I djevojčice imaju autizam

Kolumnistkinja časopisa Guardian, Nicola Clark, na Twitteru je pokrenula hashtag #shecantbeautistic kako bi istakla problem djevojčica i žena s autizmom koje su često neprepoznate, neshvaćene i pogrešno dijagnostifikovane, ako uopšte i prođu postupak dijagnostifikovanja.

Autizam se na svjetskom nivou javlja kod 1 od 68 djece. Dobijanje dijagnoze i ostvarivanje prava na podršku i tretmane koji mogu poboljšati kvalitet života, za odrasle žene u spektru mogu predstavljati popriličnu poteškoću zbog kombinacije starosne dobi i pola što ih kod struke čini dvostruko maskiranima.

Kao što je slučaj i s ADHD-om, stručnjaci tek od nedavno obraćaju pažnju na to kako se autizam manifestuje kod djevojčica jer se kroz prošlost autizam opisivao kao neurorazvojni poremećaj koji stvara „izrazito muški mozak“ – mozak koji je prenaglašen u sistematizovanju, a oskudan u empatizovanju. Zapravo, mnogi dijagnostički alati  su razvijani isključivo na osnovu onoga kakav autizam ima uticaj na dječake adolescente. I to je jedan od razloga zbog kojih se autizam rjeđe dijagnostifikuje kod djevojčica ili odraslih žena.

Kako bismo lakše razumjeli zašto je to tako, potrebno je ponoviti koja su tri osnovna simptoma autizma, tzv. trijada.

  • Poremećaj socijalnih interakcija
  • Poremećaj socijalne komunikacije i imaginacije
  • Poremećaj repetitivnih ili ograničavajućih aktivnosti

Prema ranijim istraživanjima autizam se kod dječaka dijagnostifikuje 4-5 puta češće nego kod djevojčica, pa im se isto toliko češće i pruži odgovarajuća podrška i tretmani. Posljednja istraživanja su se usredsredila na to kakva je razlika u građi mozga kod djevojčica u odnosu na dječake, kao i razlike u socijalnim obrascima među obje populacije – autistične i neurotipične. Naučnici zaključuju da razlika između dječaka i djevojčica zbog razlike u polu može biti vrlo mala pogotovo kod one djece s visokofunkcionalnim autizmom.  Zato kada se vratimo na ona tri simptoma (trijadu), djevojčice su uglavnom socijalno i verbalno vještije od dječaka, a repetitivna i ograničavajuća ponašanja su manje izražajna. U područjima u kojima dječaci s autizmom pokazuju agresivnost i hiperaktivnost, djevojčice s autizmom se bolje prilagode i maskiraju vidljive znakove poremećaja. Tako i odrasle žene s autizmom koje imaju prijatelje, porodicu, djecu i stereotipno ženska interesovanja mogu biti odvraćene od postupka dijagnostifikovanja.

Djevojčicama i odraslim ženama s autizmom će prije biti dijagnostifikovan poremećaj ishrane, anksioznost i depresija koji su i pridruženi poremećaji autizmu. Dalje, prije će biti dijagnostifikovan i opsesivno kompulzivni poremećaj, bipolarno afektivni poremećaj i granični poremećaj ličnosti. Koliki je obim tako pogrešno postavljenih dijagnoza nije poznato jer na tu temu još nisu sprovedena istraživanja.

Potrebno je još istraživanja o tome kako se autizam manifestuje kod djevojčica i žena, uključujući i uticaj na ljubavne veze, zaposlenje, kao i optimalizovanje tretmana za starije žene s autizmom što je do sada gotovo netaknuto područje dosadašnjih istraživanja.

Ispravno postavljena dijagnoza može značiti ogromnu razliku u kvalitetu života. I Nicola Clark s početka priče je rekla da je nakon usopstavljanja dijagnoze zaplakala – od olakšanja. Bila je u vječitoj borbi sa samom sobom kako bi si dokazala da nije luda.

Izvor: Autizam sajt

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply