Domaći zadaci će i dalje biti važna karika za usvajanje znanja

Iako je u evropskom školstvu trend da se uz smanjenje obima gradiva učenici relaksiraju i domaćih zadataka, kod nas se uglavnom smatra da ima prostora za promjene u obimu materije, ali da neka vrsta kopče sa izučenim nastavnim temama mora postojati i van učionice, kako bi se ono što je nastavnik predavao „primilo“ na pravi način.

Pojednostavljeno rečeno, niko ne odobrava da je dobro zagušiti učenika obavezama, ali se ističe da narodski rečeno, „knjiga ispod jastuka“ ima efekat i opravdanje. Pri tome, obim domaćih radova i dalje će zavisiti od procjene predmetnog nastavnika.

Načelnik Odsjeka Ministarstva prosvjete za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema, Radoje Novović navodi da u tom kontekstu najavljena reforma nastavnih programa nije fokusirana na pitanje domaćih zadataka.

“Unapređenje predmetnih programa ne predviđa uvođenje standarda izrade, zadavanja ili evaluacije domaćih zadataka. U didaktičkim preporukama koje su sastavni dio svih predmetnih programa mogu se dati sugestije oko izrade domaćih zadataka, prednostima izrade domaćih zadataka sa stanovišta podrške učenja učenika u redovnom nastavnom procesu, dinamici i učestalosti zadavanja i izrade. Sve ostalo je u ingerenciji predmetnih nastavnika. Prema tome, nastavnici su autonomni u dijelu procjene koliki će obim domaćih zadataka biti”, naveo je Novović.

On je kazao da je u našem obrazovnom sistemu akcenat na tome da u nastavnom procesu dominira „učenje učenika“.

“Kada se kaže učenje učenika onda se misli na njihovo aktivno uključivanje u proces usvajanja znanja, razvijanje vještina i formiranja sistema vrijednosti. To je cilj koji je postavljen u svakom predmetnom programu. Nastavnik je autonoman u realizaciji ciljeva predmetnog programa. Odnosno, on osmišljava nastavne situacije u kojima će učenici na adekvatan način usvajati ciljeve svakog predmetnog programa. Takođe, nastavnik je autonoman u načinu i obimu zadavanja domaćih zadataka. Bitno je da se ciljevi predmetnog programa obavezno realizuju i da se učenici dovedu do očekivanih ishoda učenja u vaspitnoobrazovnom procesu”, ističe Novović.

Prema njegovim riječima, ne postoje određena pravila u vezi sa domaćim zadacima, odnosno neki nastavnici daju više zadataka za domaći rad, a neki manje.

“Ova razlika je često prisutna i zbog karakteristika određenog nastavnog predmeta, to takođe zavisi i od postignuća učenika, složenosti ciljeva učenja i slično. Više zadataka ne znači uvijek i veća postignuća pogotovo u najranijim razredima. Ako dijete ima previše zadataka, vjerovatno će se umarati više i obeshrabriti ili će im zadaci uticati na druge zdrave aktivnosti koje imaju, kao što su igra, sport, časovi muzike, hobi i relaksaciju”, kaže Novović.

U praksi, međutim, domaći zadaci često podrazumijevaju neku vrstu uključivanja roditelja, a gdje ne mogu roditelji da pomognu, nerijetko se angažuju i dopunski privatni časovi.

Na pitanje da li to ukazuje na problem da se djeci na valjan način prezentuje gradivo, ili je i to dodatni pokazatelj preopterećenosti đaka koji onda pribjegavaju kampanjaškom metodu učenja, Novović ističe da je veoma važno shvatiti „misiju“ domaćeg rada.

“Važno je da roditelji shvate da je domaći zadatak važan dio školskog rada i načina usvajanja gradiva od strane učenika i veoma je važno da se roditelji tako postave prema domaćim zadacima. Domaći zadaci mogu imati mnogo oblika. Na primjer, domaći zadatak može biti u vidu projekta koji učenik treba da napravi kod kuće, crteža koji treba da nacrta, da pročita dio teksta ili da napiše nešto, da riješi neki matematički problem, da napiše reportažu o nekom događaju ili pismeni sastav na različite teme. Domaći zadaci su takođe dobri i za roditelje zato što: daju na uvid roditeljima da vide šta dijete uči u školi, da shvate, naročito u prvim razredima, da je glavni cilj domaćeg zadatka da dijete nauči da se organizuje i da rasporedi svoje vrijeme kod kuće i da uključi roditelje u djetetovo školstvo. U višim razredima, domaći zadaci su povezani sa postignućem u školskom učenju”, precizira Novović.

Kao ključnu stvar on vidi pomoć domaćih zadataka u razvijanju učeničke sposobnosti da organizuju svoj rad i da duže ostanu u kontaktu sa gradivom.

“Ako je to samo rutina koja se obavlja, onda nema efekta. Domaći zadatak doprinosi osposobljavanju učenika za samostalni rad. U svakom uzrastu domaći zadatak treba da ima saznajni doprinos za dijete. Ako mu roditelj previše pomaže, ili ako se radi isključivo zbog zadate obaveze od strane nastavnika, to postaje besmisleno”, upozorava on.

Izvor: Pobjeda/CDM

Procedure i Izazovi Samohranog…

SOS linija baner

Comments

Leave a Reply