Djeca kasnije progovaraju zbog upotrebe pametnih telefona i tableta od najranijeg uzrasta?

Pametni mobilni telefoni i tableti koji se daju sasvim maloj djeci jedan su od razloga zbog čega ona sve kasnije počinju da pričaju, postaju sve više lijena i nezainteresovana za okolinu. Tako smo došli u situaciju da imamo armiju djece koja sa dvije ili tri godine ne izgovaraju ni mama ni tata ili se čak toliko povlače u svoj svijet da mogu da djeluju kao da imaju autizam, kažu stručnjaci.

“Era moderne tehnologije, pored razvoja tehnološke komunikacije, donijela nam je i drugi, nesavršen vid komunikacije koja nije svojstvena čovjeku kao socijalnom biću. Čovjek je postao nijemi posmatrač. Kada cio ovaj proces primijenimo na dijete, pored “moderne hrane”, “modernog radnog vremena”, “modernog odrastanja”, imamo potomstvo koje je u sveopštem kašnjenju za nekim davno postavljenim normama”, upozorava logoped Neda Milošević.

Ona dodaje da se djeci vrlo često daju sadžaji na engleskom jeziku, što je opet na njegovu štetu.

“Djetetu koje još nije ovladalo ni maternjim jezikom nije preporučivo da sluša sadržaje na stranom. Zato danas imamo armiju djece koja sa dvije ili tri godine ne izgovaraju ni mama ni tata, ali znaju da broje ili izgovore boje na engleskom jeziku koje najčešće opsesivno ponavljaju, a ne razumiju”, pojašanjava Milošević.

Prema njenim riječima, posledično imamo i izostanak učenja dvosmjerne komunikacije, te najčešće takva djeca ne umiju, odnosno nisu naučena da iniciraju komunikaciju na adekvatan, verbalan, način.

Čitav je spektar načina komunikacije koji se razvija prije pojave govora, a koji se može razvijati isključivo u živoj, dvosmjernoj komunikaciji – licem u lice, ne klikom ili preko tač skrina.

Psihoterapeut Zoran Milivojević smatra da su igrice i svi sadržaji, koji su namijenjeni maloj deci, dobro psihološki osmišljeni. Dijete dobija zadovoljstvo, sve je puno šarenih boja. Dobijaju čak i nagradu, ukoliko igraju neke igice, jer prelaze nivoe.

“S jedne strane imaju te igrice, taj neki svijet koji im pričinjava zadovoljstvo, a sa druge strane imaju realan svijet, koji im je nezanimljiv. Pošto im je on dosadan, oni, i tako mali, jedva čekaju da se vrate tabletu, da gledaju te sadržaje koji im pričinjavaju zadovoljstvo. Zbog te nezainteresovanosti za spoljni svijet, djeca počinju da se ponašaju kao da imaju autizam”,  upozorava Milivojević.

Kako kaže logoped, moderan način života osudio je porodicu da djetetu od osam mjeseca starosti, kao stimulativno i zabavno sredstvo nudi telefon ili tablet, svakodnevno i po više sati. Ipak moderna tehnologija je realnost, sveprisutana je i neizbježna, zato iz toga treba izvući korist.

“Postoje sadržaji koji su korisni i koji mogu blagodetno da utiču na razvoj govora i jezika, ali naravno u odgovarajućoj mjeri i isključivo na jeziku okruženja. Takve sadžaje ne treba nuditi više od nekoliko minuta dnevno i naravno birati one koji su kvalitetni i prilagođeni uzrastu. Za stariju djecu korišćenje tableta i mobilnih telefona treba ograničiti na pola sata dnevno”, savjetuje logoped Neda Milošević.

Izvor: Blic

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Mislim da je dio problema i u tome što roditelji koriste pametne uređaje kod kuće. Ako stalno gledaju u telefon, pišu poruke, provjeravaju mreže ili vijesti na internetu, poslovni email, dijete je takođe uskraćeno za konverzaciju.

Leave a Reply