Babica koja bi nakon 37 godina rada birala opet isto zanimanje

Vukica Pavićević babica je u porodilištu Opšte bolnice Kotor već 37 godina. Porodila je veliki broj žena, i uživa u svom poslu, koji joj, kako kaže donosi stres, ali se on brzo zaboravi zbog svega lijepog što donosi i njoj kao babici ali i roditeljima.

Kaže da je posao koji radi prelijep i da bi ga, kad bi ponovo birala, opet njega izbrala.

“Za mene je ovaj posao nešto najljepše što se može raditi u zdravstvu. Radite za ženicama, sa mladim mamama, sa dječicom. I jako je lijep osjećaj kada u gradu sretnete djecu, čijim majkama ste pomogli da ih donesu na svijet. Sada su to već generacije čije sam mame ja porodila, pa sad one dolaze. Samo se to nadovezuje jedno na drugo. I da, baš sam sretna”, ispričala je ona za Radio Tivat.

Vukica se, kako priča, slučajno odlučila za posao babice. Kada je upisala srednju medicinsku školu u Kosovskoj Mitrovici, konkurencija je bila “žestoka”. Sve su polaznice htjele u odjeljenje medicinskih sestara, a za odjeljenje babica skoro se niko nije prijavio. Kako nije mogla da upiše smjer za medicinske sestre, prihvatila je i njoj tada manje atraktivnu opciju.

“Rekla sam sebi, nema veze, upisaću se, pa ću vidjeti kako će biti. I, vjerujte, ne da mi nije žao, nego sam sigurna da je ovo pravo zanimanje za mene”, sjeća se ona.

Prvi put vidjela je porođaj davne 1977. godine u porodilištu u Kosovskoj Mitrovici. Za nju je to bio opčinjavajući trenutak. U tom momentu nije mogla da vjeruje da će kroz svoj posao, prisustvovati brojnim rođenjima i biti od pomoći brojnim ženama i njihovim bebama. Bila je fascinirana. U početku joj se sve to činilo teškim, ubrzo je shvatila da ljepše od toga ne postoji.

“Naravno da priroda odradi glavni dio posla, ali, kao babica, vremenom kroz praksu naučiš puno sitnih i krupnih detalja kojima ti možeš pomoći. Mene moj posao čini sretnom! U kotorsko porodilište stigla sam putem konkursa, 1980.godine, i tu ostala do današnjeg dana. Kao mlada, imala sam sreću da dođem u ekipu vrijednih, odgovornih ljudi, od kojih sam mogla mnogo da naučim. I dan danas, mogu se time pohvaliti, dio sam odličnog i odgovornog tima. I nadam se da ću raditi još neko vrijeme”,  dodaje Vukica.

Objašnjava da danas u kotorskom porodilištu babice završavaju najveći broj porođaja, ljekari su konstantno tu i prate sve pacijantkinje, kako na ginekologiji, tako i na porodiskom odjeljenju. Imaju 24-satna dežurstva, ljekari specijaliste su stalno tu, sa babicama. Ako se nešto zakomplikuje, naravno da su tu i da preuzimaju svoj posao. Imaju sreće da su sve to odgovorni i sposobni ljekari i da je djelovanje kao službe potpuno zaokruženo, kaže Vukica.

“Uigrani smo tim i stvari jednostavno funkcionišu. Žene koje su bile kod nas obično daju lijepe komentare. Neko ko nije bio u porodilištu obično komentariše neke ružne stvari o nama. Što se stresa tiče, teško da ga možemo izbjeći. Ali, kada svako radi svoj dio posla, a rezultat je da smo majci najbolje moguće pomogli da donese zdravo dijete, sav stres se zaboravlja, i ostaje veliko zadovljstvo i sreća. Što smo tu, i što smo u prilici pomoći. Tu su nam ljekari, tu smo mi, babice, tu su pedijatrijske sestre”, dodaje ona.

Vukica se prisjeća da su nekada žene bile aktivne, kretale se mnogo više. Danas su, zbog posla, često vezane za kancelarije, mnogo sjede, ne kreću se, što sve utuče na porođaj.

“Međutim, nekada postoje opravdani razlozi zašto se ide nekim porođajima, koji se završavaju carskim rezom. Ono što vam mogu reći za naše porodilište je da svi mi forsiramo prirodne porođaje. Mislim da to nije greška, naprotiv, mislim da je to prava stvar za ženu. Carski rez je nužno zlo, prirodan porođaj je prava stvar”, navodi ona.

Što se informacija koje trudnica dobija tiče, zavisi od ljudi koji su u toku te trudnoće oko nje, kakav će ona stav imati o porođaju.

“Ako neko priča da je prirodan porođaj nešto najljepše, stalno vam proteže pozitivnu priču o prirodnom porođaju, vi ćete se pripremiti za taj sve što vas čeka. A, ako vas u startu neko minira pričom da niste vi za prirodan porođaj, vi onda tokom cijele trudnoće razmišljate o carskom rezu, a ne znate koja je privilegija poroditi se prirodno. I onda, kad sve to prođete, postanete svjesni – prirodni porođaj je lakše i ljepše iskustvo”, smatra Vukica.

Carski rez je velika operacija ali žene ne znaju mnogo o njoj. Postoje sitacije kada se mora pristupiti carskom rezu ali da se radi po želji, jer je to nešto carsko, nije, dodaje Vukica.

Ona iz iskustva žena znam da je ona koja se prirodno porodi nakon samo dva-tri dana bolničke njege sasvim u redu, i može da ide kući. Žene koje su prošle operaciju imaju bolove u predjelu reza, svako ustajanje iz kreveta za njih je veliki napor i donosi im jak bol. Bol prirodnog porođaja niko ne spori, ali je to bol koji mnogo kraće traje, kao i period oporavka.

“Kada vam neko objasni teoretski da normalan porođaj traje 12 do 18 sati, polako se pripremite. Žene često računaju da cijeli proces treba da se završi u samo par sati od ulaska u porodilište. Nije to tako jednostavno, sve ima svoj tok. Treba objasniti ženi šta je očekuje. Ovakve savjete nude u dispanzerima za žene, to treba da im objasne ljekari koji vode trudnoću. Nakon ulaska u porodilište, mora izvjestan period da prođe, prije nego li dođe do samog čina porođaja. A sam čin porođaja ne traje dugo. I nisu to neki strašni bolovi. To su lijepi bolovi, jer prolazak kroz njih donosi nešto lijepo, nešto najljepše. Prema tome, nije to ni tako dugo. Kad se ženi to sve lijepo objasni, kad sve prođe, ona dobija veliki dar, dobija dijete”, kaže Vukica.

Ona apeluje na parove da rađaju više djece, da ne ostaju na jedno, dvoje djece, svi čije zdravlje to dozvoljava.

“Svi mi nalazimo objašnjenja zašto se ne može, uvijek čekamo neka bolja vremena i okolnosti. Ali, vjerujte, što više djece ima, žena je sve zadovoljnija. A, gdje ima za dvoje, ima i za troje, četvoro”, poručuje Vukica.

Izvor: Radio Tivat

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Prije 25g. poalijw prvog, normalnog porodjaja sam ostala sterilna. Ginekolog nije peiauatvovao porodjaju a na stolu sam lezala od 02 – 07h, cekajuci da materijal za sivenje se sterilise. Dobila upalu materice i jajnika i nikad vise nijesam ostala u drugom stanju. Strasno. Sve ove godine sam ljuta na porodiliste u Kotoru. Tuzno. 😩

  2. Kako je ja ne znam? Bila sam dve nedelje na ginekologiji pa onda dve u porodilištu. Te 94.i nisam doživela ništa lepo tamo. Na kraju nas je sam bog spasio. Zato smo i bili dve nedelje u porodilištu. Delom su i oni doprineli da više nikad nisam ni pomislila na rađanje. Nju ne znam. Daj bože da se nešto promenilo.

Leave a Reply