Kakav je osjećaj biti roditelj djetetu koje ne može niti na tren biti bez nadzora

Podijeli priču!

Izvor: Faithmummy

PIŠE: Miriam Gwynne

Kada vam se rodi dijete obećate mu cijeli svijet. Obećate mu da ćete se brinuti o njemu, da će biti siguran i da ćete uvijek biti uz njega. Kada su tako mali i bezbrižno odmaraju na rukama u potpunosti zavisni od drugih koji treba da zadovolje njihove potrebe, vrlo je lako obećati da ćete uvijek biti tu za njih.

Stvarnost je da djeca odrastaju. I kako ona odrastaju uče se odgovornosti, snalažljivosti i samostalnosti, a svo to troje zahtijeva i određeno vrijeme u kojem dijete neće biti pod budnim okom roditelja. Želim naglasiti da nikada nisam bila pretjerano zaštitnički nastrojena ili tzv. „helikopter roditelj“, tj. paranoidna na bilo koji način.

Nažalost, život je promijenio način na koji odgajam svog sina. On ima višestruke poteškoće i bez obzira želim li ja to ili ne, on jednostavno NE SMIJE biti ostavljen bez nadzora ni sekunde. Čak ni u uzrastu od njegovih osam godina.

Moj odlazak obavljanja nužde je veliki rizik, pa za sobom ostavljam široko otvorena vrata kako bih ga vidjela. Ili ga jednostavno povedem sa sobom. Jednostavne poslove poput pospremanja kuhinje mogu raditi jedino ako je on uz mene ili sam ga u mogućnosti vidjeti. Ako iz bilo kojeg razloga treba da odem iz kuće, moram sina uzeti sa sobom. Kupati se ili tuširati mogu samo u vrijeme kada je u školi ili ako je slučajno s nama neka druga odrasla osoba koja će paziti na svaki njegov pokret. Rizik je i na brzinu skočiti po neke stvari u automobil parkiran u našem dvorištu.

Ne želim takav život ali nemam izbora. Potpuno sam svjesna koliko je i za njega i za mene štetan taj moj pretjerani oprez, ali to radim jer jednostavno ne postoji drugačiji način. I zaposleni u školi su jednako toliko na oprezu, nije samo do mene.

On jednostavno ne može biti ostavljen bez nadzora, nikada.

A evo i nekoliko razloga zašto:

  1. On ne komunicira.

To predstavlja veliki rizik. Ne zna da zatraži pomoć ili viče ako je u nekoj opasnosti. Ne zna zatražiti da mu se nešto dohvati, pa to može pasti na njega. Ne zna nam objasniti gdje želi da ide. Zato, moram biti stalno uz njega.

  1. On ne razumije opasnost.

Otvorio bi ulazna vrata, izašao na ulicu i stajao nasred nje, a da toga nije svjestan. Jeo bi travu ili pseći izmet, popeo bi se na prozor. Igrao bi se noževima ili popio sredstvo za čišćenje. Ne smijem ga ostaviti bez nadzora zbog njegove sigurnosti.

  1. On stalno traži senzorni nadražaj.

Privlači ga voda, a ne zna da pliva. Privlači ga svjetlo…pa čak i upaljena svjetla automobila. Voli zvuk razbijanja stakla…voli se penjati…ljulja se na vratima…grize i udara…zbog njegove sigurnosti, ali i sigurnosti drugih on MORA biti pod stalnim nadzorom.

  1. On je agresivan.

U jednom trenutku može biti najdražesnije, milo dijete, ali to se u trenutku zna promijeniti i tada napada bilo koga. I dok ja znam neke okidače zbog sigurnosti njegove sestre, ali samo uz nju ili bilo koga drugog on ne smije ostati bez moje prisutnosti.

  1. On razmazuje izmet.

Koliko je god grozno o tome pričati, ipak je to svakodnevica za mnoge porodice. Ostaviti ga na manje od minut samog i već je toliko štete učinjeno. Niko nema koristi od čišćenja i što se rjeđe to događa, tim bolje.

  1. On jede apsolutno sve.

Trenutno je najdraža posteljina, ali redovno smo žvakali i odjeću, igračke, puzzle, papir, olovke, lego kocke, plišane igračke i novac. Opasnost uz takvo ponašanje je više nego očigledna i osim ukoliko se ne želimo pretplatiti na usluge obližnje bolnice, on MORA biti pod stalnim nadzorom.

  1. On je destruktivan.

On je gospodar prilike. U potrazi za senzornim nadražajima, bez poznavanja koncepta opasnosti, uz vrlo malu svjesnost uzročno-posljedične reakcije i bez poznavanja empatije, nahranio je tropsku ribicu mlijekom, puderom, cijelom bočicom riblje hrane, i nekolicinom vozića iz Tomice i prijatelja. Bacio je i uništio skuplje uređaje poput tableta i kamere. Natrpao je u wc školjku i kadu svim i svačime. I dok on ne razumije svoja djela, mi ih razumijemo i vrlo je bitno spriječiti ovakva ponašanja u što je većoj mjeri moguće. Jedini način da se to postigne je biti stalno na oprezu.

  1. On ima napade.

Ostaviti mog sina bez nadzora bi što se zdravlja tiče moglo završiti tragično. On ima izuzetno jake napade bilo gdje i bilo kada. Mogao bi se ugušiti u svojoj bljuvotini, teško se povrijediti ili izgubiti svijest. On mora biti pod nadzorom.

  1. On je ugrožen.

Sve dok živi u svom svijetu, tužno, ali on je u velikom riziku od zlostavljanja ili lutanja. Kao njegova majka moram ga zaštititi, a to znači da moram biti uz njega. Teško je ikome vjerovati kada on ne komunicira. Kada se ne zna izraziti.

Ljudi mi kažu da se opustim, i da on treba da nauči da bude samostalan. Ono što oni ne razumiju je da moj sin nikada neće biti samostalan. Nivo brige o njemu kakvu sada ima će mu najvjerojatnije biti potrebna cijeli život. Ovo je zaista jedini način da zaštitim njega i druge oko njega.

Umorna sam. Plačem. Moj život je veoma ograničen potrebama druge osobe. Ako želim da moj sin ostane živ i pritom ima koliki toliki kvalitet života, nemam drugog izbora nego nikada ga ne ostaviti samog.

Kakav je osjećaj biti roditelj djetetu koje ne može niti na trenutak biti ostavljeno bez nadzora?

Usamljen.

Izvor: Autizamsajt

Podijeli priču!

  • HiPP april

    Comments

    Leave a Reply