo dijete

  2. Na usvajanje ne gledam kao na cin humanosti, vec kao na momenat kada jedno dijete dobija roditelje, a roditelji dijete. Zato ne svaka cast sto ste usvojili, vec divno sto ste postali roditelji i sto imate cast i srecu da jedno malo bice vaspitate da postane dobar covjek.

Leave a Reply