Kako pomoći djetetu koje prilikom pisanja miješa slova?

Miješanje i zamjena jednog slova drugim nerijetko se susrijeće, i to ne samo u učenika nižih razreda. Neke zamjene djeca znaju istrajno ponavljati tokom cijelog školovanja, pa čak i duže. Dijete mišaju slova zbog različitih razloga, a najčešće su sljedeće zamjene:

–  neformiranost vizualno-prostornih funkcija (pritom dijete najčešće brka slova slična u načinu pisanja: b-d, b-g, m-n, b-h, h-n, c-e  i dr.);
– neformiranost fonematskog sluha (dijete miješa opozicijske suglasnike: v-f, b-p, d-t);
– odsutnost stabilne slike slova (dijete miješa manje česta slova: č, ć, đ, dž);
– neformiranost kinestetičke analize (dijete miješa slova prema akustično-artikulacijskim svojstvima: o-u, a-e i dr.).

Važno je napomenuti da djeca s nekim od opisanih poteškoća trebaju pomoć logopeda i neuropsihologa u svrhu razvoja neformiranih funkcija, ne samo u području govora.

Ove vježbe su namijenjene djeci s kojom radi logoped, ali i djeci koja su već prošla logopedski tretman i sada samo trebaju dodatnu podršku.

Vježbe pri zamjeni slova prema vizualno-prostornoj sličnosti

Za početak, potrebno je provjeriti formiranost prostornih slika kod djeteta, tj. koliko ono jasno razlikuje pojmove: gore-dolje, lijevo-desno, vrh-dno, naprijed-nazad, iznad-ispod, više-manje, šire-uže, više-niže.

Izgubljeni predmet

Sakrijte neki predmet (čokoladicu, plišanu igračku ili sl.) i predložite djetetu da ga nađe. Potraga teče prema uputsvima: pet koraka ulijevo, podigni pogled, ispruži ruku desno, spusti glavu, okreni se nazad, zakorači desnom nogom naprijed itd.

Izvodač

Djetetu se daju različiti predmeti: obična olovka, hemijska olovka, čaša, kutija, sitne igračke i sl. Na posebnim papirićima napisani su zadaci, na primjer: Stavi običnu olovku desno od kutije!, Sjedni lutku ispred čaše!, Stavi hemijsku olovku lijevo od medvjedića! i dr. Papirići leže na stolu poleđinom prema gore, tako da dijete nasumično odabira zadatak.

Vježbe pri zamjeni glasova prema fonetičko-fonematskoj sličnosti

Bitno je napomenuti da sve vježbe koje ćemo navesti treba sprovoditi tačno onim redoslijedom kojim ih navodimo (čuti – izgovoriti – razlikovati – zapisati). Na primjer, na zvučne suglasnike možete tapšati, na bezvučne lupati nogama, zvučne možete izgovarati visokim glasom i podizati ruke, a bezvučne dubokim glasom i spuštati ruke.

Za početak, objasnite djetetu da zvučni glas izgovaramo pomoću glasnih žica. Kada pri izgovoru glasa glasne žice miruju, taj glas je bezvučan. Zatim pokušajte izgovoriti zvučne i bezvučne suglasnike u parovima i osjetiti razliku. Na primjer, b i p su “eksloplozivni” znakovi pa prilikom njihovog izgovaranja struja vazduha kao da “eksplodira“ kroz usne. T i d su glasovi “guralice”, jezik pri njihovom izgovaranju pokušava izgurati prednje gornje zube. Prilikom izgovaranja č–š jezik se “sanka niz brdo.”

Nakon što je dijete shvatilo razliku u izgovoru zvučnih i bezvučnih suglasnika (zvučni – plus glas, bezvučni – minus glas), pripremite dvije kartice. Na jednoj crtajte znak “+”  i ta kartica označava zvučni glas, a na drugoj crtate “-” i označavate njom bezvučni glas. Izgovarate riječ s početnim zvučnim i bezvučnim suglasnicima i predlažete djetetu da kada čuje glas podiže karticu sa znakom “+” ili “-” u zavisnosti od toga smatra li da je to zvučni ili bezvučni glas.

Podijelite papir na dva stupca i predložite djetetu da u lijevi stupac zapisuje riječi s početnim bezvučnim suglasnikom, a u desni s početnim zvučnim suglasnikom. Možete početi od jednog para glasova i s vremenom povećati zahtjevnost zadatka i predlagati riječi sa svim parovima zvučnih i bezvučnih glasova.

Pripremite čvrsti karton i nalijepite na njega u parovima komadiće različitih materijala koji odgovaraju parovima zvučnih i bezvučnih suglasnika. Na primjer, b-baršun (brusni papir), p-plastika (perje, pluta), d-drvo, t-trava, v-vata, g-guma, s-stiropor, š-šuškavac. Djetetu se predlaže da opipava materijale i istovremeno izgovara glasove.

Vježbe pri zamjeni manje učestalih glasova i glasova prema akustičko-artikulacijskoj sličnosti

Rad treba započeti formiranjem glasovne slike. Uvježbavajući pojedini problematični glas i slovo čitajte različite riječi. Dijete treba nakon vas ponavljati samo one riječi u kojima postoji glas na kojem trenutno radite. Nakon što je dijete čvrsto usvojilo izgovor, sjetite se sljedeće vježbe: dijete izgovara glas, vi dovršavate riječ koja počinje tim glasom, a dijete zatim izgovara cijelu riječ. Na primjer: h-hvala, h-rast, č-ekić, č-izma, đ-ak.

Pročitajte djetetu riječi u kojima moraju biti glasovi c ili č, no prilikom izgovaranja izostavljajte taj glas, tapšući na njegovom mjestu dlanovima ili lupajući olovkom po stolu. Na primjer, ladi (kuc!) a, skakava (kuc!), (kuc!) ipela. Ista je vježba vrlo korisna za diferencijaciju glasova č i ć.

Brzalice i zabavni izrazi za vježbanje izgovoranja “neposlušnih” glasova i formiranje kinestetičke analize

Stručnjaci preporučuju da se izgovaraju brzalice kako s osloncem na pisani tekst, tako i osloncem na ponavljanje. U narodnoj jezičkoj kulturi mogu se naći zanimljive i zabavne brzalice. Na primje: Ture bure valja, bula bure gura, brže bula bure gura, no što Ture bure valja; Opančićem ću te, kaiščićem ćeš me.

  • HiPP

    Procedure i Izazovi Samohranog…

    Leave a Reply